side menu icon

Gong je spasio Švedsku: Dva lica Bosne i Hercegovine u Stockholmu

Navijači će kućama tužni, ali ne i razočarani; svih tridesetak hiljada ostalo je dugo na tribinama i slavilo, ovaj put ne pobjedu, nego činjenicu da ima ovu mladu reprezentaciju u kojoj uživa.

15.11.2026. 00:00 h

Main article image

Dva potpuno različita poluvremena, toliko različita da su djelovala kao dvije različite utakmice. Zahvaljujući prvom Švedska je na kraju slavila i ne smije se reći da nije zaslužila, ali utisak nakon sjajnog drugog poluvremena Bosne i Hercegovine je da je domaćin kraj dočekao na konopcima i da ga je od gubljenja bodova spasio gong. Ipak, tri boda ostala su domaćinu, a rasplet u grupi znači da će Bosna i Hercegovina u Zenici protiv Rumunije igrati revijalnu utakmicu na zatvaranju uspješnog ovogodišnjeg izdanja Lige nacija gdje nas očekuje baraž.

I prije nego smo izašli pod ipak otvoreni krov večeras ledene Strawberry Arene mogli smo zaključiti da će ovo biti prilično otvorena utakmica. Graham Potter ovaj put sastav nije morao praviti prema dijagnozama ljekara, pa je na teren očekivano poslao Alexandera Isaka, Anthonya Elangu i Yasina Ayarija, trojac koji je morao propustiti prethodni dvoboj ove dvije ekipe u Zenici. Sergej Barbarez dan ranije na konferenciji za novinare je između redova provukao kako se ovaj put neće pretjerano prilagođavati protivniku, vjerovatno dijelom što i ne može - devet je novih igrača u rosteru Švedske u odnosu na Zenicu. Papir sa sastavom to je u suštini i potvrdio. U početnih jedanaest našli su se i Haris Tabaković i Ermedin Demirović, na krilima su “ostali” i Esmir Bajraktarević i Kerim Alajbegović, a nije se mijenjao ni vezni dvojac Bašić-Gigović.

Dakle, oba selektora su na teren posłała najjače i najbolje što imaju da napadnu protivnički gol, pa je bilo za očekivati da sjeva na sve strane.

Navijači Bosne i Hercegovine u Švedskoj, foto: Guliver/IMAGO/Sports Press Photo

Međutim, mnogo se više pričalo o onome što je Barbarez pripremio u zadnjem redu. Još od završnice utakmice s Poljskom i konfuznog žutog kartona za Tarika Muharemovića razvlačilo se pitanje ko će ga zamijeniti na mjestu lijevog stopera. Ispostavilo se da je selektorov odgovor bio fudbaler Dinama Stjepan Radeljić. Obzirom da je pored njega na lijevom boku zaigrao Sead Kolašinac, koji je tek izašao iz povrede, te ispred njih izrazito ofanzivni Alajbegović, bilo je jasno da je ta strana koju će napadati Elanga i Gyökeres u Potterovih 4-4-2 daleko najranjivija tačka Bosne i Hercegovine.

Navijači Bosne i Hercegovine zaslužili su posebnu priču. Koliko ih je tačno ove noći bilo na tribinama švedskog nacionalnog stadiona zaista je teško reći. Ali bilo je ih je na barem dvije trećine od rasprodatih 51049 mjesta - novi rekord ovog stadiona - i čitav dan su se sjajno zabavljali. Desetine hiljade Bosanaca i Hercegovaca preplavili su ulice Stockholma i pretvorili ga u mali navijački karneval. Ali fudbal je čudna zvjerka, ni nakon godina i godina ljubavi nije se lako naviknuti na činjenicu da zna biti okrutan.

Jer kako je izgledalo na papiru da bi ova utakmica mogla izgledati, takva je i bila od prve minute.

Ona ranjiva tačka na lijevoj strani ispostavilo se da je itekako premekana i nije izdržala ni prvi ozbiljan ispit. Daniel Svensson i Anthony Elanga savršeno su koristili prostor kojeg Kolašinac i Radeljić nisu uspjevali pokrivati. Fudbaler Newcastlea, kojeg u reprezentaciji zbog povrede nije bilo od Mundijala, pogodio je vrhunskim centaršutom u glavu upravo Svenssona, a ovaj loptu proslijedio iza leđa Zlomislića za svoj prvi reprezentativni gol u karijeri.

