Plavo bijeli vrtić

Priča o mladim igračima jedna je od najpopularnijih na ovim prostorima. Jednostavno, nema ništa ljepše nego vidjeti mladog fudbalera koji pravi razliku. I u ovom modernom svijetu, gdje je sve dostupno na par klikova, nije nikad bilo lakše gledati talentovane klince. Jedna dobra utakmica, eventualno dvije, i pažnja je odmah dobijena. Nekada je to dobro, nekada ne, ali mora se priznati da kada se pojavi neki natprosječno talentovan momak, ili više njih, ne treba ih sputavati i prebacivati im da su premladi, već dati im podršku, istrpjeti ih, jer na duže staze to je jedino ispravno.

Svjedoci smo da je na ovdašnjim prostorima uvedeno „bonus“ pravilo, odnosno uslov da u startnih 11, odnosno tokom čitavog meča, na terenu mora biti određeni broj mladih igrača. Na papiru to djeluje sasvim OK, u praksi – pa znale su da se hvataju krivine, odnosno da se pronađu pravne praznine, pa su, recimo, u Srbiji status bonusa dobijali i stranci koji bi u međuvremenu dobili srpski pasoš. I ta debata oko bonusa i mladih vazda je otvorena. Od argumenata da to pravilo štiti talenat i omogućava mu da dobije minute do one druge strane koja tvrdi da bi dobar i talentovan mladi igrač sigurno imao mjesto u startnih 11 ili dobru minutažu, bez obzira na tu obavezu koja je propisana.

U subotu veče odigran je crnogorski derbi, Budućnost je u Podgorici dočekala Sutjesku. Dvije ekipe koje su uoči reprezentativne pauze bile u odličnom ritmu i imale po tri pobjede u nizu. Očekivala se dobra, otvorena utakmica, ali na kraju nije bilo ni pobjednika ni golova. Teško je reći ko je zadovoljniji, ali sve u svemu, ni jedni ni drugi nisu nezadovoljni. Jer i nakon ovog kola prvo mjesto im je udaljeno samo dva boda. Ipak, nije samo rezultat taj koji će se pamtiti sa ovog meča, nije bilo nekih poteza koji bi digli publiku na noge, ali će ostati upisano da je trener Budućnosti, Srđan Nikić, na teren izveo praktično „vrtić“, nikad mlađu Budućnost sa sedam igrača koji ispunjavaju status bonusa. Ove sezone u crnogorskom fudbalu status mladih igrača imaju momci rođeni 2004. godine i mlađi.

Golman plavo-bijelih i kapiten ekipe, Filip Domazetović, najstariji je bonus u timu. Rođen je 2004. godine, već prošle sezone bila mu je namijenjena uloga prvog čuvara mreže, ali čini se da je tek od ovog ljeta postao siguran na liniji i da će tokom cijele sezone biti glavni izbor trenera. I kapitenska traka oko ruke govori o tome da mu se dosta vjeruje. Uostalom, imao je nekoliko dobrih intervencija protiv Sutjeske i bio jedan od igrača utakmice.

Drugi najstariji u moru mladih je Danilo Vukanić. Momak koji je debitovao za crnogorsku reprezentaciju tokom prethodnog ciklusa. Dobio je nekoliko minuta protiv Jermenije. U pitanju je izuzetno talentovan vezista rođen 2006. godine koji već neko vrijeme figurira kao glavni igrač Budućnosti. Njegova uloga u veznom redu ključna je za ekipu. Sa Vukanićem i Domazetovićem koji popunjavaju mjesta dva obavezna bonusa, svaki trener bi bio miran, jer bi u osnovi uvijek imao dva mlada igrača koji bi tu svakako i bili, bez postojećeg pravilnika. I jedan i drugi bili bi sigurni starteri i da ih ne štite pravila.

Sam pogled na startnih 11 Budućnosti u meču sa Sutjeskom dovoljan je da u isto vrijeme impresionira svakoga, a možda nekoga i zabrine. Nikić je očigledno odlučio da sve prepusti djeci, uz par iskusnijih igrača. To nailazi na odobravanje kod publike, ali biće zanimljivo vidjeti ako ova grupa mladića u nekom momentu izgubi ritam, a što ne bi čudilo, s obzirom na toliku mladost – da li će i tada svi biti jednoglasno za ovakav stav trenera i kluba. Dok god sve ide kako treba, treba uživati u momentu.

