Skaut sport u Geteborgu: dobro došli na Västderbyt

Geteborg je vjerovatno najvažniji grad za švedski fudbal. Drugi po veličini u zemlji, sa najstarijim klubovima i pionirima ovog sporta, bitan je i za njegovu svjetsku istoriju. Danas ima četiri predstavnika u elitnom rangu, Alsvenskanu, uključujući najstariji Orgrite i osvajača jedinih evropskih pehara u Švedskoj, IFK Geteborg, a njihov stari stadion ima posebno mjesto u fudbalskim almanasima.

Već skoro dvije decenije oba kluba igraju na Gamla Uleviju, što na švedskom znači stari Ulevi, prvom gradskom stadionu, koji je pred Mundijal 1958. godine u sjenku bacio novi, Ulevi – kultno zdanje na kom je prvi meč i prvi gol za Brazil na velikoj sceni postigao 17-godišnji Pele.

Edson Arantes do Nasimento postao je najmlađi debitant, asistent i strijelac u dresu Brazila baš na najvećem stadionu Svjetskog prvenstva u Švedskoj, a kasnije je vodio ekipu Visentea Feole do trona u Solni. Legenda je rođena na Uleviju, na kom je Pele zabilježio prvu asistenciju u pobjedi nad SSSR 2:0, potom u četvrtfinalu dao jedini gol na meču protiv Velsa. Kasnije je u blizini Stokholma plesao i razbio Francusku i Švedsku za prvu brazilsku Boginju.

To što je novi Ulevi bio scena sa koje se planeti predstavio Pele, na prvom Mundijalu sa kog su prenosi mogli da se gledaju van granica države domaćina, u Geteborgu nosi posebnu težinu. Na platou ispred stadiona postoji posebna ploča posvećena najvećem Brazilcu svih vremena.

Odmah pored je ploča Brusu Springstinu, tokom čijeg su koncerta 1985. godine 64 hiljade ljudi prouzrokovale „zemljotres“ na stadionu i pucanje temelja dok je svirao hit „Twist & Shout“. Nakon toga stadion je renoviran i modernizovan, a Springstin se više puta vraćao na jedno od omiljenih mjesta u Evropi. Danas je to arena sa 43 hiljade sjedišta za sportske događaje, koji su u posljednje vrijeme rijetkost i koncertni stadion sa rekordom od preko 70 hiljada gledalaca – nekada je upravo Springstinov koncert bio najposjećeniji, a ovog petka nastupa Swedish House Mafia.

Začuđujuće, fudbal se odavno ne igra na Uleviju. Prosto je glomazan za posjetu koja je opadala vremenom, pa se od 2009. godine utakmice održavaju na Gamla Uleviju - novom stadionu, na mjestu starog iz 1916. godine. Na njemu su Mančester junajted i Pari Sen Žermen prije dvadesetak dana imali generalnu probu pred početak sezone, a prošlog vikenda odigrana su dva meča 18. kola Alsvenskana. U subotu je Orgrite bio domaćin Halstadu u derbiju začelja tabele, a u nedjelju IFK Geteborg, najuspješniji gradski tim, igrao je sa Elfsborgom, rivalom iz istoimenog grada udaljenog šezdesetak kilometara. Pratili smo derbi zapada, koji u Švedskoj zovu Västderbyt.

Derbi je star preko 120 godina. Geteborg i Elfsborg jedni su od najstarijih klubova u zemlji, formirani 1904 – Elfsborg u junu, Geteborg u oktobru – činilo se sa tribina da su gosti u „žuto-crnom“ pokušali da istaknu da su bar tih par mjeseci stariji od velikog rivala.

Ni IFK, ni Elfsborg nisu najstariji u Švedskoj – tu titulu nosi Orgrite, ili ÖIS, formiran 1887. godine. U subotu je baš na Gamla Uleviju ispustio bod u važnom meču sa Halmstadom, bilo je 1:1, pred manje od pet hiljada ljudi.

Fudbal su u klub, koji je gajio tradiciju atletike, rvanja i kuglanja, donijeli Škoti, a zanimljivo je da su, kao i u slučaju najstarijeg fudbalskog kluba na svijetu, Nots Kauntija, šutiranje lopte nogom predstavili radnici u industriji čipke. Orgrite je širio fudbal Švedskom, a švedski uticaj je stigao do Argentine – prema legendi, Boka Juniors nosi plavo-žutu kombinaciju zbog zastave švedskog broda koji je uplovio u luku u Buenos Airesu kada se odlučivalo o boji dresova giganta sa Bombonjere.

