Saša Ibrulj - Vrijeme Unaija Emeryja

Kada ove srijede Unai Emery izvede Aston Villu na teren Bešiktaš stadiona u finalu Europa lige protiv Freiburga, neće to biti samo još jedan napad na trofej koji je praktično pretvorio u privatno vlasništvo. Biće to i konačna potvrda jednog dugog, tvrdoglavog pokušaja da se u Engleskoj dokaže kako je cijelo vrijeme bio mnogo bolji trener nego što su tamo vjerovali.

Emery je u jesen 2022, nakon dvije i pol godine i istog ovog trofeja u Villarrealu, došao na Villa Park kao čovjek kojem mnogi ne vjeruju. Fudbal prosto funkcioniše tako - jednom kad ti se stvari ne poklope i ne ispuniš ono što se od tebe očekivalo, tvoj status drastično pada i automatski te degradira u najniže ešalone, direktno u neznalice. Njegov slab engleski jezik i problemi s komumunikacijom s medijima i navijačima u periodu dok je bio na klupi Arsenala, i to nakon “neuspjeha” s PSG-om tu su sliku dodatno iskrivili, potpuno je iskarikirali, pretvorivši vrhunskog fudbalskog stručnjaka u hodajući meme.

Ali kod Emeryja su dvije stvari uvijek bile ključne - njegovo samopouzdanje i njegov rad.

Možda je to samo subjektivni osjećaj, ali čak i za vrijeme uspješnog izleta u Villarreal djelovalo je kao da Emery samo čeka pravi trenutak da se vrati u Englesku i tamo dokaže da su pogriješili. La Liga ima kvalitet, ne zaostaje sasvim sigurno za engleskim prvim razredom, ali i Emery je svjestan da je u vrijeme modernih mas-medija i apsolutne dominacije Premijer lige utisak kojeg ostaviš na otoku važniji od nekakve fabrike keramičkih pločica.

Kada je u jesen 2022. preuzeo Aston Villu, djelovalo je da je pronašao savršenu priliku u savršeno vrijeme. Klub sa ogromnom tradicijom, ozbiljnim vlasnicima i dovoljno ambicije da sanja velike stvari, ali bez suludih očekivanja koja gutaju trenere prije nego stignu raspakovati kofere. Villa je tada bila izgubljena između želja i realnosti, između velikog imena i prosječne ekipe, između ogromnog potencijala i činjenice da je godinama djelovala kao klub koji postoji samo da bi popunio sredinu tabele Premijer lige.

Četiri godine kasnije Aston Villa je drugačiji klub - u finalu evropskog kupa, s tri uzastopne sezone u Evropi, s drugim osiguranim plasmanom u Ligu prvaka i sve četiri sezone u top sedam engleskih klubova, sve to samo šest godina nakon povratka u Premijer ligu. I, što je najveći dobitak i Emeryja i kluba - ništa od toga nije nikakvo čudo.

Nema apsolutno nikakve sumnje da je čovjek koji je najzaslužniji za sve ovo upravo Emery. On ovaj klub nije pretvorio u nekakvu romantičnu senzaciju, pretvorio ga je u ozbiljan fudbalski klub koji jasno zna šta hoće i kako doći do toga. I daleko od toga da je to bio lagan put. Uzmite samo ovu sezonu - započela je sa jednim bodom u pet utakmica, nastavila se odlaskom Monchija i internim neslaganjima, ali jednom kada su se stvari poklopile, kada su negativu oko Villa Parka zamijenile pozitivne vibracije, na površinu je izašao kvalitet i znanje.

Nije slučajno da je nedavno anonimna anketa The Athletica među trenerima, direktorima i igračima Premijer lige Emeryja smjestila među najcjenjenije stručnjake u engleskom fudbalu. Ljudi iz njegovog posla odavno znaju koliko je dobar. I, da se vratimo na početak ove priče, ono što ga izdvaja od ostalih su ogromno samopouzdanje koje ima, ali i naporan rad. Emery želi i sudjeluje u apsolutno svemu što bi se moglo odraziti na ekipu - njegove analize su detaljne, njegovi razgovori s igračima iscprni i priprema za svakog protivnika maksimalna. To je na kraju ono što mu donosi rezultat, i to opet kroz dvije ključne stvari.

Jedna je adaptacija na protivnika, ali i generalne promjene u fudbalu. Sve donedavno svjetskim fudbalom je dominirala igra posjeda, ali stvari su se drastično promijenile u zadnje dvije do tri sezone. Emery se tome prilagodio strašno brzo, na način da je njegova ekipa izuzetno pragmatična; njegov sistem ne ovisi o formacijama i brojevima, koliko o sposobnosti da kroz njega igra ono što je potrebno za baš tu utakmicu. A u situaciji kada su njegova sredstva limitirana u odnosu na konkurenciju - Aston Villa, dakako, troši ali ni približno kao oni koji ju okružuju - druga ključna stvar je ono što izvlači iz individualaca. Ima zato adekvatna bosanska uzrečica o pitama, ali nije primjereno; Emery iz materijala kojeg ima izvlači maksimum i pravi rezultate koji su realno iznad očekivanja.

U kontekstu Europa lige i finansijske dominacije engleskih klubova možda je ovo finale i najslabiji argument u ovoj priči, ali je za ono što je prošao Emery u Engleskoj od trenutka kada je sjeo na klupu Arsenala do danas savršen vrhunac. Unai Emery se u Engleskoj konačno dokazao na način na koji je oduvijek želio; ne s klubom koji može kupiti sve, nego s ekipom koju je morao izgraditi.

To je samo po sebi uspjeh; trofej Europa lige bio bi samo još jedan dijamant u kruni kralja ovog takmičenja.