Alvarez i Atletiko: Navika, al' ljubav više nikada

U vrijeme kada se svjetski klubovi razbacuju stotinama miliona evra kao da su Popadići kojima je tetka ostavila milijarde u naslijeđe, kada nas Fabricio Romano i njegovi klonovi svakodnevno bombarduju vijestima o transferima pa nas je posljedično sve manje briga za to, jedna trakavica je ipak obilježila prelazni rok. Barselona je htjela Hulijana Alvareza, Hulijan Alvarez je htio u Barselonu, ali u Atletiko Madridu su odlučili da pokažu da se ipak ovdje najviše pita njih.

Moglo bi se reći da se korijeni uzroka današnjeg Atletikovog stava vuku još iz 2001. godine. Dok su radio stanicama u našim krajevima harale pjesme sa prvog albuma Vlada Georgieva, „jorgandžije“ su po prvi put u svojoj istoriji igrale u Segundi. Drugoligaški status bio je velika mrlja na istoriji ovog velikog kluba, čija se veličina doduše ni do tada nije mogla mjeriti sa Realom i Barsom, a pogotovo nakon te sezone.

Otkako su se vratili u najbolje društvo, godinu dana kasnije, u Atletiku su radili sve da dignu klub na nivo bar približan onome velikog dvojca i da igranje drugoligaškog fudbala ostane samo daleka ružna uspomena. Dijego Simeone je bio ključan faktor u tome. Pod njegovim vođstvom, Atletiko je osvojio osam trofeja, uključujući dvije titule španskog šampiona i dvije Lige Evrope, te je zaigrao i u dva finala Lige šampiona, gdje ih je oba puta simptomatično zaustavio upravo Real.

Atletiko Madrid je izrastao u superklub koji je danas daleko veći od Atletik Bilbaa, Valensije, Betisa ili Sevilje, ali ono što oni očekuju je i barem poštovanje od strane Barselone i Reala, ako ne i ravnopravno tretiranje, čemu ova dva superkluba nisu sklona. I Real i Barsa su klubovi koji su svjesni svoje veličine i moći i uvijek žele da istaknu svoju superiornost a ne da primaju nekog trećeg u svoje društvo. I baš tu dolazimo do ovoljetne transfer sage.

Hulijan Alvarez je u 107 nastupa u crveno-bijelom dresu postigao čak 49 golova. Njegov ugovor sa „jorgandžijama“ važi još četiri godine, sa klauzulom vrijednom 500 miliona evra, ako neko želi da ga otkupi. Međutim, Alvarez je odrastao gledajući Lionela Mesija i od tada ima želju da jednog dana ponese dres katalonskog kluba, poput svog idola. A Hansi Flik je ovog ljeta ostao bez klasičnog golgetera nakon odlazaka Levandovskog i Ferana Toresa, pa je pokazao interes za dovođenje Argentinca.

Navodno, u klubu su Alvarezu i njegovom agentu obećali da će pustiti igrača ovo ljeto ukoliko neko ponudi 150 miliona evra do 20. jula. Barselona se, opet navodno, pojavila sa ponudom vrijednom 50 miliona manje, dok su na Vanda Metropolitanu tvrdili da nisu dobili nikakvu ponudu iz Katalonije. Štaviše, preko zvaničnog klupskog naloga na društvenim mrežama, ismijavali su navodni dogovor sa Barsom tako što su rekli da dogovor imaju ali da Atletiko kupi Lamina Jamala.

U Madridu tvrde da je Barsina stvarna ponuda došla tek nakon ovih objava i bar se slažu sa oko iznosa, 100 miliona. Ali dok su Katalonci smatrali da je to fer ponuda, bar da se otvore pregovori, sa druge strane su to smatrali uvredljivim. Atletiko je naime 2024. godine za dovođenje Alvareza iz Mančester Sitija morao da izdvoji 95 miliona evra i sigurno nisu planirali da puste najboljeg igrača ekipe za iste novce.

A onda se u priču i javno uključio i sam Alvarez, koji je, nakon utakmice Argentine sa Austrijom na SP, rekao da želi da ide, da je igranje za Barselonu njegov san i da je to saopštio ljudima u klubu.

