Dva gola, tri boda i 130 prekida: Sarajevo slavilo u derbiju sa malo fudbala

Da završnica nije bila takva kakva jeste, o još jednom sarajevskom gradskom derbiju pričali bismo kao o razočaranju kroz silne prekide, bakljade, sudijske zvižduke i sve ono vrijeme u kojem smo čekali da se desi neki fudbal. Ali na kraju se fudbal desio; jeste došao u obliku pomalo sretnog rikošea, onda i potpunog raspada Željezničara, pa je priča dobila sasvim drugačiji kraj - onaj u kojemu pričamo o potpuno zasluženoj pobjedi Sarajeva i najboljem rođendanskom poklonu njegovim navijačima. Sarajevo je bilo bolje i konkretnije, na natopljeni teren Hasea izašlo je s jasnijom idejom kako dobiti utakmicu i na kraju je zaslužilo i tri boda i veliko slavlje. Sve je to apsolutno zasluženo. Ali ništa od toga ne mijenja činjenicu da smo ipak gledali još jednu lošu utakmicu.

Ko god da je držao štopericu i mjerio stvarno vrijeme igre, jutros će valjda imati upalu mišića ruke - vidjeli smo desetine, možda i stotine prekida. Karikiramo, naravno, ali kao da su se svi uključili u destrukciju ove utakmice; od prve sekunde kada su Manijaci bakljama u teren namjerno pokvarili vrijeme početka utakmice (19:46), preko još bar desetak navijačkih prekida na obje strane, do sudije koji je prvo svirao sve, onda se pogubio pokušavajući pustiti nešto, da bi se na kraju ipak vratio svojim sviračkim talentima. Više od dva i po sata - sa svim prekidima - trajala je ova utakmica, a ako je vjerovati realizatorima prijenosa, vidjeli smo 36 minuta i 41 sekundu aktivne igre. Aferim, što bi se reklo.

Samo okruženje obećavalo je mnogo više; zaslužilo je mnogo više. Sarajevo je sinoć slavilo osamdeseti rođendan; na teren su izašli u lijepom retro izdanju dresova, opet je Koševo bilo puno, krcat je bio i jug, u pozadini se mogla čuti i truba, a čak je i ta kiša davala nekakav poseban štih onoga što su nam pričali da su bila stara, dobra vremena sarajevskog fudbala. Međutim, tu se priča o romantici završila; bila je ovo ružna fudbalska predstava.

Naravno da Zorana Zekića, njegove igrače, a pogotovo navijače Sarajeva za to nije briga. I ne treba ih biti briga; napisali smo isto to i za navijače Željezničara nakon one prošle utakmice. Zekiću je trebao jedan ovakav trijumf kao svojevrsni vjetar u leđa i činilo se da se, za razliku od Muslere, trener Sarajeva tako i postavio. Ogromnih iznenađenja nije ni bilo, osim onog neugodnog na početku, kada se nakon tridesetak sekundi Luka Dajčer uhvatio za zadnju ložu. Zamijenio ga je dvadesetogodišnji Matija Glogovac, koji je onda odradio odličnu utakmicu i još jednom nakon Bijeljine pokazao da hrvatski trener može ozbiljno računati na ovog mladića. U svakom slučaju, Sarajevo sa 4-2-3-1 pokušalo napasti Želju od početka, a Španac je na to odgovorio prije svega pokušavši poremetiti protivnika. Ajdina Raščića je postavio kao nominalno krilo, tako ustvari ojačavši zadnju liniju dobivši i petog defanzivca.

