Postoje brojne video igre koje bi SZO mogao da svrsta u terminologiju zaraze. Od Tetrisa kad smo bili baš mali, preko Sege, prvih PlayStation konzola, Counter-Strikea, WoW-a, LoL-a, DOTE... Sve je imalo i i dalje ima armije korisnika, neke igre imaju turnire s nagradnim fondom jednog teniskog Grend slema, igrači imaju status zvijezda... A onda, tu je i Football Manager (FM).

FM nije samo igra, nije samo simulacija – to je nešto što, i kad se ugasi, nastavlja da živi kroz brojne konverzacije, analize, zapisivanje misli, ideja, taktika, formacija, pravljenje transfer liste. 

Brojne sveske i notesi su bili ispisani, a kada se krenulo sa širenjem aspekata i dodavanjem pres-konferencija, gotovo da je malo falilo da, pred neko finale Lige šampiona, jednostavno obučete odijelo i date cijelom doživljaju novu dimenziju. Nije da nema takvih slučajeva po svijetu.

Još kad igrate s nekim... 

Imao sam tu čast, zadovoljstvo i iskustvo odrastanja uz FM, igrajući s trojicom drugova portugalsku ligu iz godine u godinu, sezonu za sezonom – jedno od najljepših poglavlja konzumiranja FM-a.

Rame uz rame je i kasnije igranje Premijer lige, sa tada drugom, danas kumom i legendarno prodavanje Emilijana Insue za tada velikih 25 miliona eura. 

To je igra koja vas jednostavno konektuje. Kad se nađete u novom ambijentu, u mom slučaju redakciji, samo čekate trenutak kad će neko, na pomen fudbalera, izgovoriti te čarobne riječi: „E, njega sam dovodio na menadžeru.“ Tako se raspoznajemo i danas jedni među drugima.

A tek dio sa wonderkid igračima! Od onih koji su u realnom životu postali fudbalske zvijezde do onih legendi FM-a koji nikad nisu dotakli ni prvi stepenik svog potencijala – ali ih svejedno volimo i i dalje ih se sjećamo.

Naša ekipa na pub kvizu nosi ime jednog heroja – „finskog Kaniđe“ Mike Aritale.

No, da ne bude ovo kao film o Maradoni Emira Kusturice, u kojem ima više reditelja nego glavnog protagonista, ovo je priča sa Nikolom Vučevićem – najboljim crnogorskim košarkašem svih vremena, dabl-dabl mašinom NBA lige, koji, kada ne hvata skokove i pogađa sa svih pozicija, voli da upali sezonu i odigra barem par utakmica FM-a.

Da, Nikola Vučević je jedan od nas i razgovor sa njim je toliko išao glatko, da gotovo nisam ni morao da postavljam pitanja. 

Iskreno, bilo mi je malo krivo jer su najavili dosta promjena vezanih za novi FM. Koliko sam mogao da vidim i da pročitam po internetu, to što su planirali da mijenjaju nijesu uspjeli da dovedu do određenog nivoa, pa nijesu ni pustili igru.

Međutim, na FM24 imam dobar sejv, pa mi nije toliko teško palo. To ću nastaviti da igram dok ne izađe FM26, i nije mi strašno. Inače, uvijek čekam i uzmem čim izađe prvog dana, i krenem da igram novi. Čudno je malo poslije toliko godina da nije izašao, ali mora da postoji dobar razlog.

Kako jedan košarkaš završi kao die-hard fan fudbalskog menadžera? 

Pa to je počelo davno. Prvi koji sam ikad igrao je bio Championship Manager, mislim da je bila četvorka. Igrao sam s drugom iz Bara, on i ja smo često igrali kod njega, kada bih ostajao da prespavam. Do tri, četiri ujutro bismo igrali menadžer.

