Košarkaški klub Bosna se nakon 15 godina uspio vratiti u ABA ligu, prekinuvši najteži period u historiji kluba. Nije sve bilo bajno, kultna Skenderija je godinama zjapila prazna, s tek pokojim navijačem na tribinama male dvorane, igrači i treneri su dolazili i odlazili, a stabilnost je bila nepostojeća riječ. 

Sve je to palo u zaborav vrlo brzo po osvajanju titule u ABA 2 ligi. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja građenja dovoljno kvalitetnog tima, ove sezone „Studenti“ su ušli s dovoljno dobrom postavom, ali ni to nije bio garant uspjeha, pa je trener Zoran Kašćelan, iznenadivši čitavo Sarajevo, napustio klub, a na njegovo mjesto je došao stari vatrogasac, Aco Damjanović. 

Isti Damjanović koji je godinu dana ranije donio titulu u Kupu Mirze Delibašića, sada je ponovo bio spreman uskočiti. I na kraju, donijeti ono što se čekalo više 15 godina. 

Kada je sve ukazivalo da se stabilnost vratila u univerzum, jer bez Bosne u vrhu regionalne košarke, to jednostavno nije bio slučaj, desio se novi potres. 

Bum, tras, „Bosna odustaje od ABA lige“, potres se proširio čitavim regionom. Nema dvorane i nema dovoljno novca, glavni su bili argumenti, koji su se, a objasnit ću vam i malo dublje kako, preko noći riješili. Valjda je to ta moć navijača i medija. Ona pozitivna. 

Preko noći, Vlada Federacije BiH je dodala još novca koji će se uložiti – iako stvarno stanje stvari pokazuje, da je to, u odnosu na prvobitnu cifru koja se pojavila u medijima od „izvora“, razlika od nekoliko stotina hiljada Konvertibilnih maraka, te da je vrlo zabrinjavajuće ako je ta količina novca problematična. 

Isto tako se preko noći, na sreću svih, riješio i problem dvorane. Iako se, na žalost većine navijača, neće igrati u domu gdje su Mirza Delibašić i brojni drugi velikani žarili i palili rivalske mrežice, ni ta Zetra nije loš prostor. 

Gdje sad to ostavlja Bosnu? 

Sudeći po onome što se dešava u proteklim sedmicama, okuplja se jedan konkurentan tim. Edin Atić, veteran ABA lige, Miralem Halilović, kapiten reprezentacije BiH, te još nekoliko novih imena, pojačali su Bosnu, a sigurno je da će se roster pojačati s još nekoliko igrača, dovoljno dobrih da pomognu u borbi za opstanak.  

I to je realan cilj. Zamajavati se da je borba za play-off ili nešto više cilj, bilo bi krajnje djetinjasto i neprofesionalno. Bosna nema budžet ni približan beogradskim rivalima, kao ni „grit“ podgoričke Budućnosti ili koheziju ljubljanske Cedevita Olimpije. 

Bosni jedini cilj smije i mora biti ostvarivanje konstantnosti – u igrama, budžetu, pa čak i u ostalim sferama. Previše godina je prošlo od te 79. i titule evropskog prvaka. Previše je muljatora petljalo svoje prste tamo gdje im nikada nije i ne bi smjelo biti mjesto. 

Za nadati se da će se ova krasna priča iz Sarajeva nastaviti, jer u suprotnom će biti osuđeni na propast, a to niko ne želi. Košarci je potrebna Bosna, a Sarajevu je potrebna košarka. Bez toga, malo čega lijepog imamo.