Takav hladan tuš vjerovatno je i dodatno poljuljao samopouzdanje ove skrpljene zadnje linije Bosne i Hercegovine. S tribina je djelovalo da sve što pokušaju ispadne pogrešno; čak i najjednostavnije odluke pretvarale su se u katastrofalna rješenja. A na jednu lošu obično dođe i druga loša vijest; Haris Tabaković morao je izaći u 39. minuti zbog povrede. S druge strane, petorka Ayari-Nanasi-Elanga-Gyökeres-Isak večeras je bila i isuviše raspoložena da to ne bi obilato koristila. Nije da su stvorili pretjerani broj šansi, ali ispostavilo se da nisu ni trebali - BiH im je prelako i prenaivno poklonila dva jedanaesterca koje je Gyökeres pretvorio u ozbiljnih tri gola prednosti za domaće.

Na odmoru je zaključak bio samo jedan: ovo je bilo toliko slabo da teško da se skoro može ponoviti. I ne samo da nije; Bosna i Hercegovina je u drugom poluvremenu bila drastično bolja.

Pričamo tu priču iz utakmice u utakmicu, ali ako ova ekipa ima nešto onda je to da za nju nema odustajanja ili predaje. Prosto nema, čak ni u ovakvoj situaciji, koja je na prvu izgledala bezilazna. U utrobu stadiona ušli su spuštene glave, iz nje izašli spremni da grizu. Pomoglo je i to što je prvi ozbiljniji ulazak u polovinu protivnika donio pogodak; opet je zabio Armin Gigović i pokrenuo ludilo. Na tribinama, ali i na terenu; čini se da su u zadnjih dvije godine te dvije stvari postale jedno.

Sad je Švedska izgledala izgubljeno koliko i BiH u prvom poluvremenu. Nestao je onaj njihov pritisak na zadnju liniju gostiju, nestali su svi iz one raspoložene petorke, sada je svaka njihova odluka izgledala pogrešno. Samopouzdanje se vratilo BiH, a nestalo iz glava Šveđana. Barbarez je čitavu ekipu pomjerio prema naprijed, preuzeli su i posjed, pokušali raširiti domaću odbranu, ali i stvoriti pritisak svaki put kad bi Švedska i pokušala izgraditi nešto.

A onda je ludilio postalo potpuno. Alajbegović je izveo korner, skočio je Kolašinac i Johanssona ostavio bez šansi da odbrani. Bosna i Hercegovina se potpuno vratila u igru.

Navijači Bosne i Hercegovine, foto: Guliver/IMAGO/Sports Press Photo

Osjetio je to i Potter; izveo je Elangu, Isaka i Nanasija, pokušao vratiti kontrolu nad utakmicom, ali ni to nije promijenilo situaciju na terenu. Barbarez je u međuvremenu promijenio i sistem; Radeljića je zamijenio Malićem, Memića i Dedića poslao na bokove, a Kolašinca na trećeg stopera. Nakon početnog uštimavanja, BiH je nastavila s kontrolom i dominacijom; Švedska do kraja više nije napravila gotovo ništa. S druge strane, BiH je nanizala nekoliko solidnih šansi, uključujući i one Memića i Kolašinca u samoj završnici - jednom je Švede spašavao golman, drugi put je lopta prošla malo pored gola.

Na kraju je słabi talijanski sudija Simome Sozza odsvirao kraj i Bosna i Hercegovina je morala prihvatiti poraz, ali barem je popravila utisak s početka i pokazala da je ipak zaslužila osvojeno drugo mjesto u ovogodišnjem izdanju Lige nacija. Navijači će kućama tužni, ali ne i razočarani; svih tridesetak hiljada ostalo je dugo na tribinama i slavilo, ovaj put ne pobjedu, nego činjenicu da ima ovu mladu reprezentaciju u kojoj uživa.

Komentari | Podijeli vijest