Nakon Vukanića i Domazetovića, naredni mladić je Matija Jovanović, klasa 2008. Igrao je i prošle sezone, ne previše, bio na pozajmici u danilovgradskoj Iskri. Ofanzivni vezni, krilo. Kod Nikića standardan na lijevom boku. Brz, prodoran i ono što je pokazao u par navrata, ne boji se da krene sam u završnicu i da odapne šut. Čeka se samo prvi gol, pa da i on dodatno prodiše i bude bolji.

Generacija koja je najzastupljenija trenutno u prvom timu Budućnosti je 2009. godište. Momci koji još nisu punoljetni, neki su tek napunili 17, vuku konce igre. Jedan od njih bio je blizu da donese prednost Budućnosti na startu derbija sa Sutjeskom. Lazar Popović odlično je skočio nakon centaršuta Vukanića, ali je njegov udarac glavom zaustavio golman Giljen, a iz te situacije rodila se i šansa za Raspopovića, čiju je loptu sa linije izbacio štoper Babić. Popović je centralni bek izuzetnih fizičkih predispozicija. Kapiten je nacionalnog tima u svom uzrastu i predvodiće selekciju sa trakom oko ruke na predstojećem prvenstvu svijeta za igrače do 17 godina u Kataru.

Drugi iz klase 2009. je Petar Vujović, igrač koji je dizao na noge publiku tokom nekoliko prethodnih mečeva. Ofanzivni vezni sa nevjerovatnim pregledom igre. Tip igrača kojeg navijači lako zavole jer uvijek ide naprijed. I on je, baš kao i Popović, član selekcije koja će igrati na Mundijalu, i moguće je da će taj period, krajem novembra, biti malo problematičan za Budućnost jer će ostati bez nekoliko igrača, ne samo Vujovića i Popovića. Njih dvojica nekako sad već djeluju kao nezamjenjivi članovi startnih 11, dok na ta vrata kuca još nekoliko momaka. Protiv Sutjeske možda iznenađujuće, u startnih 11 svoje mjesto je našao Nemanja Ajković, takođe 2009. godište. Očigledno je ovaj mladi momak po ukusu Nikića, koji ga je držao svih 90 minuta na terenu u velikom derbiju koji mu je ujedno bio i debi za plavo-bijeli klub. Ajković je dobio šansu zbog neigranja Šarifa Osmana, koji je standardan na poziciji veznog igrača, ali i ispred Matije Rakčevića koji ima duži staž u prvom timu, iako su ista generacija. Rakčević je takođe jedan od igrača koje bi Budućnost mogla da unovči dobro u narednom periodu. On je prvi od svih dobio šansu, još u vrijeme Dejana Vukićevića, prije tačno godinu dana.

Najmlađi u startnih 11 je Aleksa Caušević. Momčić od 16 godina. Već četvrti meč zaredom počinje kao prvi izbor u napadu. Dolaskom Nikića postao je standardan, a sada se čekaju golovi, iako momku koji je rođen 2010. godine ne treba postavljati imperative. Vjerovatno će i oni brzo doći, jer pokazao je do sada u prvom timu, ali i u mlađim kategorijama, da ga hoće lopta i da osjeća prostor. Budućnost ima još nekoliko mladih igrača koji su blizu prvog tima. Golman Simon Sošić je Cauševićev vršnjak i valja ga očekivati možda u nekoj kup utakmici. Budućnost odavno nije imala ovoliko potencijala u mlađim kategorijama.

Pred trenerom Nikićem je i lak i težak zadatak. Ima apsolutnu podršku publike i svih u klubu da igra sa mladim igračima, da forsira djecu kluba. S druge strane, mora biti izuzetno oprezan u radu sa njima jer su u pitanju praktično još uvijek djeca koja tek ulaze u neko zrelije doba. To su učenici prvog, drugog i trećeg razreda srednje škole, da budemo najjednostavniji u objašnjavanju. A svi znamo koliko je to osjetljiv period. Nikićev „vrtić“ za sada funkcioniše odlično, sve ide kako treba. Remi sa Sutjeskom je dodatan argument da i djeca mogu da igraju velike mečeve koji obiluju pritiskom i da su godine, ako im se priđe na pravi način, možda i najmanje valjan argument zašto bi neko trebalo da igra ili ne. Jednostavno, ako ima talenta, dajmo mu prostor da se razvija, a to Nikić i Budućnost upravo rade.