Orgrite je prvi šampion Švedske i 12 puta bio je prvak države. U novom milenijumu više je bio u drugoj, čak i trećoj ligi, ali njegovo mjesto u ovdašnjem fudbalu je posebno. Upravo gradski derbi sa IFK Geteborgom u junu 1959. godine najposjećenija je utakmica u istoriji Ulevija – 52,194 navijača, ali je meč bokserske legende Ingemara Johansona gledalo hiljadu i po ljudi više sa tribina, što je i danas „sportski“ rekord. Statua čuvenog Inga šampiona danas je ispred „velikog“ Ulevija, a na drugoj strani je ogromna „Lopta u vazduhu“, instalirana povodom 25. godišnjice otvaranja stadiona.

Od 2009. godine na njemu ne igra niko – do tada je IFK Geteborg na novom Uleviju slavio najveće uspjehe. „Plavo-bijeli“ su jedini švedski klub koji je osvajao evropske trofeje – ima dva Kupa Uefa - 1982. godine bio je bolji od Hapelovog HSV-a, 4:0 u dvomeču, a 1987. od Meklinovog Dandi Junajteda 2:1. Kod oba podviga, pod vođstvom Sven-Gorana Ekirsona i Gundera Bengtsona „anđeli“ su slavili minimalne pobjede na Kategatu.

Geteborg je drugi najtrofejniji tim u državi – do selidbe na novi stadion, podignut na mjestu starog, svega par stotina metara udaljenog od Ulevija, bio je najuspješniji zbog dominacije tokom osamdesetih i devedesetih. Svoju posljednju, 18. titulu, IFK osvojio je 2007. godine, nakon čega je kruna otišla Kalmaru, a primat je preuzeo kasnije Malme. Od tada, Geteborg prolazi kroz uspone i padove, ali uglavnom kroz sezone melanholije i nadanja. U međuvremenu je i najmlađi gradski tim, Haken, stigao do pehara Lenarta Johansona 2022. godine, a tu je i drevni GAIS.

Uprkos decenijama krize, IFK je ubjedljivo najpopularniji klub u Geteborgu, a po istraživanjima vjerovatno i u cijeloj Švedskoj, uprkos modernim uspjesima i rastu navijačke baze Malmea, AIK-a, Hamarbija.

Geteborg je klub lučkih radnika, navijača koje zovu Änglarna, što znači anđeli, a ultra tribina orijentisana je prilično desničarski, što joj mnogi zamjeraju. Ono što se osjetilo u gradu pred derbi sa Elfsborgom je prava ljubav prema klubu, zbog kog su ulice oko Gamla Ulevija bile plavo-bijele. Posebno je bilo emotivno na stadionu u neobičnom avgustovskom danu.

Lekcija broj jedan – kupi kartu na vrijeme!

Dan pred meč nije bilo karata. Vole Šveđani fudbal, ti hladni Skandinavci...

U nedjelju se igrala druga utakmica u dva dana na istom terenu, a ideja je bila osjetiti atmosferu sa krcatih tribina. Derbi začelja u subotu nije napunio tribine, a karata za Geteborgov meč, koje su koštale između 30 i 50 eura, na oficijelnom sajtu nije bilo 30 sati prije početnog zvižduka. Stadion je bio rasprodat 48. meč zaredom iako je IFK trenutno bliže zoni ispadanja nego vrhu. Srećom, lenjost me nije koštala.

Lekcija broj dva – probaj, sigurno postoji način.

Plan B bio je da uoči meča potražim kartu na stadionu ili oko njega, ali sam odmah prešao na treću varijantu, koja mi je djelovala najdalje od realizacije. Rok za zahtjeve za novinarske akreditacije je tri dana uoči utakmice, međutim veoma je lako poslati upit na klupski mejl. To sam učinio, objasnio svoju poziciju i dobio najbrži mogući odgovor. Nakon samo pet minuta stiglo je odobrenje, uz toplu dobrodošlicu, a odgovor je sadržao sve potrebne detalje u vezi sa događajima oko utakmice Alsvenskan lige. Bio je to znak da ću gledati fudbal na mjestu gdje je od 1916. godine pisana istorija švedskog i fudbala u Geteborgu. Na mjestu na kom su igrali šampioni do otvaranja novog Ulevija i na stadionu koji je od 2009. godine ponovo postao dom IFK-a, Orgritea i GAIS-a, ali i ženske reprezentacije Švedske. U svemu je pomoglo i to što sam iz Crne Gore, koja je media officer-u kluba, Sebastijanu, ostala u lijepom sjećanju zbog ljetovanja sa bivšom curom, inače Banjalučankom. Očigledno se i Banjalučanke dobro sjeća.