Kada je Barselonin prvi čovjek, Đoan Laporta, priču oko Alvareza prokomentarisao riječima: „Veliki klubovi ne drže igrače koji ne žele da budu tamo“, sukob niskog intenziteta pretvorio se u otvoreni rat. Migel Anhel Hil Martin, čelnik Atletika, poručio je Laporti da neće trpiti nepoštovanje i da dobro znaju da Barselona ustvari nema para i da pokušava da lovi u mutnom.

Atletiko je optužio Barselonu za „odvratno ponašanje, neetičnost, netransparentnost i neprofesionalizam“ i predao tužbu Španskom fudbalskom savezu. Klub je jednoglasno odlučio na sastanku da Hulijana Alvareza Barseloni više neće prodati ni po koju cijenu. Na Kamp Nou pak tvrde da su se čitavo vrijeme ponašali profesionalno te da je madridski klub svojim optužbama prešao crvenu liniju.

Alvarez je ostao negdje između svog sna da zaigra za klub svojih snova i ugovora koji ga veže da ispunjava obaveze u dresu Atletika.

JULIÁN ÁLVAREZ se marcha SOLO y CABIZBAJO mientras el ATLÉTICO agradece el apoyo de la afición Watch on YouTube

Kada je 22. avgusta Atletiko dočekao Viljareal, navijači su dobili priliku da iskažu svoj stav o cijeloj situaciji. Kada je oficijelni spiker pročitao njegovo ime, tribine su se tresle od zvižduka i urlika. Tokom čitave utakmice navijači su skandirali poznate psovke na račun Barse i Katalonije, a kad je Alvarez u 67. minutu ušao na teren, sa izrazom lica kao da ide pred streljački vod, i on je dobio svoju porciju uvreda. Kad je meč završio, dok su drugi igrači pozdravljali publiku, Hulijan je sam pokunjeno otišao u tunel, ispraćen zvižducima, uvredama i porukama „da ide i da se nosi“.

Iako se spominjalo interesovanje Arsenala, čini se da ozbiljnijih dešavanja tu nije bilo. Barselona je morala da prizna poraz. Hansi Flik se nadao do posljednjeg dana avgusta da će dobiti željeno pojačanje, ali se na kraju morao zadovoljiti Gabrijelom Žezusom.

Prelazni rok u većini evropskih zemalja je završio što znači da argentinski napadač ostaje na Vanda Metropolitanu bar još pola sezone. U ovom ratu izgubili su svi, i Barselona koja je ostala bez atraktivnog pojačanja u napadu, i Atletiko kojem je ostao nezadovoljan igrač, i sam Hulijan koji će morati da trpi uvrede sa tribina sa kojima je odnos, čini se, nepovratno pokvaren.

Njegov odnos sa Dijegom Simeoneom takođe navodno nije dobar već neko vrijeme, mada je Alvarezov zemljak rekao da će učiniti sve da oporavi svog igrača i vrati ga u tim. Klub nije kažnjavao Hulijana i u javnim nastupima su uglavnom govorili kako je Argentinac zbunjen, zaveden i prevaren lažnim obećanjima agenata i čelnika Barselone.

Pitanje je i kakav je njegov odnos sa saigračima u ovom trenutku. Debakl u Bilbau (0:3) ovog vikenda može i ne mora da bude znak stanja u svlačionici, ali svakako je nešto što brine navijače Atletika. Madridski klub jeste taj koji će na kraju riješiti ovaj rebus, ali bi loša atmosfera na Vanda Metropolitanu mogla da natjera i Hila Martina i njegove saradnike da radije prije nego kasnije otvore izlazna vrata argentinskom fudbaleru.

S druge strane, za Hulijana Alvareza bi najpametnije bilo da daje svoj maksimum i na treningu i na utakmicama, ne bi li time pokazao poštovanje i prema svom ugovoru, na koji ga niko nije pištoljem natjerao da potpiše, i prema saigračima i prema navijačima, koje će teško pridobiti nazad, i konačno prema samoj igri. Samo tako će i on zavrijediti poštovanje koje mu kao igraču vrhunskog formata pripada.

Samo poštovanje, jer ljubav je očigledno nestala. Do rješenja ove sapunice nećemo doći sigurno još neko vrijeme a Argentincu preostaje da se vrati svakodnevici. Odnos Alvareza i Atletika do daljnjeg će biti otprilike kao u pjesmi ranije pomenutog hercegnovskog kantautora: „Mogla bi s njim, ali nemaš kud, pa sam ja opet tu. Ali navika je sve što sam ja, a ljubav više nikada“.