Saša Ibrulj - Remi u Torontu

Bosna i Hercegovina otvorila je Mundijal osvojivši jedan bod protiv Kanade u Torontu (1-1). Nije ovo večeras bila Bosna i Hercegovina kakvoj smo se nadali; bila je veći dio utakmice u podređenom položaju, djelovala pod impresijom događaja, pomalo prestrašeno i bez prave kontrole vlastite igre. Zato je ovaj bod na kraju možda i vrijedniji; veliki turniri ne igraju se za utisak, nego za što bolji rezultat. BiH je napravila bolji nego je objektivno zaslužila i to je dobar početak.

Kao i uvijek pred velike utakmice i ovaj put se danima spekulisalo o tome postoji li ikakva šansa da Jessie Marsch i Sergej Barbarez nakon silnih analiza ipak pokušaju iznenaditi jedan drugog. Za većinu navijača Bosne i Hercegovine, a vjerovatno i Marscha, iznenađenje je bilo da se u početnih jedanaest nije našao Edin Džeko. Najbolji fudbaler Bosne i Hercegovine svih vremena danima je trenirao odvojeno od ekipe i u kampu Zmajeva se šaputalo da ipak neće moći. Vjerovatno je Barbarez danima bio svjestan toga, pa kada je dan ranije rekao da ima na umu početni sastav, u njemu su vjerovatno već bili Ermedin Demirović i Jovo Lukić.

Za dobar dio navijača iznenađenje je bio i izostanak Kerima Alajbegovića, ali i to je poznavajući Barbarezov pristup donekle bilo za očekivati. Mjesto na lijevoj strani je zauzeo Amar Memić, desno je bio Esmir Bajraktarević, dok su dvije ključne uloge u veznom redu opet pripale (defanzivno orijentisanim) Ivanu Bašiću i Benjaminu Tahiroviću.

Ali ništa od ovoga nije pretjerano utjecalo na navijače Bosne i Hercegovine koji su u Toronto došli sa svih strana svijeta. Danima je atmosfera u gradu bila karnevalska i to se prenijelo na tribine. Doduše, na ulicama je izgledalo kao da je Bosanca i Hercegovaca barem pet puta više; na kraju ih je na tribinama bilo desetak hiljada, od čega velika većina razbacini širom stadiona. FIFA-in lažni hajp s kartama donekle je pokvaio i ovu utakmicu - iz perspektive vašeg reportera izgledalo je da je i previše praznih stolica na najvećoj domaćoj utakmici Kanade u istoriji.

Očekivali smo otvaranje utakmice u kojem će Kanada visoko pritisnuti Bosnu i Hercegovinu, ali gosti su uspjeli prenijeti igru na protivničku polovinu i tako osujetiti početni plan. Štaviše, Bosna i Hercegovina je prva zaprijetila - Ivan Bašić je izveo prekid s lijeve strane, lopta se nakon zračnog duela odbila do Memića koji je raspalio preko gola.

Kako je vrijeme prolazilo, Kanada je uspostavljala inicijativu, a u 17. minuti Jonathan David je imao šansu gotovo kopiranu od Memića, samo ju je zapucao u Vasilja. Marsch je očito ocijenio da je slabost bh. po bokovima, pogotovo što se s vremenom pokazalo da Dedić i Bajraktarević imaju nešto lošiji dan, pa je Kanada do poluvremena imala čak sedamnaest ubacivanja u kazneni prostor BiH. Balans je Bosni i Hercegovini donosio Amar Memić, koji se spuštao kao peti igrač u liniji i kao osica vrijedno radio u oba smjera. Posao koji prečesto u fudbalu prolazi ispod radara i za koji se ne dobijaju pohvale, a Memić ih je itekako zaslužio.

