Skaut Sport

Zemlja driblinga zabranjuje driblinge – kako Brazil želi da ubije sopstveni fudbalski identitet

Polako zemlja driblinga, poteza, finti – odumire. I to iznutra. Ide se na konkretnost, a ne na šmek

09.04.2025. 14:22h

Main Article Image
Slika: X/footballconfid1

5252

0


Bila je to jedna od najcrnjih noći za brazilski nacionalni fudbal, kada je na prepunom "Monumentalu", uz pjesmu, feštu, koncert na tribinama kultnog stadiona River Plejt, Argentina razbila "Selekao" na proste čestice – i to bez svog generala, Lionela Mesija.

"Gaučosi" su dobili 4:1, ali više od pobjede ostaće upamćen detalj kada Emilijano Martines, taj golman koji pola planete nervira, pola mu se divi, nije primio jednu loptu u svom prostoru – i onda je počeo da žonglira.



Nije to bilo samo ponižavanje protivnika – mogli smo da vidimo kako Argentina "krade fudbalski duh" Brazilu i ostavlja samo olupinu na travnatoj površini najvećeg stadiona u Buenos Ajresu.

Ta želja za igrom, želja da protivnika dobiješ, ali ne modernim fudbalskim filozofijama, modernim taktikama, ne sa brojkama, statistikama – već čistom igrom... to je nekada bio Brazil.

Kako je Brazil došao do toga? Kako generacija kojoj ni danas ne manjka ekstra klase i velikih imena izgleda smušeno na terenu?

Pa oni su izmislili termin "Joga bonita", koji se razumije preko svih meridijana.

Odgovor leži možda i u samoj njihovoj ligi, odnosno situaciji koja opisuje kako ta želja za nekom "čistotom" polako ubija fudbalsku iskru u Brazilu.

Malo je čudno da iza svega stoji jedan Holanđanin – Memfis Depaj. Nekada ogroman talenat koji je imao uspone i padove u karijeri, čini se da nikada nije dostigao svoje očekivane granice, ali rijetko ko će reći da je u pitanju loš fudbaler.

Na kraju krajeva, on je stigao do 100 utakmica u nacionalnom dresu "Oranjea", a sa 47 golova je drugi najbolji strijelac ikada koji je oblačio narandžasti dres – a znamo svi koji velikani su ga nosili.

Robi van Persi mu bježi svega tri gola – sa 50, okruglo.

Odluka Depaja da Evropu zamijeni Brazilom izazvala je dosta čuđenja u fudbalskom svijetu, u jednom doista nesvakidašnjem transferu.

Potpis dvogodišnjeg ugovora za Korintijans, sa 12 miliona na dvije godine, nije baš da iste novce nije mogao da dobije u Evropi – ili pet, šest puta više u Saudijskoj Arabiji.

Ali Depaj je pričao o tome kako ga interesuje liga u kojoj se nalazi onaj fudbalski žar zbog kojeg je zavolio fudbal kao igru.

Holanđanin je instant ostavio trag u Brazilu – više doduše u ulozi razigravača. U Paulista prvenstvu je na 12 utakmica dao dva gola, ali je podijelio i pet asistencija.

Upravo u duelu sa Palmeirasom, u meču za titulu prvaka ove brazilske savezne države, Depaj je zablistao punim sjajem.



Set driblinga, skila – ma, na trenutak je izgledao kao neki majstor malog fudbala.

Na malom prostoru pronalazio je prostor, loptu provlačio kroz noge protivnicima, nije moglo više brazilskije da bude od toga.

U jednom trenutku, osjećaj potpune nadmoći demonstrirao je tako što se popeo na loptu sa obje noge.

Taj potez je bio poziv da mu odbrambeni igrači Palmeirasa ulete, i da dođe čak i do tuče igrača dvije ekipe – što je kasnije rezultiralo i sa nekoliko crvenih kartona.



I onda je krenula fudbalska birokratija. Fudbalski savez Brazila (CBF) odmah je po kratkom postupku donio dekret da se "svako buduće penjanje na loptu" kažnjava žutim kartonom, igra prekida, a lopta dodjeljuje suparničkoj ekipi.

Depaj nije ostao dužan, pa je preko društvenih mreža poručio da je odluka o zabrani glupa, a da upravo ovakvi potezi vraćaju brazilsku ligu na svjetsku mapu.

„Ovdje ima toliko talenta“, napisao je Depaj na mreži X. „Radost i strast u načinu izražavanja na terenu ne bi smjeli biti ograničeni.“

„Odluka je donesena nakon što sam balansirao na lopti nekoliko sekundi u posljednjoj utakmici finala Paulista kupa“, nastavio je Depaj. „Nije to toliko važan segment igre, ali ne vidim problem u tome. Stvarno se pitam kako izgleda upravni odbor CBF-a... Ko odlučuje o budućnosti ove predivne fudbalske zemlje?“



CBF je na ovo odgovorio da je slijedio pravila KONMEBOL-a (krovne fudbalske organizacije Južne Amerike), te da ovakav potez izaziva nepoštovanje prema protivniku.

Sve je ovo ispratio i, slobodno možemo reći, posljednji Mohikanac brazilskog stila fudbala – Nejmar.

"Fudbal postaje sve dosadniji, ljudi koji donose odluke samo kukaju", napisao je fudbaler koji se i sam vratio u brazilsku ligu, u svoj matični Santos.

On dobro zna kako je to kada neko pokušava da ukrade fudbalsku magiju – jer je i sam bio "žrtva" sudije Žeroma Brisara.

Bio je 1. februar 2020. godine, tokom utakmice između Pari Sen Žermena (PSŽ) i Monpeljea u francuskoj Ligi 1.

Tokom meča, Nejmar je izvodio driblinge i trikove, uključujući pokušaj "rainbow flicka" (prebacivanje petom lopte preko glave), što je sudija Brisar protumačio kao nepoštovanje protivnika i dodijelio mu žuti karton.



Tada je to izazvalo polemiku – ali i nacrtalo pravac u kojem fudbal ide.

Vratimo se na meč Argentine i Brazila. Rafinja, doista vanserijski fudbaler Barselone, prijetio je Argentincima da će ih on i saigrači "prebiti i na terenu i van njega".

Nije rekao da će ih dobiti, izdriblati, sakriti loptu...

Na terenu, Rodrigo i Vinisijus Žunior – veliki fudbalski superstarovi i zaštitna lica Real Madrida – nisu u raspravama i trash talku govorili ništa vezano za Brazil, već za svoj klub za koji igraju, na šta su im Argentinci pominjali Kopa Ameriku i Svjetsko prvenstvo.

"Mi imamo igrače koje zanima Liga šampiona, a briga ih je za Brazil", rekao je penzionisani golman Neto za brazilske medije.

Polako zemlja driblinga, poteza, finti – odumire. I to iznutra. Ide se na konkretnost, a ne na šmek.

Ako "Selekao" ostane skroz bez šmeka, bez te svoje iskre, one koja je iznjedrila pet titula svjetskih prvaka i plejadu najvećih majstora koje je ova igra dala... onda ne gubi samo Brazil – gubi cijela planeta.