Punoljetstvo Oklahoma Sitija ili Sećaš li se, lepi Grome moj

To bi mogla biti dobra generacijsko-geografska šifra: Sjećaš li se Ksavijer MekDanijela? Da, prapisno bi vjerovatno ispravno bilo “Ksavijera”, ali mi onomad “Ksavijer” nismo mijenjali kroz padeže, za razliku od prezimena. Imao sam jednog druga u tim osnovnoškolskim danima kad smo kod garaža u Zenjaku igrali basket koji je poneki vlastiti poen znao da isprati imitiranjem glasa sportskog komentatora koji razvučenim uzvikom izgovara ime i prezime ovog košarkaša. Čovjek je igrao za neke od najbogatijih i najslavnijih NBA klubova: za Njujork Nikse i za Boston Seltiks, kao i za Finiks Sans i za Nju Džerzi Nets, ali kad ga se prisjetim nikad ne mislim na te periode njegove karijere. Mislim samo na one sezone u drugoj polovini osamdesetih kad je igrao za Sijetl Supersonikse.

Kako to koincidencija udesi, isti drug koji je gotivio MekDanijela, volio je da sluša Sonik Jut. Znali smo vjerovatno da je riječ o bendu iz Njujorka ili smo samo mislili da je sva kul muzika iz Njujorka. Na Sijetl u to vrijeme osim košarke nismo imali previše asocijacija. A taman negdje nakon što je MekDanijel otišao iz Sijetla, taj grad postaje centar najprogresivnije muzike epohe. I baš taj kraj dvadesetog vijeka od Sijetla pravi grad koji mijenja svijet.

U Sijetlu su sjedišta Majkrosofta, Amazona i Boinga, U Sijetlu je takođe i središte Starbaksa, što će imati određen uticaj i na našu priču ovdje. Sijetl je neformalni glavni grad “sokera” u Americi, odnosno najpopularnijeg svjetskog sporta, onog koji ostatak svijeta zove jednostavno – fudbal. Površni mlađi fanovi NBA košarke sada će da pomisle, ali zašto se u tom kontekstu Sijetl uopšte i priziva. Oni malo upućeniji ili malo stariji sjetiće se da se Sijetl Supersoniksi nisu dezintegrisali u ništavilo, odnosno da njihovu tradiciju već osamnaest godina baštini Oklahoma Siti Tander.

Juče, 3. septembra 2026, navršilo se tačno osamnaest godina od oficijelnog rebrendiranja dotadašnjih Sijetl Supersoniksa u Oklahoma Siti Tander. Klub kao klub, postoji od 1967, dakle, dogodine puni šezdeset, ali ove godine novo ime, novi brend i novi grad domaćin slave punoljetstvo, barem u ovdašnjem odnosno uobičajenom ključu da se punoljetstvo stiče sa osamnaest godina. Ta cijela priča nije nezanimljiva u kontekstu naše “korporativne” epohe. Naime, poslije skoro četrdeset sezona u NBA, Hauard Šulc, generalni direktor Starbaksa, prodao je “franšizu” Supersoniksa grupi investitora iz Oklahoma Sitija. To se dešava 2006. Dvije godine je trajao proces odobravanja prenosa vlasništva od strane rukovodstva lige kao i pripreme za “rebrendiranje”. I sve se službeno “zaokružilo”, kako rekosmo, 3. septembra 2008.

Prva sezona pod novim imenom nije bila uspješna. Prvi meč u sezoni – protiv Milvoki Baksa – bio je poraz i onda je uslijedio loš period čiji je dio bio i niz od čak deset uzastopnih izgubljenih utakmica. U drugom dijelu sezone, došlo je ipak do malog oporavka, ali i dalje nije bilo sjajno. Iduće sezone, već je mnogo bolje, pa umjesto niza od deset poraza, imamo jedan niz od devet uzastopnih trijumfa.

U Kevinu Dјurantu tim ima sve impresivnijeg lidera. Takođe, kako je vrijeme prolazilo pokazivalo se da Oklahoma Siti ima dobre, posvećene i vjerne navijače. Taj progres se dalje razvija da bi već u sezoni 2011/2012, Oklahoma uspjela postati šampion Zapadne konferencije, a u velikom NBA finalu ipak gube od Majami Hita, makar su bili poveli u seriji. Put do vicešampionske pozicije cijele lige bio je veličanstven. Skot Bruks, koji je počeo da djeluje u stručnom štabu i dok se tim još zvao Sijetl Supersoniks (istini za volju, tada još kao pomoćni trener) u toj je sezoni vodio ekipu Zapada na Ol Starsu što dobro ilustruje njegovu reputaciju i status u to vrijeme.

U Plej Ofu Tandersi najpre pobjeđuju Los Anđeles Lejkerse, a zatim i San Antonio Sparse. Protiv Sparsa su izgubili prve dvije utakmice, ali na kraju su se ipak radovali. Dvije godine kasnije, Tandersi su opet u finalu Zapada kada gube od San Antonija koji će te sezone postati NBA šampion. Ipak, te godine Dјurant je MVP. Dvije sezone kasnije, na krilima Djuranta stižu do finala sa Golden Stejt Voriorsima. Voriorsi uzimaju titulu, a iduće sezone i Djuranta.

I, naravno, ono čega se fanovi savršeno dobro sjećaju: prije dvije sezone, u sezoni kad se slavilo “slatkih 16” sa novim imenom, novim brendom i novim domaćinstvom, slavila se i velika NBA titula. O toj “kampanji” bi se mogao napisati zaseban tekst. Naročito je impresivna činjenica da je Oklahoma Siti Tanders druga najmlađa ekipa koja je uzela NBA šampionat u njegovoj istoriji (misli se, naravno, na prosječnu dob igrača), kao i da je odnos pobjeda i poraza bio spektakularno pozitivan za ovu ekipu (68 – 14). U prošloj sezoni, u kojoj su branili titulu, početak je bio skoro savršen (24 – 1) i došli su do finala Zapadne konferencije, gdje su tijesno izgubili od San Antonija.

Po večini prognoza za sezonu pred nama, upravo su Oklahoma Siti Tanders i San Antonio Sparsi najveći favoriti za NBA titulu. Punoljetstvo iz naslova ovog teksta za igrače i ljude iz kluba nije, naravno, samo po sebi motiv, ali u svakoj sezoni teži se ka vrhu. U noći otvaranja sezone, koja, je li, pada na godišnjicu oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu, dakle, 20. oktobra u Teksasu se sastaju upravo San Antonio i Oklahoma Siti, a već dva dana kasnije, na godišnjicu oslobođenja Travnika, Oklahoma igra prvi meć sezone na svom parketu, i to protiv Jokićevog Denvera. NBA fanovi definitivno imaju čemu da se raduju.