U Dalasu su pronašli "razumijevanje za kulturu tima" - Džejson Kidu novi ugovor

Džejson Kid je oduvijek bio vezan za Dalas. Kao igrač, ovdje je osvojio jedinu titulu u karijeri i zaokružio put od neukrotivog plejmejkera do najboljeg sidekicka šampionskog tima. Kao trener, sada ponovo piše nastavak te priče — ovoga puta s klupe. Produženje ugovora koje je potpisao sa Maveriksima je svojevrstan povratak vlasnika Dalasa, da ipak na kraju njeguju "kulturu" kluba i navijača.

Kid je na klupu Maveriksa sjeo 2021. godine, u trenutku kada je franšiza prolazila kroz identitetsku tranziciju. Luka Dončić je već bio lice organizacije, ali je bilo jasno da mu treba trener koji će razumjeti njegov ritam, njegovu slobodu i njegovu strast prema igri. U tri sezone, Kid je uspio da pređe put od trenera koji „eksperimentiše s autoritetom“ do trenera koji ima povjerenje svlačionice, uprave i grada.

"Zahvalan sam Patriku i Niku na povjerenju“, rekao je Kid u saopštenju. "Imamo grupu igrača koji vole košarku i žele da napreduju. Posebno je što mogu da vodim tim koji me je draftovao i s kojim sam osvojio titulu“.

Kid i Dalas nikas nisu bili neisrkena priča, i povezanost je ogromna od starta, što i dokazuje ova rečenica. Zli jezici bi rekli da dokazuje i njegova faca na prvoj pres konferenciji nakon trejda Dončića.

Produženje ugovora usklađuje tri ključne figure u budućnosti Maveriksa: Kida, generalnog menadžera Nika Harisona i guvernera Patrika Dumonta. Trojica ljudi koji, kako bi u NBA žargonu rekli, "govore istim jezikom“. Harison je u aprilu otkrio da ima još tri godine ugovora, a ključni igrači poput Kajrija Irvinga i Entonija Dejvisa (pod uslovom da iskoriste svoje opcije) takođe su vezani do ljeta 2027. godine.

To znači kontinuitet.  Od šampionske sezone 2011. do danas, klub je napravio ruku na srce odličnu tranziciju sa Dirka i Rika Karlajla na Luku i Džejsona Kida.

Kid je, iako i dalje stvara oko sebe ošti utisak trenerske nedorečenosti (a rezultati govore suprotno), neko ko je vratio Dalas u sam vrh. Donio je prepoznatljiv sistem u kojem Dončić ima slobodu, ali i strukturu. U kojem Irving može da bude kreativan, ali ne i samovoljan. I u kojem se od svake rotacije očekuje da poštuje osnovni princip — odgovornost prema igri.

Pod Kidovim vođstvom, Dalas je 2022. stigao do finala Zapadne konferencije, a dvije godine kasnije i do velikog NBA finala, gdje su ih zaustavili Boston Seltiksi. Iako se taj poraz pamti po razlici u iskustvu i širini, on je istovremeno potvrdio da Maveriksi ponovo pripadaju vrhu lige.

Kidov trenerski učinak (179 pobjeda i 149 poraza) možda ne izgleda impresivno na papiru, ali kontekst je važniji od brojeva. Ovo je tim koji se takmiči u najdubljem Zapadu posljednjih godina, u ligi koja se promijenila brže nego ikad. Ipak, njegov Dalas ima identitet. Ima prepoznatljiv stil — defanzivnu čvrstinu, tranziciju čak i bez Dončića, balans između talenta i discipline.

Roster je jači i za Kupera Flega (ohhh nikad nećemo saznati kako je Dalas sa ispod 2 odsto šansi dobio na kraju prvi pik), generacijskog talenta, prije svega mentalno jakog momka za svoje godine sa nevjerovatnim takmičarskim duhom.

Pričali smo u "Skautiranju" da bi njegova pozicija mogla da bude loša (guraju ga na tri, više je nekako za četiri), ali nema sumnje da će da isporuči.

Harison smatra da je Kid "pravi čovjek za ovu fazu“. 

"Ima sposobnost da razvija talenat i poveže se s igračima“, rekao je. „Džej je idealan trener da vodi ovaj tim ka borbi za titulu, sada i u godinama koje dolaze“.

Kao trener, Kid je prešao dug put. Od svojih ranih dana u Bruklinu i Milvokiju, gdje su njegove ideje često bile brže od tima koji ih je sprovodio, do današnjeg Dalasa u kojem sve djeluje harmoničnije, zapravo uprkos svemu. 

Njegov glas u svlačionici više nije autoritativan, već učiteljski. Njegova uloga više nije da kontroliše, nego da usmjeri. To je transformacija kroz iskustvo, ali i kroz poniznost — osobinu koju Kid kao igrač nije uvijek imao, ali koju je kao trener stekao.

Ono što ga izdvaja u očima navijača jeste osjećaj da razumije grad. 

Dalas nije samo tržište, to je zajednica — spoj teksaške tvrdoglave energije i kosmopolitskog duha. Kid zna što znači biti njen simbol, upravo je on bio taj koji je mirnoćom donekle, koliko je to bilo moguće, umirio fan bazu Maveriksa koja je tražila Harisonovu glavu na tanjiru. 

Kao igrač je bio dio najvažnijeg momenta u istoriji franšize, kada su Maveriksi 2011. srušili Lebronov Majami. Sada, kao trener, ima šansu da to ponovi, ali kroz novu generaciju, s Flegom, Djevisom, Kajrijem i gomilom sjanih rotacionih igrača.

"Cijela organizacija duboko cijeni Kidovo vođstvo i pozitivnu energiju“, rekao je guverner Dumont. "Najvažnije mu je da ima pozitivan uticaj na ljude, posebno mlade.“

Ta rečenica savršeno opisuje promjenu u njegovoj filozofiji. Kid više nije samo bivši plejmejker koji gleda igru kroz vizuru brojeva i asistencija. On sada posmatra širu sliku — odnose, rast, kontinuitet. U vremenu kada mnoge franšize panično traže rezultate, Dalas pokušava da gradi temelje.

A Kid, kao neko ko je prošao sve faze, od superstara do mentora, djeluje kao čovjek koji zna kako se to radi. U njemu se spajaju iskustvo šampiona, mirnost lidera i vizija nekoga ko vjeruje da Dalas može do vrha. 

Za grad koji voli kontinuitet i prepoznatljive junake, to je možda i najvažnija vijest. Džejson Kid ostaje tamo gdje pripada — u Dalasu, gdje su njegova prošlost, sadašnjost i budućnost spojene u jednu liniju. I možda baš u toj liniji, između igrača koji je nekad vodio napade i trenera koji sada vodi generacije, leži odgovor na pitanje zašto ovaj tim ponovo vjeruje da može do šampionskog trofeja.