Tako je to počelo, a onda, kad god bi izlazio novi, ja bih ga uzimao i igrao. To traje od tada. Kad sam išao za SAD na koledž, i tada sam ga igrao. NBA igram uglavnom u avionu, kod kuće sada rijetko, ali pošto dosta putujemo, to mi je glavna stvar u avionu.

To je, dakle, davno počelo, od sezone 2003/2004. I prije toga sam probao nešto malo, ali tada se nijesam zainteresovao. Ali CM4 sam igrao baš dosta – igrali smo sezonu, da li Real Madrid-Barcelona. On, ja i njegov brat smo igrali i Seriju A – ja Juventus, njih dvojica Inter i Milan. Tad je Adrijano bio baš dobar na menadžeru. 

Znam da sam napravio čuveni transfer – ja sam njegovom bratu dao Zlatana Ibrahimovića i koliko god sam imao para u budžetu, a on je meni prodao Adrijana, što se po njega ispostavilo kao velika greška. Adrijano je tada bio jedan od najboljih igrača na svijetu, a i na samoj igrici – svaku utakmicu je davao po nekoliko golova.

Da li si fan igre s timovima iz nižih liga, pa onda praviš proboj ka vrhu, ili više voliš da gradiš fudbalsku dinastiju od velikana?

Prije sam volio da uzimam manje klubove. Tada sam imao više vremena da pratim fudbal detaljnije, pa sam znao više igrača. Sada, pošto nemam toliko vremena da gledam sve, radije uzimam veće klubove i vodim igrače koje znam, jer nemam vremena ni da skautiram dugo i tražim nove igrače – sve to oduzima dosta vremena. 

Ili uzmem neki veliki klub, tipa na FM24 sam uzeo Mančester junajted, da ih vratim na mjesto koje im pripada. I dobro ide. Uzeo sam nekoliko titula, nadam se da ću i Ligu šampiona. Volim takav scenario – veliki klub koji nije imao uspjeha par sezona.

Da (smijeh).

Dugo godina sam s Juventusom igrao da dođem do Lige šampiona, to mi je često bio cilj. Ili sa Zvezdom da uđem u Ligu šampiona, pa da prođem u drugi krug.

Poznato je da si fan Juventusa, Liona, Crvene zvezde. Jesu li to timovi s kojima obično igraš?

Često igram sa Juventusom i Zvezdom. Lion nijesam puno, nešto mi francuska liga nije previše interesantna, mada sam ranije znao da igram s njima.

Cijeli svijet priča o utakmici PSŽ - Liverpul, u kojoj je PSŽ imao 27 šuteva, a Liverpul samo jedan – i „crveni“ su slavili. Koliko puta ti se to desilo na FM-u? 

Dešavalo se previše (smijeh). 

Bilo je sada sa Junajtedom, baš posljednju sezonu. Mislim da je posljednji na tabeli bio, da li Hal Siti ili Bornmaut, neka od te dvije ekipe. 

Kako je krenula utakmica, ja bezbroj šansi – sve promašujem, tri-četiri stative, čuda neka, poništen gol. I oni mi daju gol s 30 metara, neki igrač koji nikad ne šutira, ali tako to bude u FM-u. Izgubio sam 1:0... ili sam možda izjednačio, pa su oni opet dali neki gol. 

U stvari, tako je bilo – oni su poveli tim golom, ja sam izjednačio, i onda su oni u nekom 88, 89. minutu dali opet neki naopaki gol iz kontre. Odbilo se od stative i onda su ga prikucali. U tom trenutku mi je malo falilo da izađem i vratim sejv, ali to se stvarno trudim da ne radim.

To mi je sljedeće pitanje – je li te ikada FM toliko iznervirao da si razmišljao o reloadu ili brisanju?

