S obzirom na sve veću intenzivnost utakmica u savremenom fudbalu, lako je etiketirati igrača koji se u potpunosti uklapa u takve okolnosti kao jednostranog, reducirati njegove kvalitete samo na ono što najčešće radi ili kako se ponaša u određenim momentima. To je u redu. Samo vas molim – pogledajte dublje.

Tehnička nadarenost

Tačno je, možda Gavi nije u potpunosti oličenje kontrole, ali ono što navijači često previđaju jeste činjenica da on nije samo "remetilac igre". Njegov doprinos često se svodi na borbenost, agresivnost i sposobnost da vrati posjed – kao da je tu samo da unese nered i isprovocira grešku. I upravo taj pogled zaklanja ono što ga zapravo čini izuzetnim – njegovu tehničku nadarenost.

Pogledajmo samo njegov prvi gol za Barcelonu. Gavi prima loptu iznad centra, leđima okrenut golu. Prije samog prijema, brz pogled preko ramena, prijem lijevom unutrašnjom, pušta loptu ispod sebe i eksplozivno kreće. S osmijehom u uglu usana i borbom s protivnikom koji ga vuče, pravi varku, oslobađa se još jednog čuvara i otvara prostor za udarac. Pogled prema golmanu Edgaru Badiji i miran udarac nisko u lijevi ugao s ivice šesnaesterca. Šta u toj akciji izgleda kao da je riječ o "samo disruptoru"? Gavi je zapravo žrtva vlastite borbenosti – često ulazi u duele glavom bez obzira i najčešće izlazi kao pobjednik.

Srce, tehnički mir i nepredvidivost

Gavijev stil igre uključuje visoki intenzitet, stalno trčanje, beskompromisnu hrabrost – ali i tehnički mir pod pritiskom, što se savršeno vidi u pomenutom golu. Njegova otpornost dio je njegovog identiteta: prisustvo na terenu koje se osjeća, igra na ivici i s punom strašću.

Jedan od najpodcjenjenijih aspekata njegove igre je faktor iznenađenja. Gavi uvijek pronađe nepredvidiv način da se izvuče iz komplikovane situacije – bilo da je to elegantna "croqueta", pametan pas prema saigraču ili drzak okret u mjestu. Rijetko prođe utakmica a da ne ostavi trag – njegova radna etika ga jednostavno ne ostavlja po strani.

Višestruka uloga i prilagodljivost

Gavijeva neumorna energija čini ga opasnim na više pozicija. Igrao je kao centralni vezni, invertovani krilni i u dvostrukom pivotu – ta svestranost je odlika najboljih. Na krilu se ističe u tzv. "half space" prostoru, koristeći kratke dodire, okrete i trčanja iza linije odbrane, često se ponašajući kao mezzala ili box-to-box veznjak. Njegova sposobnost da iznese loptu kroz tijesne situacije otvara prostor i stvara prilike za druge.

U posljednje vrijeme, Gavi se sve češće nalazi u dubljoj ulozi, gdje dobija priliku da pokaže svoju tehniku i važnost u posjedu. Njegova uloga u izgradnji napada postaje ključna za Barceloninu progresiju lopte. Nudi mnogo više od brzih promjena strane – njegova dinamika posebno dolazi do izražaja u saradnji s partnerom u pivotu, gdje zajedno mijenjaju pozicije u zavisnosti od faze igre, što je dokaz njegove prilagodljivosti u jednoj od najzahtjevnijih pozicija današnjice.

Iza povrede, jači nego ikad

Uprkos sitnom stasu, Gavi je sila na terenu – mentalitetom i odlučnošću podsjeća na lovačkog psa. Njegov povratak nakon povrede ukrštenih ligamenata, koju je zadobio igrajući za Španiju, pokazao je nevjerovatnu snagu volje. Za igrača koji se vratio nakon tako ozbiljne povrede, njegove posljednje partije izgledaju kao da se nikad nije ni povrijedio. Brzo je razbio sve sumnje u svoju spremnost i ponovo dokazuje da je isti, ako ne i bolji nego prije.

Gavi nije ograničen

Mnogi će reći da ga njegov stil igre ograničava. Ja tvrdim suprotno – upravo to ga čini toliko posebnim. Njegova energija nije nešto što ga definira kao igrača jedne dimenzije, već kao nekog ko preuzima odgovornost i ritam utakmice u svoje ruke. Gavi ne samo da učestvuje – on usmjerava, stvara, oblikuje.

U haosu pronalazi red, iako ga sam ponekad izaziva. Svakom finom pokretu dodaje smisao, svakim okretom stvara prostor gdje ga nije bilo. Dirigent u košmaru – i to s dozom stila.