I onda - prekid. BiH je izborila jedini korner u prvom poluvremenu. Izveo ga je Bašić, na prvoj pogodio Kolašinca, koji je prebacio u peterac a tamo je bio Jovo Lukić. Od svih igrač sa najmanje nastupa za BiH na terenu, igrač koji kroz kvalifikacije nije bio u užem izboru, i igrač koji je donio prednost. Crveni dio tribina je zašutio, opet smo svjesni koliko je Bosanaca danas ovdje, sve je eruptiralo u slavlju.

Kanada je sada morala napasti i napala je, ali nije pretjerano promjenila pristup. Očekivali smo je agresivno i na rubu kartona i takva je i bila, kroz čitavu utakmicu. Bili su realno jači u duelu, agresivniji i odlučniji i to kao da je malo šokiralo neke od igrača Bosne i Hercegovine. Štaviše, nekolicina je izgledala daleko ispod očekivanog, i to možda najviše oni od koji su ta očekivanja bila i najveća. Srećom po Barbareza, drugi dio ekipe igrao je iznad očekivanja i držao BiH iznad površine.

U pojedinim trenucima je djelovalo da gube dah, da su Kanađani u prednosti, ali nekako bi se BiH stalno dizala, izvlačila i zadržavala prednost. Domaći su jurili, napadali, izvodili kornere, prekide, ali ostajali van mreže. Ni nastavak nije donio neku veću promjenu u svemu tome - Kanada je i dalje dominirala, napadala, probala, BiH sjedila i čekala. I par puta opasno plesala po rubu - jednom ju je spasio Kolašinac čije je čiščenje pogodilo prečku, a drugi put Katić koji je spašavao s gol linije.

U međuvremenu je Demirović mogao riješiti pitanje pobjednika da je zabio jednu kontru u kojoj je izbio potpuno sam pred Crepeaua; smeo se i na kraju šutirao loše. Zanimljiv potez napravio je i Marsch - on je s terena povukao Jonathana Davida i Tajona Buchanana, koji istina nisu pokazali ništa, ali i i koji imaju ozbiljan renome u ovoj selekciji. Sergej je odgovorio prvo Baždarom umjesto Lukića i Gigovićem umjesto Bašića, a u zadnjih petnaest minuta ušao je i sa Kerimom Alajbegovićem i Ivanom Šunjićem.

Ipak, Bosna i Hercegovina nije izdržala.

Drugi David, Ahmed Ali i Larin su donijeli drugačiju dimenziju u igri Kanade. Bolje su koristili prostor koji je BiH ostavljala u sredini, i tuda došli do izjednačenja. Larin se dobro zagradio, Muharemović još jednom lako ispao, šut je zakačio i Katića i Vasilj nije mogao ništa. Kanada možda jeste hokejaška nacija, ali očito itekako znaju slaviti golove; zvuk je sada bio nesnosan, montažne tribine su se tresle, a igrači Kanade u delirijumu slavili gol kojeg su, bez ikakve sumnje, itekako zaslužili.

Ali ovog puta se atmosfera nije smirilla; navijači koji su do maloprije žvakali hamburgere i kokice najednom su se pretvorili u razdraganu glasnu masu koja nije stajala, koja je od svoje ekipe tražila još i još. Kanađani su osjetili da je BiH večeras daleko od svoje najbolje partije; da je daleko od nivoa na kojem je odigrala baraž i da je ovo njihova prilika. Zamirisala je završnica malo na onu utakmicu s Kipra, ali očito je BiH te noći ipak nešto naučila. Uspjela je, koliko je bilo moguće, zadržati pribranost, napraviti faul kada treba, zadržati loptu kada treba i osvojiti bod.

Bod koji je na kraju mnogo vrijedniji upravo jer je došao iz ovakve situacije, iz igre u kojoj je doprinos najkvalitetnijih igrača bio najmanji, u kojem su mnogi imali loš dan, u kojoj Bosna i Hercegovina nije izgledala ni blizu onako kako može. Jedan je mnogo više nego nula, maleni korak naprijed je napravljen, slijede Švicarci.