Saška Đurović za Skaut sport: Odbojka je najljepši sport i izvor dopamina, Evropsko prvenstvo ostvarenje generacijskog sna

Najmasovniji sport u Crnoj Gori godinama je ženska odbojka. Kvantitet, logično bi bilo da stvara kvalitet, ali je u sportu, koliko god bila važna, statistika često maska. Ženski rukomet je broj jedan u državi, jedini sa olimpijskom medaljom za 20 godina crnogorskog sporta, a košarka je statistička greška, jer iz par desetina seniorki uspijeva da konstanto igra na Evropskim prvenstvima i bori se za plasman u top 10 na Kontinentu.

Slična priča o sportskim čudima je crnogorskih odbojkaša, kojih na najvišem nivou u Evropi nema mnogo, a kroz proces podmlađivanja tima trenutni su najzastupljeniji u selekciji članovi crnogorskih ekipa Budve i Budućnosti. U svim tim uslovima, „crveni“ odbojkaši imali su tri vezana učešća na šampionatima Evrope.

Ženska odbojka je uvijek razvijala talente, centri poput Podgorice ili Bara davali su jugoslovenske reprezentativke, ali previše djevojčica je rano napuštalo odbojku. To se odražavalo na uspjehe na najvećoj sceni. Od 2006. godine san svih ženskih selekcija Crne Gore bio je EuroVolej i djelovalo je gotovo nemoguće ostvariti ga. Dvije decenije kasnije on će postati java, i to na najvećoj sceni.

Seniorskoj reprezentaciji šlagvort je dala pionirska, tim djevojaka do 16 godina, prva u istoriji Crne Gore koja je kroz kvalifikacije došla do Evropskog prvenstva, i u ljeto 2025. imala odličan debi - osvojila deveto mjesto, čak bila nadomak plasmana na Svjetsko prvenstvo.

Mjesec kasnije, u avgustu, ekipa koju je preuzeo srpski stručnjak Jovo Caković uradila je ono za šta je temelje udarila godinu ranije. Crna Gora je pobijedila Bosnu i Hercegovinu u Goraždu 3:0 (26:24, 25:16, 26:24) i slavlje je počelo.

Jedan od oslonaca ekipe čini srednja blokerka iz Podgorice, Saška Đurović, 24-godišnja članica Porta, sa kojim je nedavno završila sezonu iz snova – Porto se vratio na tron portugalskog šampionata, ovog proljeća stigao je i Kup, pa Saška u savršenom raspoloženju stiže na ovogodišnju reprezentativnu akciju. „Crvene“ se u Baru spremaju za nastup u Evropskoj ligi ovog juna, a kruna godine biće Evropsko prvenstvo i grupa u Geteborgu, krajem avgusta.

„Uspješna sezona je samo još jedan dodatni motiv da se nastavi u takvom ritmu u reprezentativnom dresu“, rekla je za Skaut sport visoka Podgoričanka i istakla da je osjećaj u dresu reprezentacije nešto posebno.

„Željna sam nacionalnog tima i jedva čekam da se priključim djevojkama u Baru, da zajedno provedemo praktično cijelo ljeto.“

Ljeto je posebno uzbudljivo i istorijsko najprije zbog debija na Eurovoleju, ali uoči avgusta i puta u Švedsku Crnu Goru čekaju tri turnira Evropske lige u junu – u Baru sa Slovenijom i Gruzijom, u Blažu gdje će gostovati Rumuniji i igrati sa jednom od četiri selekcije preliminarnog turnira (Albanijom, Luksemburgom, Danskom ili Litvanijom) i u Prištini gdje će rivali biti Mađarska i selekcija Kosova.

„Od reprezentacije ovog juna očekujem da se borimo maksimalno, da iskoristimo svaku utakmicu da se pokažemo, da vidimo gdje smo i da se pripremamo za Evropsko prvenstvo kako treba.“

Biće to ljeto koje će se prepričavati u odbojkaškim klubovima i savršen način da se obilježi 20 godina postojanja crnogorske reprezentacije. Grupa u Geteborgu je izuzetno teška, ali laka nije mogla da bude, s obzirom na to da su među 24 reprezentacije neke od najjačih svjetskih selekcija. Rivali Crne Gore biće domaćin, Švedska, najdominantnija svjetska sila, olimpijski i svjetski šampion Italija, kao i Francuska, Slovačka i Hrvatska. Biti u društvu najboljih na kontinentu nešto je posebno, ali san je veći od samog učešća, kazala je Đurovićeva.

