Postoje tako ti igrači, za koje vam je prosto krivo što nijesu dio današnjeg modernog fudbala. Samo da bi se vidjelo koliko su zaista moćni i koliko bi taj ogroman talenat, viziju, koja je vanvremenska, upotrijebili danas kada je fudbal, u pogledu taktike i organizacije, otišao daleko, daleko ispred nekadašnjeg na koji se često vraćamo s nostalgijom.

Dejo, Peđa, Piksi, Davor, Boban, Darko... i naravno Robert Prosinečki.

Popularni "Žuti" je stvarno imao karijeru i fudbalski CV o kojem bukvalno nema šta da se kaže, doda, a da nije poznato. Uvijek treba novim generacijama podvlačiti da je igrao i za Real Madrid i za Barselonu, i da su ga voljeli na oba mjesta, i da dan-danas ima poštovanje tamo. Kao i to da je igrao jednu sezonu za Portsmut, što je bilo dovoljno da ga navijači kultnog južnog kluba postave u idealnih 11 Portsmuta svih vremena, u izboru 2007. godine, gdje je bio jedini igrač koji nije s Ostrva.

Nakon igračke, krenula je trenerska karijera, a danas ga, kad nije u svom Zagrebu, možete sresti u Podgorici, gdje dolazi kada se okuplja reprezentacija Crne Gore.

To je i bio povod da popričamo malo s njim o aktuelnoj situaciji, globalnom fudbalu, tek toliko da se dohvatimo malo nekog prošlog vremena.

Prvo smo prokomentarisali grupu Crne Gore, koja je startovala kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo sa dvije pobjede, ruku na srce, dosta teže nego što se očekivalo (savladan Gibraltar 3:1, pa Farska Ostrva 1:0 u 95. minutu).

"Pa dobro, nema lake grupe. Svaka grupa je teška, tako sigurno i našima, sad znamo i protivnika, to je Hrvatska, znači imamo jednog, u biti, favorita u toj grupi, ta Češka koja je sigurno uvijek dobra i, na kraju, Farska Ostrva koja su puno napredovala, kao i Gibraltar. 

Tako da nije nimalo lagana grupa, moglo je gore, moglo je bolje, ali tu je što je, i tako da, sigurno, poslije ove dvije utakmice koje smo odigrali – teške utakmice gdje smo svi već mislili šest bodova – na kraju ipak dobili, i to nam je najvažnije za taj start i za ono što nas čeka u junu, a to je ta utakmica sa Češkom", kazao je Prosinečki na početku razgovora.

Žrijeb i rasplet u Ligi nacija su htjeli da će on voditi Crnu Goru protiv Hrvatske, ali to mu neće biti prvi put. Interesovalo nas je kako gleda na taj duel i koliko su emocije bitan faktor.

"Pa igrao sam već, bio sam selektor Azerbejdžana i već sam jednu utakmicu odigrao sa Hrvatskom, gdje mogu reći da je bilo i dobro za Azerbejdžan – 0:0 u Bakuu. Ništa, ja ću to prihvatiti tako kako je, jer sam i negdje želio više Hrvatsku nego Francusku, makar su to dvije reprezentacije koje godinama prave rezultate i godinama su u samom vrhu svjetskog nogometa. Tako da, biće drugačija malo utakmica i za mene, neke emocije i to, ali ništa – ja bih volio da Crna Gora dobije i to je svima jasno".

Crnu Goru trese fudbalska euforija zbog omladinske selekcije koja je krcata talentima i koja je izborila odlazak na Evropsko prvenstvo (gdje samo sedam ekipa uspije da izbori učešće, uz osmog – domaćina).

"Mi znamo o njima jako puno i siguran sam da je svima drago – nevjerovatan uspjeh za crnogorski fudbal. Samo biti u završnici gdje su osam ekipa, a puno dobrih i velikih reprezentacija nije došlo do završnice, mislim da je to veliki uspjeh. Što se tih igrača tiče, to je sigurno budućnost crnogorskog fudbala. 

A još uz to znamo i tog malog Bulatovića kojeg gledamo, i Adžića koji je prije skoro godinu dana otišao za Juventus, koji je bio svaki put pozivan i za A selekciju, ali je imao nekih problema sa povredama. Jasno je da se radi o jednoj talentovanoj generaciji, i da je to sigurno budućnost, tako da ćemo sigurno već u vrlo kratkom roku imati nekoliko igrača i u A reprezentaciji".

Neizbježna tema bio je i fudbal na Balkanu.  Kontinuitet postoji, ali rezultati?

"Dobro, ne možemo reći da sve ekipe na tom Balkanu, ili u bivšoj Jugoslaviji – kako god hoćeš – nemaju uspjeha, ima dobrih uspjeha. Dinamo je zadnjih godina tu stalno, da li Liga Evrope, da li Liga šampiona, i to je jedan dug period. Zvezda je počela na tom nekom putu, otvorila se ta velika novčana moć da ti možeš uložiti da bi došao do Lige šampiona, jer su to sad već veliki novci koje klubovi dobijaju. Tako da se ulaže sve i u te domaće, a sigurno i u strane igrače koji dolaze i koji prave razliku".