Na derbi sam krenuo dva sata ranije, tramvajem iz južnog predgrađa Molndala i prva osoba koju sam sreo na stajalištu nosila je novi Geteborgov plavo-bijeli dres. Viktor, pravi Šved, poput rukometaša Jima Gotfridsona - voli i Atletiko i ima ogromnu tetovažu grba madridskog kluba na rebrima. Približio mi je tokom vožnje do centra Geteborga situaciju u IFK-u i kako je Elfsborg crna beštija kluba u posljednje vrijeme. Daleko je Elfsborg od sjaja IFK-a, ali je tvrd i težak rival godinama unazad, a i stanje na tabeli ne ide na ruku Geteborgu – 18. kolo dočekao je kao 12. tim u ligi od 16 ekipa, s bodom manje i dva meča više od, već možemo reći bivšeg šampiona, prošlogodišnje senzacije Mjalbija. Elfsborg je već u visokom društvu i ganja mjesto u Evropi.

Od centra grada ka stadionima put vas vodi kroz Heden - veliku javnu površinu na kojoj je mnogo fudbalskih terena sa sintetičkom travom i mjesto na kom se od 1975. godine održava Gotja kup, najmasovniji međunarodni fudbalski turnir za djecu na svijetu. Stazom koja razdvaja komplekse terena prolazile su grupice navijača, porodice i ekipe u plavo-bijelom, a što je stadion bio bliži gužva je rasla. S vremena na vrijeme pojavile bi se grupice gostujućih navijača, koje su u plavo-bijelom moru štrčale u žutim i crnim bojama.

Na ulicama je bilo izuzetno mirno, bez i jednog povišenog tona, kamo li pjesme, uz policijske patrole i konje na svakom ćošku oko stadiona. Sve je teklo prilično lako, od novog do starog Ulevija, kao i samo podizanje akreditacije. Bukvalno sam je dobio na riječ.

Ispred stadiona nalazi se statua legendi švedskog fudbala i članu sva tri geteborška velika, Gunaru Grenu, koji je bio viceprvak svijeta 1958. godine i osvajač olimpijskog zlata 10 godina ranije u Londonu – u finalu na Vembilju dao je dva gola u pobjedi nad Tirnanićevom Jugoslavijom 3:1.

Sat pred početak meča stadion je još bio prilično prazan – savršena, skromna, moderna arena idealna za ono za šta je namijenjena. Monumentalni novi Ulevi bio je prevelik za posjetu koju imaju klubovi u Geteborgu, pa je povratak na staro mjesto u modernim uslovima bio potpuno logičan potez. Zanimljivo je to što su najznačajniji sportski objekti u srcu grada – ogromni Skandinavijum, arena u kojoj se igra Evropsko prvenstvo za odbojkašice, je manje od kilometra južno od Ulevija.

Nedjelja je bila savršeni proljećni dan za naše uslove, topao ljetnji za Švedske – 23 stepena, sunčano i vedro. Makar je djelovalo da će tako biti dok su se tribine polako popunjavale. Ipak, uporedo su kristalno plavetnilo popunjavali tamni oblaci i dvadesetak minuta pred početak derbija krenuo je pljusak – kažu, sve je to normalno za zapad Švedske i grad prekoputa sjevera Danske, koji je od Sjevernog i Baltičkog mora odvojen moreuzima Kategat i Skagerak.

Pljusak nije utišao pjesmu navijača Geteborga. Manja grupa Elfsborgovih pokušavala je da odgovori uz često paljenje baklji, ali potpuno je bila u drugom planu. Pogotovo na pet minuta prije početnog udarca, kada je stao pljusak, kao da je zaštitnik grada Posejdon odlučio da se pjesma u njegovu čast pjeva na miru. Na centar terena izašla su djeca sa šalovima i dala signal svima na stadionu da rašire svoje plavo-bijele. Sa razglasa su krenuli taktovi pjesme „Snart skiner Poseidon“, što znači „Posejdon će uskoro zasijati“, a sa tribina se zaorila himna kluba sa kojom je ušao u svoj novi dom 2009. godine. Nije čudo što je zovu najljepšom fudbalskom pjesmom u Švedskoj.