Kako da ne, dešavalo se, ali baš rijetko jer mi to pokvari čitav utisak, pogotovo ako je neki sejv koji dugo igram. Ako je nešto što sam tek počeo, pa ajde, to se možda i desilo, ali ovako rijetko. Jednom mi se to desilo dok sam igrao s Juventusom, dok sam bio u Budućnosti (tokom NBA lockouta). Juventus se tada tek vraćao iz skandala, još nijesu bili na vrhuncu. Doveo sam Đuzepea Rosija, koji je bio među boljim igračima u igri, platio ga puno, i on se povrijedi na drugoj prijateljskoj utakmici – na devet mjeseci. Čitava sezona propadne, a on je bio igrač koji je trebao da predvodi ekipu. Mislim da sam tu prekinuo, nije mi se više igralo.

Svi smo bili tu. Kad pričamo o sejvovima, svaki igrač ima neki na koji je baš ponosan i kojeg se rado sjeća. Koji je tvoj bio takav?

FM 2005 ili 2006 sa Valensijom. David Vilja, mislim da je bio Morijentes, bio je Hoakin, Visente, David Silva, Marćena, Ruben Baraha... Tada je Valensija bila dosta dobra. Osvojio sam špansku ligu sa samo jednim porazom. Imao sam jedan poraz i možda jednu ili nijednu neriješenu. Igrao sam 4-4-2 formaciju, tada je to bilo najbolje. 

Vilja je davao golove, sa strana su Visente i Hoakin dominirali, i baš sam igrao nevjerovatno. To je trajalo tri-četiri godine, osvajao sam sve živo. Kasnije sam imao i velike budžete i dovodio igrače – to mi je najbolji sejv koji sam imao.

Imao sam i jedan s Juventusom, to je bilo skoro, kada sam uspio da dovedem Mbapea kao slobodnog igrača. Poslije sam doveo i Fatija iz Barselone. Prodao sam Dibalu za velike pare Mančester Sitiju jer nije htio da ostane, i onda sam imao veliki budžet i doveo dosta igrača. Osvajao sam Seriju A bez problema, uzeo i Ligu šampiona. To je jedan od sejvova koji mi je bio baš drag.

Koje ti je omiljeno pojačanje?  FM je poznat po svojim wonderkid bazama

Prije je na starim menadžerima bilo dosta igrača koji su bili slobodni, a dobri. Svi smo ih znali pa smo ih dovodili. U posljednje vrijeme sve zavisi od ekipe.

Volim vonderkidove. Na FM24 doveo sam Asana Uedragaoa, Njemca iz Šalkea, on mi dobro igra na sredini. Gledam da dovodim vonderkidove, jer ti uvijek trebaju za registraciju, pogotovo u Ligi šampiona. Moraš da imaš određen broj igrača koji su odrasli u toj zemlji, pa dovedem dva-tri, da mogu da igraju, a ne moram da ih registrujem jer su mlađi od 21 godine. Poslije postanu odlični. Ne dovodim ove sa jakim cijenama, već one koji su jeftiniji.

Ne može Lamin Jamal da se dovede...

Mogao sam na sejvu u Mančesteru. Ali nijesam ga uzeo, sada ni sam ne znam zašto. Igraju mi Garnaćo i Rašford, ali dobro, ne bi bilo loše da ga imam – ne može se sve pogoditi.

 Doveo sam špica, mislim, nije vonderkid, ali je bio mlad kada sam ga doveo – Markos Leonardo, Brazilac. Doveo sam ga za 20 miliona u Junajted. Igrao je baš sjajno, baš je eksplodirao. Imao je samo tri zvjezdice potencijala, ali sada ima sjajne ocjene i igra odlično, a vrijedi mnogo više nego što sam ga ja platio.

Koja ti je omiljena formacija, ili je mijenjaš zavisno od ekipe i situacije?

Prije je skoro uvijek bilo 4-4-2. U posljednje vrijeme igram 4-2-3-1 ili 4 pozadi, zadnji vezni, dva u sredini, dva krila i jedan špic. To je 4-3-3 ili 4-3-2-1. Probao sam sa Juventusom na prošlom ili pretprošlom menadžeru, igrao sam 4-3-1-2 i to mi je fino išlo. Ali volim da imam baš dobra krila, i to mi je omiljeno – dobra krila i jaku sredinu, to uvijek jurim.

