Bosna i Hercegovina blistala u Bukureštu

Hoćemo zabavnu Bosnu i Hercegovinu? Varšava je bila dosadna?

Pa može, može i tako, nema problema.

Ali ova večerašnja Bosna i Hercegovina nije bila samo zabavna; bila je sjajna - odlično postavljena, organizovana, disciplinovana i u kontroli tokom ključnih dijelova utakmice, s ogromnim samopouzdanjem. Promjene u sastavu i sistemu pokazale su konačno da je Barbarez sebi stvorio i širinu i mogućnost alternativa; štaviše, ovo se pokazalo kao još bolji izbor.

Bosna i Hercegovina je savladala Rumuniju sa 4-2 u Bukureštu i glasno poslala poruku - ništa nije slučajnost, ova generacija želi, može i hoće imati kontinuitet dobrih rezultata i dobrih igara. I blistati na najvećoj sceni.

Gheorghe Hagi jeste malo stariji od Sergeja Barbareza, ali čini su se ovog vikenda obojica imala istu zabavu - igranje sa sastavom. Hagi je, to ste već shvatili, bio umnogome radikalniji od Sergeja; on je na tribine poslao šest igrača koji su započeli utakmicu sa Švedskom i pokrenuo lavinu reakcija u rumunskoj javnosti. Govorili su mu da gubi na kvalitetu tima, da gubi na iskustvu, uigranosti, ovome i onome, ali je barem bio siguran da je dobio na iznenađenju.

Ali možda je Barbarezu to dobro došlo - neki bi rekli kao kec na desetku - da u toj svojoj nemogućnosti da normalno skautira i analizira protivnika i sam prihvati rizik ozbiljnih promjena. Doduše, najavljivao je selektor BiH da će u ove četiri utakmice probati sve i svašta, tako da ipak nije bilo baš ogromno iznenađenje to što je promijenio trojicu startera. Sama promjena je ipak bila ogromna; mjesecima se raspravljalo o tome kako bi BiH izgledala s malo ofanzivnije orijentisanim veznim redom i igračem više u sredini i sada je to Barbarez isprobao. Iskali ste, eto vam ga - Ermin Mahmić od početka Iza Harisa Tabakovića kao napadača, Alajbegović i Bajraktarević na krilima, Ivan Bašić i Armin Gigović ispred zadnje četvorke. Ekipa koja pršti od mladosti i talenta - prosjek godina 25.4, samo dvojica fudbalera preko trideset.

U takvom stanju stvari prvih dvadeset minuta bilo je vjerovatno najbolje od kada je na klupi Sergej Barbarez.

Sablasno prazna Arena Națională zlosutno je podsjećala na ona odvratna vremena covid fudbala. Rumuni su odrađivali kaznu, umjesto pjesme dvije navijačke grupe slušali smo kako se glasovi odbijaju od prazne stolice i odlaze u crnu bukureštansku noć. A ona je za Hagija i društvo postala crnja čim je lopta krenula s centra. BiH je u ovom sistemu izgledala još sigurnije na lopti nego u Varšavi. Ono što je u Poljskoj izgledalo kao napredak razvoja mehanizama u igri, ovdje je dobilo nadogradnju. Iako je numerički imala manji posjed nego u Poljskoj, BiH je sa Gigovićem, Bašićem te Mahnićem ispred njih dobila na direktnosti, te bržoj tranziji lopte.

Ruku na srce, vjerovatno jeste malo pomogao i haos u zadnjoj liniji Rumunije, koja je izgledala kao što i treba da izgleda ekipa koja se prvi put sretne, ali poenta je da je ova nova, drugačija, BiH puna samopouzdanja to znala iskoristiti. Trebao je domaćine načeti Haris Tabaković nakon onog fantastičnog pasa Bašića koji je razbio linije Rumuna; vjerovatno ni on sam ne zna kako ono nije zabio. Ali i to je umjesto negativne, pretvoreno u pozitivnu stvar - još jednom je ova mlada selekcija dobila priliku pokazati karakter i ne dozvoliti da je poremeti takav promašaj.

Sjetiti ćete se da je Armin Gigović bio taj koji je golom započeo ono što danas možemo zvati revolucijom bh. fudbalske reprezentacije i njen preporod. Očito ovaj veznjak voli Bukurešt i njegovu veliku arenu; opet je odlično ispratio jedan napad Bajraktarevića po desnoj strani, skočio i zabio za vodstvo. Bio je dvanaesti minut; sedam minuta kasnije BiH je svoju dominaciju potvrdila još jednim golom. Ovaj put je nakon kornera sjajno skočio Tarik Muharemović i poklonio se golu; Barbarez je taj pogodak proslavio podigavši Mirka Hrgovića visoko u zrak. Hrgović je, naravno, zadužen i za defanzivne i za ofanzivne prekide u ovoj selekciji - ovaj gol nije bio slučajnost.

Za razliku od Poljske, večeras nije bilo presinga BiH, ali nije bilo ni potrebe za njim. Jasno je bilo da se ranjeni domaćin neće predati, pa je Barbarez napravio korak unazad; postavio dva bloka na svojoj polovini i pustio loptu protivniku. Iz toga su Rumuni napravili nekoliko opasnih situacija, a jednu i iskoristili, mada ona više ide na dušu slabo postavljenih Muharemovića i Kolašinca. Ali opet, tu se nije stalo; ova Bosna i Hercegovina je sve što u svojoj istoriji nikada bila nije; strpljiva, lagana i prepuna samopouzdanja.

Nakon što je Haris Tabaković inzagijevski pospremio Alajbegovićev odbijanac priča je skoro pa bila završena, iako se tek otišlo na odmor. Hagi je pokušao izmjenama, opet se Rumuni nisu predavali, ali jesu li uopšte imali šanse na ovakvu noć Sergejove Bosne i Hercegovine? Gol Mahmića - još jedan glavom - im nije uzeo nadu, nije im uzeo borbenost, sreća i slaba reakcija Zlomislića donijeli su im gol, ali realnost je bila da večeras ova Rumunija protiv ovakve Bosne i Hercegovine nije imala nikakve šanse.

Do kraja je mijenjao i Sergej Barbarez, ispremiješao i sistem i sastav, ali ovo je možda bila i dobra prilika za tako nešto, jer ovu utakmicu je samo trebalo završiti. Sama igra se raspala, svi su samo čekali kraj. Ali za BiH ovo nikako nije kraj; samo nastavak jedne sjajne priče.

Posljednji zvižduk u Bukureštu nije potvrdio da je Barbarez već pronašao najbolju Bosnu i Hercegovinu. Potvrdio je nešto možda važnije: da više ne zavisi od jednog načina igre. U Varšavi je pokazala da može biti strpljiva i čvrsta; u Bukureštu da može biti direktna, hrabra i opasna. Ako je cilj ove Lige nacija izgraditi ekipu koja će trajati, a jeste, ove dvije utakmice su savršena nadogradnja na prošlo ljeto.