Karlik Džons i radnički bataljon

Legendarni Duško Vujošević često je citirao stihove Slavka Vukosavljevića koji su slavili borbu Radničkog bataljona tokom pada Užičke republike: „Pao je četrnaesti kilometar, al' nikad neće Kadinjača“. Poistovjećivao je borbu za Partizan sa antifašističkom borbom iz koje je vukao inspiraciju. Pobjeda je, po Duletu, stanje duha, a taj duh nastaje u slobodi do koje se dolazi borbom.

Njegov Partizan bio je oličenje te borbene tradicije. Duletov „parni valjak“ bio je zaista mašina koja melje prevashodno odbranom preko granice fanatizma. Nije to bilo ništa novo za ovaj klub, mada su za njega igrali veliki košarkaški majstori. Ali njihova genijalnost i umijeće dolazili bi do izražaja na temelju toga što se ginulo u odbrani.

O tome kakav je Partizan zatekao nakon što je prvi put sletio na aerodrom „Nikola Tesla“ i prihvatio se trenerskog posla, Đoan Penjaroja će možda jednog dana da napiše knjigu. Mnogo toga je rečeno o prošloj sezoni, jednoj od nesumnjivo najtraumatičnijih u istoriji kluba a španskom stručnjaku je dato povjerenje da pronađe neko svjetlo na kraju mračnog tunela.

Penjaroja je nekako izgurao do ljeta i donekle popravio gorak ukus u ustima navijača, ali sezona je ipak završila bez trofeja. Stoga se za ovu sezonu odlučio vratiti starom identitetu kluba. Partizan je u prva tri kola preorao parket i savladao Olimpiju iz Milana, Pariz i Bajern, te se hrabro nosio sa Realom u Madridu. Odbrana se igrala kao nekad a naprijed je blistao maestralni reprezentativac Južnog Sudana.

Karlik Džons počinje svoju treću godinu u crno-bijelom svijetu kao ne samo prva zvijezda ovog kluba, već vjerovatno i najbolji plejmejker Evrolige (ili bar u top tri, da se ogradimo). Otkako je došao nametnuo se kao vođa ovog tima, a posebno do izražaja to dolazi ove sezone. Partizanov roster je konstruisan oko Karlika, igrači imaju povjerenje u njega a on vlada ogromnim samopouzdanjem na parketu.

Džons u prva četiri kola ima 18,8 poena u prosjeku, te 6,2 asistencije, 2,8 skokova i jednu ukradenu loptu po utakmici. To ga stavlja u top 5 Evrolige na svim rang-listama i po svim kriterijumima. Njegov prosječni indeks korisnosti od 24,8 ga stavlja na drugo mjesto lige, iza Hapoelovog Iladjže Brajanta (26,8). Statistika pokazuje koliko je Karlik značajan za igru Partizana a utisak kada gledate je taj da je on apsolutno pogonsko gorivo ove ekipe.

Ako Džons isporuči, a iz drugog plana mu se pridodaju raspoloženi Luka Vildoza i „Crnogorac“ Kajl Olmen, te Alesandro Pajola, Partizan je u stanju da ozbiljno naudi svakoj ekipi. Poseban ukus tome sve više daju domaće snage u vidu Nikole Tanaskovića i Arijana Lakića, dok se iščekuje povratak Vanje Marinkovića i da li svoje mjesto može tu da nađe i Mario Nakić.

Kad je Karlik bio protiv „kraljevskog kluba“ na terenu, Partizan je bio na +10, a dok je odmarao stvorilo se -20. Njegovih 19 poena, pet asistencija i četiri skoka činili su da napadačke akcije „crno-belih“ izgledaju na elitnom nivou. Iako se u napadu igralo timski kao i u prethodnim utakmicama (19 asistencija), izostala je produktivnost te prave odluke prije svega Vildoze i Olmana.

Real Madrid - Partizan Mozzart Bet | R4 Highlights 2026-27 Watch on YouTube

Itan Tompson je neko ko se sve više ističe kao odlično pojačanje. Protiv Mege u ABA ligi zabilježio je 21 poen a potom protiv Reala imao odličan učinak od 14 poena, 8 skokova i tri asistencije. Problemi koje Partizan ima prije svega su u skoku, gdje su pri samom dnu Evrolige (17. trenutno, 32,8 timski prosjek) i tu će se morati popraviti da bi parirali ekipama poput Reala.

Doduše, kada imaš i slabe procente sa penala (63%) i očajan šut za tri poena (3/20), teško je očekivati nešto protiv Reala u Madridu. Ali i u takvoj utakmici Partizan se nije predavao i nije odustajao od svojih postulata. Defanzivna disciplina je bila i dalje tu i pitanje je kako bi se tok utakmice odvijao da se „kraljevskom klubu“ nije izašlo u susret sa par upitnih sudijskih odluka koje su otupile oštricu Partizanove odbrane.

A o tome kako kvalitetno se Partizan brani u Evroligi govori i to da su ubjedljivo prvi po ukradenim loptama (fenomenalnih 11,3) po utakmici. A taj podatak mnogo govori i o voljnom momentu, fokusu i, na kraju krajeva, košarkaškoj inteligenciji ove ekipe. Ovo je bataljon radnika i ratnika, karakterno miljama drugačije od ekipa koje su „crno-beli“ sastavljali prethodnih sezona.

FC Bayern Munich - Partizan Mozzart Bet | R3 Basketball Highlights 2026-27 Watch on YouTube

Poraz od Reala zato ne mijenja suštinu niti treba da postavlja pitanja o Penjarojinom sistemu, pripadanju evroligaškom nivou ili smijeru u kojem se kreće ovaj Partizan. Naprotiv, navijači će itekako prepoznati da je ovo na terenu pravi Partizan, sa iskrenim pristupom i timskim duhom. Ako su odnosi tribina i vodećih ljudi u klubu u najmanju ruku poljuljani, ako ne i razoreni dešavanjima u protekloj sezoni, onda su ovi momci na terenu ono što vraća pozitivnu emociju.

Emocije će pak biti na posebnom nivou u utorak, kada se u Arenu, sada kao trener Panatinaikosa, vrati Željko Obradović. Biće to ozbiljan izazov za ovaj tim; kako igrati protiv jedne od najjačih evroligaških ekipa ali i kako se nositi sa atmosferom koja će sigurno biti posebna. Raspored ni dalje nije lak, u Evroligi slijede dueli sa Fenerbahčeom i vječitim rivalom koji diže formu, a tu negdje između je i abaligaško gostovanje u Sarajevu.

Pred Partizanom je još mnogo ofanziva, ali početak obećava. Nakon mučnog utiska koji je ostao nakon prošle sezone, djeluje da se, kao u pjesmi Grupe JNA,  vraćaju dani pobjede. Penjaroja i njegovi igrači su se u prvih nekoliko utakmica izborili za podršku i ljubav navijača, vratili borbeni identitet. Sezona je duga i teška i preostaje da se vidi kako će „crno-beli“ da se drže sa svim što ona nosi.