„Plasman na Evropsko prvenstvo je nešto što smo zaista čekali i za zemlju koja je mala kao Crna Gora svakako je nevjerovatan uspjeh. Ne možemo se porediti sa nekim jakim reprezentacijama, Turskom ili Italijom, ali svakako da možemo da pokažemo da imamo kvalitet da budemo tamo.“

Do prvog šampionata Evrope Crna Gora došla je zasluženo, pobijedivši Bosnu i Hercegovinu u Goraždu 3:0 u gostima, potom Letoniju kod kuće 3:1 u Kolašinu, kada je moglo da počne veliko slavlje. Dobra igra u gostima protiv Letonki i poraz u pet setova u ljeto 2024. godine pokazali su da bi ove kvalifikacije mogle da budu te dugo sanjane, a prvu poziciju „crvenih“ u grupi učvrstili su problemi u BiH savezu, zbog kojih njihova selekcija nije ni igrala u prvom kvalifikacionom „prozoru“. Vjera u uspjeh je pola uspjeha, smatra Saška.

„Neću da budem lažno skromna, pa ću reći da smo prije nego što smo otišle u Goražde znale da ćemo pobijediti i znale smo da ćemo se plasirati na Eurovolej. Bile smo pune samopouzdanja, jer smo cijelo ljeto vrijedno radile, tako da nije bilo velikog iznenađenja. Svakako da je osjećaj nevjerovatan, prvi put u istoriji reprezentacije Crne Gore smo postigle nešto veliko i svakako da je to neponovljiva stvar. U duelu sa Bosnom i Hercegovinom bile smo maksimalno koncentrisane, a poslije utakmice sa Letonijom u Kolašinu uspjele smo i na pravi način da proslavimo.“

Dakle, plasman jeste podvig, za mnoge iznenađenje, ali odbojkašica Porta ističe da nije slučajnost, već rezultat dugogodišnjeg rada i stasavanja.

„Naša ekipa iz godine u godinu sve više i više raste i naravno da brojna okupljanja tokom svakog ljeta dodatno utiču na to. Naravno da rastemo zajedno kao tim, ali moram da istaknem da napredujemo i kao pojedinci. To je dug proces koji će svakako na kraju donijeti rezultate“, cijeni Saška rad, a posebno ističe doprinos selektora Jova Cakovića, dugogodišnjeg trenera Jedinstva iz Stare Pazove i čovjeka koji je oblikovao brojne mlade igračice u Srbiji.

„Trener Jovo Caković je značajna karika za našu reprezentaciju. Kada imaš nekoga ko je pun znanja i ko ima vještinu da to znanje prenese na druge, veoma je značajno, jer smatram da može da pomogne i nama, uslovno rečeno starijim igračicama, ali i mlađim koje se priključuju reprezentaciji. Naše je samo da ga slušamo i pomno pratimo i da vjerujemo u njegov rad.“

Vratimo se aktuelnom trenutku, odnosno u blisku prošlost. Saška je ove sezone potpisala za Porto, tim koji je najdominantniji u drugoj deceniji 21. vijeka. Priču u Portugalu počela je u Sportingu iz Lisabona, s kojim je prošle sezone pobijedila baš plavo-bijele u borbi za treće mjesto šampionata, koji je, pomalo iznenađujuće, pripao ekipi Benfike. Porto je u želji da se vrati na tron, nakon četiri vezane titule u 2020-im, formirao ozbiljan tim, a Saškine igre u Sportingu donijele su joj zvanje jednog od najboljih srednjih blokera lige.

U tom ritmu 190 cm visoka odbojkašica nastavila je i u portugalskoj luci, bila je među najboljim igračicama i najubojitijim poenterkama šampionata, a sve je krunisala peharom Prve divizije Portugala. U finalnoj seriji pala je Braga, očekivano, 3:1 u pobjedama za novo slavlje u gradu dvostrukog fudbalskog prvaka Evrope.

„Mi smo se od početka sezone smatrali favoritom za osvajanje lige. Naravno da nije uvijek bilo lako. Uspjele smo da tokom regionalnog dijela sezone osvojimo prvo mjesto, nakon toga smo imale malo problema tokom plej-ofa, ali uspjele smo da ih prebrodimo, iako smo imale pet utakmica polufinala i četiri utakmice finala. Ipak, ni u jednom trenutku nijesmo sumnjale u uspjeh koji je došao i vratile smo Porto na mjesto koje mu pripada“, ponosna je na jedan od najvećih uspjeha Saška.

Upravo je fudbalski klub Porto prvi među jednakima u sportskom društvu. Njegova veličina osjeća se i u Evropi, a tretman sličan fudbalerima imaju i članovi drugih sportskih sekcija.