Dao si mi sjajan šlagvort – kad smo kod krila, jesi li inside forward ili inverted winger?

Zavisi, trudim se da jedan bude winger, a jedan inside forward. Zavisi od igrača. Rijetko koristim inverted winger.

 Jesi li imao priliku da upoznaš nekog od igrača koje si trenirao na FM-u?

Jesam, kada sam išao na utakmice Juventusa, upoznao sam sve fudbalere koje sam tada vodio na menadžeru. 

Pa ne baš. Jedino što u igri neki igrači budu jako dobri, a nijesu u realnom životu, ili obrnuto. To je ipak igra. Dosta puta mi se desi da kroz FM upoznam nekog igrača, a onda ga vidim uživo kad igra, pa se sjetim – "e, ovog sam doveo, znam ga sa FM-a".

Interesantno mi je kada u nekim starijim sejvovima dovedem igrača koji je tada bio mlad i nepoznat, a kasnije eksplodira.

Igrao sam jedan sejv sa Zvezdom nekoliko sezona, sigurno pet-šest godina, ustalio sam se u Ligi šampiona, imao veliki budžet i doveo Lautara Martinesa, tada iz Argentine, iz Rasinga. Platio sam ga sedam miliona i igrao je nevjerovatno. Poslije toga ga je PSŽ kupio od mene za 70 miliona. 

On je kasnije eksplodirao i u stvarnom životu, i danas je veliki igrač. Tada sam sa Zvezdom napravio jaku ekipu, ali nikad dovoljno jaku da osvoji Ligu šampiona – samo domaću ligu.

Koja je najgora stvar koju si napravio nekom igraču na sejvu? Mnogi nemilosrdno kažnjavaju igrače koji se bune bez razloga – prebacivanjem u B tim ili ultra teškim workloadom?

Nisam nikoga. Vidio sam na Redditu često tu temu, čak i FM sam izbacuje takve primjere. Neki ih treniraju nenormalno, ali ja to nikad nijesam radio.

Najviše me iznervira kada neki igrač koji nema neki nivo počne da se buni što ne igra, ili neki mladi, pa se cijela ekipa digne protiv mene, pa moraš time da se baviš. Ili kad nekome nešto obećaš prilikom produženja ugovora, pa se to ne ispuni – i onda je katastrofa. Još si limitiran sa opcijama kako možeš da odgovoriš na sve to.

Iznervira me i kad neko napravi glup crveni karton, ali uglavnom onda ne igra puno. Ali nijesam ulazio toliko duboko (smijeh) da ga virtuelno maltretiram.

Koji fudbalski trener ti je uzor?

Volim dosta Anćelotija, baš mi se sviđa kako vodi Real. Ne koristim mnogo njegove taktike, nijesam zalazio u to da analiziram kako neko igra pa da kopiram. Volim kako njegove ekipe igraju, volim da slušam kako priča – uvijek stane uz ekipu, uvijek je realan i korektan. Pepa nijesam prije mnogo volio, ali i on je odličan trener, šta je sve napravio u Sitiju...

Ti projekti mi se ne sviđaju, kada klubovi postanu vlasništvo velikih fondacija, firmi, kada uleti mnogo novca. Onda nije baš fer prema drugima. Oni imaju prevelik budžet i nalaze način da zaobiđu FIFA fer plej, ne drže se previše toga. Više volim klubove sa istorijom, koji su tu dugo, koji imaju tradiciju. Siti nikada prije nije bio veliki klub, sada je odjednom među najvećima. Isto kao PSŽ, koji se mučio da osvoji francusku ligu dugo, a sada odjednom dominira. Nije mi to to, ali tako je u današnjem fudbalu.