Snart skiner Poseidon Watch on YouTube

Osjećaj tokom horskog pjevanja himne u kojoj je opjevan fudbalski velikan koji se spotiče, ali nastavlja da trči, njegovi navijači, pjesma u kojoj je glavni motiv simbol Geteborga, Posejdon, čija je velika statua u samom srcu lučkog mjesta i grada koji živi u plavetnilu mora i neba i bjelini snijega, bio je sasvim dovoljan za taj dan. Fudbal i nije morao da se igra.

Nije donio previše uzbuđenja, ali fokus navijača na dešavanja na terenu bio je impresivan. Geteborg je igrao kao pravi domaćin, iako je u prvom poluvremenu zahvaljujući golmanu Andersonu ostao na nuli. U nastavku je, a kako se bližio kraj djelovalo da se teren skuplja u šesnaesterac gostiju i da nešto mora da se desi.

Prvo je nakon šezdesetak minuta igre, štoper gostiju, rođen u Geteborgu i bivši član IFK-a, Rasmus Vikstrom, intervencijom na gol-liniji spriječio najboljeg igrača domaćeg tima ove sezone, Norvežanina Hajnca, da pogodi, a nedugo zatim penal za plavo-bijele.

Nakon sudara glavama Jensena i Eriksona sudija je pokazao na penal – VAR intervencije nije bilo – prosto nikada nije uveden u švedski fudbal odlukom Saveza, a na insistiranje klubova i navijača. Prva zvijezda Geteborga, povratnik i nekadašnji ofanzivac Fejenorda i Herenvena, ali i putnik na istok, u Kinu i Tursku, Sem Larson, ponovo je donio radost navijačima kluba u kom je ponikao. Bio je to njegov četvrti gol na šestom meču od povratka u rodni grad u pokušajima da IFK, iz kog je 2014. godine otišao u Holandiju, vrati na staze slave.

View this post on Instagram

A post shared by Skaut Sport (@skaut_sport)

Atmosfera na tribinama bila je puna pozitivnog naboja - stadion je bio svijet za sebe u veoma mirnom gradu. Djelovalo je da navijači kroz pjesmu već slave pobjedu. Mogli su da budu još rasterećeniji da je Geteborg iskoristio nekoliko prilika nakon gola za vođstvo, ali je u 90. minutu mladi švedski napadač Leo Estman ugasio sve. Uz dosta sreće lopta je kroz sredinu stigla do njega u šesnaestercu, 20-godišnji mladi reprezentativac Švedske se sjajno snašao i u padu, pored tri protivnika pogodio desni ugao golmana domaćina IFK-a za potpuni šok na Gamla Uleviju.

Dva čuvara sa vrha obližnjeg zatvora imala su savršen pogled na najdramatičniji trenutak meča, koji je ujedno bio posljednji čin Västderbyt-a. Uz pivo, sa visoke zgrade između južne i zapadne tribine, odgledali su akciju koja je produžila teško ljeto za IFK i vratili se nazad na posao par trenutaka prije posljednjeg zvižduka. Teško ljeto, jer je prije dvadesetak dana slavio na Gamla Uleviju i zatvorio vrata Lige konferencije švedskom timu. Kad smo kod piva, možete ga kupiti u baru za oko sedam eura, ali, kao i u Engleskoj, ne i ponijeti na mjesto.

View this post on Instagram

A post shared by Skaut Sport (@skaut_sport)

U tren je stalo sve, tribine su počele brzo da se prazne i sve se vratilo u ritam kojim je život tekao na ulici oko Ulevija prije utakmice. Navijači su mirno napuštali stadion, a neki su pošli ka malom šopu na zapadnoj tribini - bio je krcat ljudima u plavo-bijelom i prilično je skup. Završen je fudbalski vikend u Geteborgu tokom kog su oba gradska kluba osvojila po bod kod kuće, Haken iznenadio lidera Siriusa u gostima 3:0, a GAIS izgubio od Hamarbija u Stokholmu 2:0. Zanimljiv je Alsvenskan, nepredvidiv – otkud sad Sirius iz Upsale lider šampionata, a prošle godine je maleni Mjalbi sve šokirao?

Atmosfera u Geteborgu vjerovatno bi bila drugačija da je IFK izdržao do kraja, ali utisak uoči početka meča ništa ne može da pokvari.

„Anđeli“ su pokazali koliko se Geteborg voli, iako je daleko od šampiona i osvajača evropskih pehara i da uvijek imaju nadu i vjeru. Važne su za pobjede, pa makar one bile veličine novinarske akreditacije za fudbalsku utakmicu u gradu gdje je rođena legenda.