To je solidno funkcionisalo, prije svega jer sredina terena nije postojala. Ne kod Sarajeva, nego kod obje ekipe; igra u neutralnoj trećini pretvorila se u borbu za druge lopte i gomilu duela, koji su se onda pretvarali u prekide. To je, barem je takav utisak, mnogo više odgovaralo Želji, jer oni su bili ti koji su se namjerno prilagodili protivniku, prepustili mu inicijativu i vjerovatno bi bili puno zadovoljniji da je na kraju ostalo bez promjena na semaforu. Nije Željo teško stvarao šanse, više je djelovalo kao da - osim iz poneke kontre ili eventualnog prekida - i nema namjeru pretjerano se trošiti na tu rabotu. S druge strane, teško je zapisati da je Sarajevo bilo puno bolje, prosto jer bi aludiralo da je bilo dobro, a nije. Ipak, stvaralo je više i djelovalo smislenije, makar se i kod njih to s vremenom pretvorilo u probijanje bokova i pokušaje da se tako razbije Željina linija.

U oba dijela Sarajevo je radilo jednu stvar koju Željo nije - šutiralo je na gol. Iz svake prilike, iz svake poluprilike, koristilo svaki i najmanji prostor da pokuša ugroziti Abdulahovića. Ovaj je solidno držao fokus, ali kada na papir stavite da je Zekićeva ekipa ispalila 21 udarac, a protivnik jedan, onda vam je jasno da je Sarajevo imalo i kontrolu i prednost, makar na račun bolje organizacije igre i većeg individualnog kvaliteta. A u ovakvim utakmicama, u utakmicama koje nemaju igre, koje nemaju ništa, takve su stvari presudne. Pa je tako bilo i ovaj put. Izaberite bilo kojeg igrača Sarajeva, trenera, možete i navijača koji je bio na Koševu; ljude koji su samo jednom odgledali sekvencu kod prvog gola i teško da će vam iko od njih tačno prepričati šta se desilo, jer desilo se mnogo toga nepovezanog. Ali desilo se i ono najvažnije - lopta je došla do rezerviste Antonija Galešića, on je raspalio po njoj, u gužvi je zakačila nekog od Željinih i zaplesala u mreži. Za goste je tu utakmica bila završena; potpuno su se raspali, toliko da pogodak još jednog rezerviste Francisa Kyeremeha glavom nakon loše reakcije i golmana i cjelokupne Željine odbrane na prekid nije bio nikakvo iznenađenje.

Delirijum na zadimljenom "Koševu" - gol Sarajeva u 102.minutu | Sarajevo - Željezničar | 24.10.2026. Watch on YouTube

I ništa od ovoga nije došlo slučajno. Već nekoliko utakmica Želji se ponavlja ista šema, gdje padaju u posljednjih sat vremena. S druge strane, Zekić ima tu privilegiju da na klupi ima igrače koji bi u ovom Željezničaru - i barem sedam premijerligaša - bili standardni prvotimci. Sarajevo svoju igru u posljednjih pola sata diže, Željezničar pada i tako su se stvari poklopile i ovaj put. Jeste, imalo je Sarajevo i sreće kod prvog gola, ali zatvorite oči i prisjetite se derbija od prije mjesec i pol; itekako je tog dana Željo imao sreće, pogotovo u prvom dijelu.

Dakle, kada se podvuče crta jasno je da je Sarajevo potpuno zaslužilo ovu pobjedu i da konačni narativ nikako nije pogrešan. Slaviće se na Koševu ovaj trijumf još emotivnije, jer ipak se radi o velikom jubileju velikog kluba i pobjedi na možda i najvažniji dan u ovoj godini. I tako i treba, to je poenta fudbala i ništa drugo. Možda bi im tek dobro bilo ipak da pogledaju na drugu stranu grada, za svaki slučaj; Željezničar je pobjeda u derbiju toliko ponijela da im je došla kao medvjeđa usluga, obzirom da od tada ne znaju za prvenstvenu pobjedu. Ništa od ovoga ne mijenja činjenicu da smo gledali još jedan težak, loš, skoro pa negledljiv derbi s malo fudbala i više od stotinu i trideset zaustavljanja igre; Sarajevo i Željo su nam ostali dužni i još su dvije prilike za popravni.