Sviđa mi se Pepov sistem, funkcioniše odlično, cijenim ga.

I Klopa sam volio u Liverpulu, kako je vodio tim.

Volio sam italijanske trenere, tada je to tako bilo – one stare, Lipija, Kapela, kada je Serija A bila najjača. Sad u posljednje vrijeme to ide slabije, pogotovo Juventusu.

Nisi fan Tijaga Mote znači?

Meni se u početku činilo kao dobra stvar, ali nije mi se svidjelo što su prodavali neke igrače iz mlađih kategorija Juventusa – Miretija, Fađolija, Hejsena... i ti ih prodaš. 

Evo, Hejsena su prodali za male pare, a doveli Kelija, koji je slabiji igrač od njega.

Zašto nemamo podjednako dobar košarkaški menadžer? Postoje neki, čak i imaju simpatičan pristup, ali nikako da zažive?

Prije je postojao neki World Basketball Manager. Igrao sam davno, ali mislim da je teže napraviti takvu igru, drugačije je to od fudbala.

Nije toliko zanimljivo praviti ekipu kao u fudbalu. Drugačija je igra, nije lako pojednostaviti sistem kao u fudbalu – izabereš stil igre, malo promijeniš neke stvari i sad smo svi mi treneri. Košarku je teže prebaciti u taj format, baza igrača nije ispraćena kao u fudbalu, i zbog toga nikada nije zaživjelo.

Evo i NBA 2K – ja je generalno ne volim, nije mi realna, ali je ovdje popularna. Mislim da je kod nas fudbal popularniji.

Onda je Nikola nastavio  da priča o FM-u i dogodovštinama sa bivšim saigračem Evanom Furnijeom, koji nije baš kapirao koncept FM
 
Pratim fudbal, ali ne znam detaljno kretnje, stilove igre, i onda što mi FM da, uz neke koje znam i volim – to probam. Ali znam da ima onih koji prate, duboko su u tome, mijenjaju taktike, traže igrače. Ja se ne razumijem toliko, a i nemam vremena za to.

Ima raznih nivoa – neko krene iz nižih engleskih liga i za deset godina osvaja Ligu šampiona. Meni nekada treba deset godina da je osvojim sa jakim klubom. Ali igra je napravljena odlično, možeš da igraš mnogo liga, imaš ogroman broj igrača, možeš baš da se uživiš i da misliš da si stvarno trener.

 Mene žena i dan-danas pita: "Je li moguće da ti to i dalje igraš poslije svih ovih godina?"

Kad sam igrao u Orlandu, sjedio sam u avionu pored Evana Furnijea – igrali smo zajedno sedam godina. I ja kako igram, reagujem, nerviram se, slavim... u početku me je gledao...

"Pa šta radiš to?"

"Igram."

"Pa ne kontrolišeš ti igrače."

"Ne razumiješ ti to, velika utakmica, revanš Lige šampiona za prolazak!"  

Ispričao nam je i posljednju titulu i način na koji je osvojio

Eto, pričali smo o lošim stvarima na menadžeru...

Često mi se desi – napadam cijelu utakmicu, pa primim gol iz jednog šuta. Ili mi se igrač povrijedi na treningu pred najvažniju utakmicu. Ili izgubim predzadnje kolo i tako izgubim titulu.

Ugasio sam sve hajlajtse na svom meču, pratio samo only commentary, već sam vodio 4:0... ide vrijeme... i odjednom se zaustavi – animacija proslave! Osvojio titulu na gol-razliku, nijesam mogao da vjerujem. Za sve ove godine to mi se nikada nije desilo – tako da me je i mene jednom menadžer obradovao.

A dešavalo mi se i sa Juventusom – treba mi pobjeda u gostima za titulu, vodim 3:0 na poluvremenu... i završim 3:3. Izgubim titulu.

Nikola hvala tu puno na ovom razgovoru bilo je uživanje pričati sa tobom

Hvala Vama.