„Klub je stvarno veliki i to može da se osjeti kada postaneš dio priče. Porto ima ogromnu bazu navijača, što uvijek posebno ističem. To su ljudi koji žive za sport, žive za naš uspjeh i smatraju ga svojim“, Saška posebno ističe navijače.

„Naš odbojkaški klub je u sklopu fudbalskog kluba Porto. Pored nas u okviru sportskog društva su i ostali timovi i sportovi, kao što su hokej na rolerima, rukomet, košarka. Međusobno se i družimo, a klub kao klub funkcioniše stvarno nevjerovatno. To su uslovi u sali koji su stvarno na vrhunskom nivou i mogu se mjeriti sa najboljim ekipama u Evropi.“

Portova „porodična“ tradicija nalaže da se svi pehari predstavljaju na čuvenom stadionu fudbalskog kluba „Do Dragao“. Ovog proljeća stigao je onaj koji se čekao, fudbalskog prvaka, a svoj trenutak slave na kultnom stadionu „zmaja“ imale su i odbojkašice – peharom Kupa pohvalile su se pred 45 hiljada ljudi na meču fudbalera sa Moreirenseom u šampionatu.

„Mnogo mi je drago što smo prošetale stadionom poslije osvajanja Kupa. Ne znam može li se opisati taj osjećaj. Toliko ljudi koji te podržavaju, koji su srećni zbog tvog uspjeha. Jedino mi je krivo što neću stići, jer moram da idem za Crnu Goru zbog reprezentacije i drugih obaveza, da prošetam još jednom stadionom nakon osvajanja titule.“

U Portu je Saška došla do drugog portugalskog Kupa, pošto je godinu ranije isti podvig napravila sa Sportingom. Sezonu je zaključila drugom titulom u karijeri – 2020. godine bila je šampionka Srbije sa TENT-om, i planira da nastavi da uživa u plavo-bijelim bojama.

„Za sada plan je da ostajem i sljedeće sezone da igram za Porto, a dalje ne znam, vidjećemo. Ne želim mnogo da razmišljam o tome, ali puno mi se sviđa kako sve funkcioniše. Sljedeće godine bi trebalo da igramo CEV Ligu šampiona, tako da je to bio veliki plus kad sam odlučivala da li bi trebalo da ostanem. Kroz te utakmice, naravno, u Evropi i u ligi mogu i te kako da napredujem.“

Sa 16 godina Saška je napustila matični klub, Moraču, i krenula da gradi karijeru van Crne Gore. Nakon obrenovačkog TENT-a igrala je u francuskom San Rafaelu, potom veoma uspješno u Crvenoj zvezdi, odakle se preselila na današnju destinaciju. Do priznanja jedne od najboljih odbojkašica Crne Gore, a zvanično je proglašena najuspješnijom u 2025. godini u izboru Odbojkaškog saveza Crne Gore, ne bi mogla bez temelja postavljenog kroz mlađe kategorije.

„Mlađe kategorije u klubu i reprezentaciji bitne su za svaku igračicu, zbog toga što kroz njih može da nauči kako bi jedan sportista trebalo da se ponaša, nauči rutine treniranja i pripreme za trening i meč, kako da bude fokusirana. Reprezentativne pripreme su proces koji traje tokom cijelog ljeta i smatram da bi svi trebalo da ih prođu, jer iz ovakvog sistema možete da imate samo koristi kada na jesen krenu klupske akcije“, osvrnula se i na priliku koju su dobile kadetkinje i juniorke u radu sa seniorskim nacionalnim timom ovog ljeta.

Odbojka Saški predstavlja najveću sreću u životu, ali napominje da je profesionalni sport nešto što zahtijeva velika odricanja.

„Život profesionalne odbojkašice ima dvije strane – pored svih tih lijepih stvari koje drugi ljudi vide, niko ne vidi koliko rada, truda i odricanja tu ima. Naravno da pored svih prednosti, kultura koje upoznaš, ljudi takođe, najvažniji je utisak na terenu. Sve se zaboravi kada dođe do onoga za šta se spremamo. Odbojka meni lično donosi sreću i dozu dopamina. Osjećaj koji mi donosi odbojka i sami momenti na utakmicama nešto su što rijetko koji posao može da zamijeni“, s pasijom opisuje svoj poziv mlada srednja blokerka.

„Odbojka je po meni jedan od najljepših sportova kojim djevojčice mogu da se bave. Ipak, bitno je da treniraju – manje je važno koji sport, da li to bili fudbal, atletika, rukomet, odbojka... Bitno je da svako dijete ima fizičku aktivnost, iz koje može da razvije zdrave navike i stil života, ali i uđe u svijet sporta koji može da mu donese posao iz snova“, zaključila je Saška.