Fudbal na četvrtine

Nikada nije ni bilo sumnje da je Gianniju Infantinu najvažnije da nahrani svoj ego. Naravno da mu je važan i bankovni račun, čovjek koji je na prvi službeni put letio Easyjetom danas ismijava platu od 2.5 miliona dolara, ali iza njegovih odluka najčešće se krije želje da ostane upamćen za sva vremena. Zato se gura između Donalda Trumpa i Vladimira Putina, zato “predstavlja fudbal” na mirovnim i državničkim samitima i igra se kralja našeg sporta. Problem je što kralj bez kontrole i kada misli da se dodvorava podanicama, najčešće zapravo samo pravi gluposti. A ova sad pauza za hidraciju jedna je od najvećih u istoriji Mundijala.

Da se razumijemo, ne radi se tu o zdravlju igrača i potrebi da se osvježe na vrućinama. Trebalo bi biti budala da se u to povjereju. Prije svega zato što su pauze za osvježenje postojale već decenijama. Sudija na terenu bi procijenio da je vrućina prevelika i da je igračima potrebna pauza i napravio bi je. Međutim, problem je bio što televizije nisu mogle računati na to vrijeme kako bi ga marketinški iskoristile. Sada to mogu i rade i to često bez ikakvog obzira prema gledaocima; ovdje u Sjedinjenim Državama barem u dva navrata nam se desilo da reklame još traju a utakmica je već započela.

Mnogo veći problem je taj što ova nova izmišljotina i direktno utječe na samu igru. Utakmica je sada de fakto podijeljena na četvrtine. Čak i površna analiza će pokazati da je dobar komad utakmica svoje amplitude imao upravo u periodima nakon završetka, oprostite na izrazu, cooling breaka. I dok će zagovornici dodatne amerikanizacije fudbala kao argument iskoristiti to da su treneri i ekipe trebale biti spremne na to, što donekle jeste istina, i dalje to ne mijenja činjenicu da ove pauze u potpunosti narušavaju suštinu fudbala kao igre.

Od kada se odvojio od ragbija, fudbal ima dva poluvremena po 45 minuta i igra se, između ostalog, i razvija prema tome. Sada su treneri bukvalno preko noći natjerani da svoju strategiju planiraju iz četiri dijela. A to, za sada, od ruke ide baš rijetkima. Međutim, očito je da se treneri brzo prilagođavaju na drugi način - koriste ove pauze kao klasične time-oute.

Imali smo situacije gdje u pauzama za rashlađivanje bukvalno niko ne uzima nikakvu tečnost, nego isključivo slušaju i gledaju instrukcije selektora. A i kako bi - da navedemo najekstremniji primjer do sada - na kiši i 20 stepeni u Torontu i to u sred dugog ukazivanja pomoći za povrijeđenog igrača. Prekidi su tako nerijetko ne samo razbijali ritam ekipi koja u tom trenutku ima momentum, nego i donosile ozbiljne taktčke i igračke promjene.

Što samo po sebi znači da je ovaj Giannijev, pardon FIFA-in, izum promijenio tok istorije, promijenio fudbal. Nadajmo se samo da ga neće prihvatiti i klupski fudbal.