Prosinečki smatra da je prerani odlazak mladih fudbalera u inostranstvo mač sa dvije oštrice.

"Kada smo igrali u bivšoj Jugoslaviji, igrali smo jedan period da bi neku egzistenciju vani osigurali. Jedini je problem što malo prerano idu igrači, djeca, i onda imaju problem da u tim klubovima ne igraju. Ima jedan period gdje oni ne igraju i gube sigurno puno na tome, možda prerano idu. Talenta će uvijek biti. Kroz svih ovih generacija Hrvatska je bila tri puta na velikim takmičenjima. Zapravo, svaki put na velikim takmičenjima, ali tri puta čak bila treća, treća, druga. To su neke nevjerovatne stvari koje su za jednu takvu malu zemlju nevjerovatne. Nadam se da će Crna Gora, već je jedan dobar početak s ovim mladima, otišla na jedno veliko takmičenje. Kad bi to mogla i A reprezentacija, što svi sigurno ovdje žele i svi bi voljeli da smo na jednom velikom takmičenju, kao što je Evropsko ili Svjetsko prvenstvo, to bi bio jedan veliki uspjeh."

Činilo se da je u Francuskoj ‘98. vrhunac generacije hrvatskog fudbala, te generacije iz postjugoslovenske škole fudbala, odnosno posljednje koja je nosila tu nit. Međutim, "vatreni" su uspjeli da iznjedre još jednu, bolju – ako ništa, uspješniju generaciju koja je sada polako na zalasku. Ima li budućnosti nakon odlaska u penziju Luke Modrića?

"Poslije 1998. godine svi su razmišljali da neće biti opet takva generacija. Ova moja, Boban, Šuker, Bokšić i da ih sad ne nabrajam sve...

Pa su mislili da neće biti više takve generacije. Pa se opet stvorila jedna generacija sa Lukom, Brozovićem, Rakitićem i ovom novom generacijom, Perišićem, koji su čak i bolji nego moja generacija. Čak dva Svjetska prvenstva zaredom – drugi u finalu, izgubiti od Francuske, pa opet treći na Svjetskom prvenstvu. Luka je sigurno jedan od naših najboljih igrača, svih vremena možda i najbolji po trofejima. I toliko dugo godina u jednom velikom klubu kao što je Real, sad će 40 i toliko daje sve za reprezentaciju, da je to stvarno fenomen. Da li će biti neko kao Luka? Teško, ali ima uvijek. Uvijek se nađu neki novi klinci koji dolaze, uvijek ima talentovanih i koji sigurno mogu. Neće možda na tom nivou, ali će sigurno biti dobri igrači koji će jako puno pomoći reprezentaciji i klubu."

Kad je neko nosio dresove i Reala i Barse, neizbježno je pitanje – na koju stranu vuče srce?

"Moj prvi klub je bio Real. Kao klinci svi smo nekako, u ono vrijeme, navijali za Real, Milan, Mančester junajted – to su bile neke ekipe koje su po Evropi bile prvaci Evrope, Kupa UEFA i sve to.

Moj klub je Real, što nimalo ne znači da je Barselona manji klub, ali Real je taj moj neki, za koga malo više navijam nego za Barselonu."

Tu je i ta famozna sezona u Čempionšipu, gdje je nosio dres Portsmuta.

"Imam jako dobre kontakte, ljude koji su još uvijek tamo, i bio sam prije godinu dana čak i gost na jednoj utakmici. Pratim puno Portsmut. Ta godina koju sam igrao, bili su jako zanimljivi i bio je to Čempionšip, nije bila Premijer liga. Ali i tada je to bilo nešto zanimljivo. Puno utakmica, puni stadion, isto kao u Premijer ligi, svi vole svoj klub. Portsmut su mornari, to je luka koja ima jako dobre navijače i stvarno mi je svaki put kad odem dolje lijepo. 

Jedan klub koji ima tradiciju – prije Drugog svjetskog rata ili poslije, nemoj me sad hvatat – da su osvajali čak i prvenstvo 1945. ili možda 1946. (1949. i 1950. – prim. Skaut sport). Tako da se radi o starom klubu koji svi vole. Godinama je bio još ispod, sad su ove godine opet tu negdje, blizu, izvukli su se da ne ispadnu. Portsmut je sigurno moj grad i zanimljiv klub."

Za kraj razgovora i poređenje – odnosno, pitali smo Prosinečkog da kaže je li vidio nekog fudbalera za kojeg je pomislio da je sličan njemu.

"Pa ne znam... Sigurno da ima stvarno, kroz ove godine, vrhunskih igrača – igrača koji su obilježili svjetski i evropski fudbal. Sada baš da sam primijetio da ima neko sličan... nisam baš u tom smislu. Ali ima dobrih, stvarno. Nešto možda... ajde, Rakitić."