Može li BiH drugačije kad mora?

Tri dana analiza su već iza nas, još tri dana priprema ispred nas - Bosna i Hercegovina će u srijedu imati još jednu priliku da ovjeri istorijski plasman u drugi krug Svjetskog prvenstva. Samo pobjeda im osigurava takav rezultat, što u suštini vjerovatno znači i da će Sergej Barbarez morati napraviti ozbiljne promjene u pristupu i načinu igre. Da li je selektor Bosne i Hercegovine spreman na to?

Možda jeste činjenica da su Zmajevi u Salt Lake Cityju završili silom prilika - FIFA im nije dala mnogo izbora kada je u pitanju izbor kampa - ali ispostavilo se da je boravak u ovom gradu pun pogodak. Nekolicina kolega u stopu prati reprezentaciju, kao i svuda u Americi postoji i lokalna zajednica Bosanaca, ali uslovi u Utahu su takvi da se ekipa lako može izdvojiti i raditi u miru. Štaviše, u petak po lokalnom vremenu nije bilo nikakvih aktivnosti, odnosno ekipa je dobila na raspolaganje vrijeme s porodicama, dok je u subotu odrađen prvi trening. Preostaju još tri, a i taj treći, službeni na dan prije utakmice, Barbarez će odraditi u Salt Lake Cityju i tek onda se s ekipom zaputiti u Seattle.

Dakle, dvije osnovne stvari reprezentacija Bosne i Hercegovine ima - dovoljno vremena za pripremu, te potpuni mir.

Godinama smo ponavljali kako se ova reprezentacija, obzirom na manjak kvaliteta, mora naučiti prilagođavati protivnicima. Barbarez je to savršeno uradio kroz veći dio kvalifikacija, pa donekle i u utakmicama s Kanadom i sve do posljednje četvrtine s Švicarskom. Tek na posljednju Yakinovu rokadu na time-outu Sergej nije imao spreman odgovor, ili barem nije imao vremena da ga pokaže. Međutim, i to prilagođavanje je imalo svoje ozbiljne probleme u protekle dvije godine i to najviše u utakmicama u kojima je BiH trebala dominirati i u kojima je bila favorit za pobjedu. Kipar u obje utakmice, pa čak i San Marino u tri poluvremena, gadno su izmučili BiH, a i ona nas - BiH je, logično, relativno lako dolazila u zadnju trećinu ali teško zabijala golove.

Na ovom Mundijalu BiH za sada ima ogroman problem sa nekorištenjem veznog reda. Barbarez u startnih jedanaest favorizira dvojac Benjamin Tahirović-Ivan Šunjić, koji su profilom slični i primarno defanzivno orijentisani igrači. Očekivalo se nekada da će Tahirović biti taj koji bi iz dubine gradio igru BiH, ali to se prosto ne dešava - veznjaku Brondbyja ili nedostaje prostora ili ga ne može ili ne želi napraviti, primiti loptu i odigrati prema naprijed. Što je možda i najzanimljivije, to kao da je uvidio i stručni štab, pa je ofanziva protiv Švicarske išla preko Muharemovića ili bekova na Edina Džeku koji se spuštao nisko i bio vjerovatno i ključni igrač u izgradnji igre.

To vjerovatno potvrđuje teoriju da Barbarez dvojicu veznjaka na tom mjestu želi skoro pa isključivo zbog defanzivnih zadataka. Međutim, pred utakmicu s Katarom stvari se drastično mjenjaju. Koliko god je očito da ovaj stručni štab nema povjerenja u vezni red da kroz njega gradi igru, morati će naći način da loptu što brže prenesu u protivničku polovinu i razbiju dvostruki blok Katarana. Julian Lopetegui, iako svjestan ograničenosti svog kadra, ipak je uspostavio sistem koji se bazira barem na pokušaju da se napravi nešto kroz posjed. Koliko god da je učinkovitost toga upitna, isto tako je očito da se Katarani najbolje snalaze u takvom okruženju i mirnom razvoju utakmice.

Jessie Marsch im je nametnuo nešto drugo i možda dao putokaz Barbarezu. Visoki intenzitet, konstantni pritisak na zadnju liniju s loptom, mnogo centaršuteva, ali i šutiranje iz svake i najmanje prilike; to je ono na što Katar teško reaguje. No, da bi se došlo u situaciju za takvo nešto, BiH bi u teoriji trebala s loptom sa što manje problema dolaziti u završnu trećinu. Ukratko, imati vezni red koji je će kontrolisati tempo i intenzitet i otvarati protivnika.

Ali ima li BiH igrače za to? Vezni red sa ovog spiska pun je igrača sličnih profila i to jeste problem. Drugi je taj da Barbarez u utakmicama, osim u kratkim dijelovima onih pripremnih, nije ni isprobao niti jednu drugu varijantu, pa je pitanje ima li dovoljno hrabrosti da preuzme taj rizik. Možda je zato utakmica sa Švicarcima trebala biti viđena kao prilika za eksperimente; u njoj se doslovno ništa nije moglo izgubiti, a moglo je donijeti i faktor iznenađenja.

Kako god, gledajući sa strane, čini se da za trijumf trebaju konkretne promjene; da li će biti u pristupu, igračkom kadru ili sistemu, to je već pitanje o kojem razmišljaju Barbarez i drugovi. Daleko od očiju javnosti, iza zidina RSL stadiona u Salt Lake Cityju, u miru i tišini Utaha, za rezultat koji bi im zlatnim slovima ispisao imena u istoriji bh. fudbala.