Kad se govori o londonskim fudbalskim klubovima, reflektori najčešće obasjavaju sjever i zapad grada – Arsenal, Chelsea, Tottenham, a u novije vrijeme i ambiciozni West Ham. No, južno od Temze, u sjeni velikana, Crystal Palace je tihim, upornim koracima ispisao najvažnije stranice svoje historije. Ekipa Olivera Glasnera, koju su mnogi početkom sezone otpisivali, ne samo da se preporodila u drugom dijelu prvenstva, već se u subotu popela na sam vrh engleskog fudbala – osvojivši FA Cup pobjedom 1:0 nad Manchester Cityjem.

Za klub iz Selhurst Parka to je prvi veliki trofej, nakon dva prethodna finala – ono iz 1990. koje je izgubio od Uniteda, te novije iz 2016, kada su pali tek u produžecima protiv Van Gaalove ekipe. Tadašnja početna postava vrijedila je svega 78 miliona eura – skoro pa čudo da su stigli tako daleko. No ovog puta, protiv najmoćnijeg engleskog kolektiva pod Guardiolinom palicom, Palace je vjerovao. S razlogom.

Glasnerova revolucija

Kako je Oliver Glasner, čovjek koji je Eintrachtu donio evropski trofej, od Palacea stvorio ekipu koja se više ne nada – već traži rezultate?

Sve počinje u odbrani. Austrijanac gotovo uvijek bira sistem s petoricom pozadi. Kapiten Marc Guéhi još jednom je potvrdio da spada među najpouzdanije stopere lige, dok je Maxence Lacroix, ljetno pojačanje iz Bundeslige, bez većih problema pronašao svoje mjesto u Premier ligi. Chris Richards, američki reprezentativac, djeluje kao idealni “glue guy” – tiha snaga koja sve drži na okupu.

Na bokovima, Daniel Muñoz na desnoj strani dominira ritmom utakmica. Njegovih 10 učešća kod golova (golova i asistencija) su dokaz – ali njegova energija, volumen trke i taktička odgovornost ono su što ga svrstava među kandidate za ekipu sezone. S lijeve strane, iako nije u najboljoj formi, Tyrick Mitchell ostaje stabilna opcija. Iza njih, Dean Henderson napokon izgleda kao golman koji može nositi dres engleske reprezentacije.

Talent u sredini, magija u završnici

U veznom redu, sve oči su na Adamu Whartonu. Ima tek 21 godinu, ali njegova kontrola igre, vizija i “međulinijski” pas igra čine ga jednim od najcjenjenijih mladih defenzivnih veznjaka u svijetu. Njegova tržišna vrijednost od 35 miliona eura već je visoka, ali nakon ove sezone, vjerovatno raste.

Ispred njega – poezija. Eberechi Eze, plejmejker s iskrom u oku, u posljednjim je sedmicama odigrao možda i najbolji fudbal karijere: šest golova u pet utakmica, uključujući važne trenutke u FA Cupu, i u konačnici gol u finalu. On ne trči, on klizi. Lopta mu se ljepi za nogu, a protivnici nemaju odgovora.

Uz njega, Ismaïla Sarr – senegalski sprinter i ubitačni krilni napadač – broji već 18 direktnih pogodaka ili asistencija ove sezone. Dvostruki strijelac u polufinalu protiv Aston Ville, često je razlika između osrednjeg Palacea i Palacea koji sanja.

Mateta – tihi egzekutor

U vrhu napada – Jean-Philippe Mateta, čovjek koji možda nema status superzvijezde, ali brojke govore same za sebe. Od Glasnerova dolaska 24. februara 2024., zabio je čak 27 golova – više od Haalanda i gotovo rame uz rame s Isakom i Salahom. Njegova fizikalija, pozicioniranje i završnica bili su ključni elementi uspjeha.

Od autsajdera do opasnosti

Od 19. kola nadalje – dakle od polovice sezone – Palace je sakupio isti broj bodova kao i Arsenal. To više nije klub koji preživljava. Ovo je klub koji igra. I pobjeđuje.

Prije šest godina, City je u finalu FA Cupa zgazio Watford sa 6:0. U ovom finalu, nisu imali takvu komociju. Palace je ekipa sa sistemom, strukturom i snagom. Izgrađena je od temelja prema vrhu, s jasnom idejom i prepoznatljivim potpisom trenera.

Osvojiti prvi veliki trofej? Bio je to ogroman korak. Ali ne više nemoguć. Ne za ovu ekipu. Ne za Palacovu južnjačku bajku koja se ispisala na Wembleyju.