Harts: Nova opklada Tonija Bluma

U ljeto 1998. godine, kada je Titanik harao bioskopima širom svijeta, Džeri Halivel napustila Spajs Girls, a mi se hvatali za glavu nakon Mijatove prečke, osamnaestogodišnji matematičar Toni Blum je radio u Bangkoku kod kladioničara Viktora Čendlera. Blum, koji je od malih nogu razvio interes za brojeve, klađenje i karte, savjetovao je tad svoje šefove da sav dobitak ulože na pobjedu Francuske u finalu protiv Brazila. Njegova računica bila je da su šanse domaćina da pobijedi podcijenjene na kladionicama. Golovi Zinedina Zidana potvrdili su da je bio u pravu.

Kao pokeraš, ušao je u meč protiv legendarnog igrača pokera Daniela Negreanua, jednog od najboljih svih vremena, i uložio pola miliona dolara. I izgubio. Ali isto tako je stavio 600 hiljada funti na jednog od svojih konja na trci u Čeltenhemu – i dobio. Toni Blum nikada nije prezao od toga da rizikuje sve ne bi li stigao do cilja. Ali Blum nije slučajno došao do svog današnjeg bogatstva koje se procjenjuje na milijardu i po funti.

Blum je, kao strastveni kockar, brzo shvatio da se do velikih stvari ne može doći samo pukom srećom ili osjećajem. Oslonio se na svoj analitički um i bio dovoljno svjestan da udruživanjem svog sa brojnim drugim umnim glavama može samo da dodatno profitira. Dečko iz komšiluka koji je stekao milione kao profesionalni pokeraš, osnovao je firmu Starlizard i promijenio kladioničarski svijet tako što je razvio globalnu mrežu saradnika koji su naprednim matematičkim proračunima donosili ogroman novac.

Fudbal je bio logičan sledeći korak, pogotovo jer je Toni Blum od malih nogu vatreni navijač Brajtona, kluba iz svog rodnog grada. Ušao je u (tada trećeligaški) klub 2009. godine, uložio ogroman novac (blizu pola milijarde funti, uključujući i izgradnju stadiona), ali i svoje znanje i resurse. Nakon 34 godine odsustva, Brajton se 2017. godine vratio u englesko društvo najboljih. I ne samo to, klub je postao primjer kako zarađivati od prodaje igrača a opet ostati konkurentan najboljim engleskim klubovima svake sezone.

Mnogi danas mistifikuju njihovu sportsku politiku, priča se o tajnim formulama i algoritmima, ali suština je da se sve svodi na analizu dostupnih podataka i planski rad. Blumova kompanija Starlizard ima armiju analitičara, statističara i ostalih spoljnih saradnika koji imaju uvid u informacije sa tržišta, porede i donose zaključke. Brajton neće prodati igrača ako već nema isplaniranu zamjenu približnog kvaliteta za daleko manje para. Dovode se igrači za koje se procijeni da će se lako i brzo uklopiti u sistem i onda se opet prodaju za veliki novac.

Toni Blum je ovog ljeta kupio 29 procenata vlasničkog uloga u škotskom Hartsu. Uložio je deset miliona funti u klub i dozvolio klubu iz Edinburga pristup svom analitičkom sistemu koji koriste Brajton i drugi klub u koji je Blum ušao 2018, belgijski Union San Žiloaz. Tako je i Harts u prošlom prelaznom roku počeo da pronalazi skrivene dragulje na fudbalskom tržištu pa je trener Derek Mekines na prozivci imao egzotična pojačanja dovedena za „kikiriki“.

Npr, Grk Kiziridis je stigao iz slovačkog Zemplina Mihalovce, a prije toga je igrao za mađarski Debrecen i slovenačku Muru. Portugalac Klaudio Braga stigao je iz norveškog drugoligaša Alesundsa. Svi su se pitali ko su ovi ljudi, ali nakon 11 kola Harts je na čelu škotskog Premijeršipa sa devet bodova prednosti u odnosu na aktuelnog prvaka Seltika, te čak 14 bodova više od Rendžersa i ljutog gradskog rivala Hibernijansa. Prva dva strijelca lige su igrači Hartsa: Lorens Šenkland je zabio sedam a gorepomenuti Braga šest komada. Edinburška „srca“ su hit škotskog prvenstva i na putu da senzacionalno prekinu duopol glazgovskih velikana koji traje okruglo četiri decenije.

Iako je Edinburg nominalno glavni grad Škotske, fudbal u Škotskoj je pod apsolutnom dominacijom Glazgova. Sjedište Fudbalskog saveza je u Glazgovu, većina klubova u ligi dolaze iz grada, predgrađa ili okoline koja gravitira Glazgovu. Titule prvaka Škotske rijetko kad napuštaju Glazgov: Seltik ima 55, Rendžers ima 55. Posljednji put kad se desilo da ni katolički ni protestantski dio Glazgova ne slave bilo je 1985. godine kada je Aberdin, pod vođstvom izvjesnog Aleksa Fergusona, osvojio titulu šampiona Škotske.

Rijetko kad se dogodi da su i Rendžers i Seltik u ozbiljnoj krizi u isto vrijeme, a baš to se dešava ove sezone. Rendžers, koji je prešao put od bogatstva do bankrota i nazad, ima nove vlasnike i stanje je prilično neuredno. Treneri se mijenjaju kao na traci, a posljednji koji je otišao je Rasel Martin. Mnogi navijači ga smatraju najgorim trenerom kojeg je klub sa Ajbroksa ikad imao.

S druge strane, u Seltiku je toksična atmosfera unutar kluba, neulazak u Ligu šampiona, sukobi na relaciji uprava – trener Rodžers te navijači – uprava, dovela do odlaska Brendana Rodžersa iz redova aktuelnog šampiona. Kad su doživjeli šokantan poraz u Dandiju, Rodžers je optužio upravu da mu nisu obezbjedili adekvatna pojačanja: „Kad vam daju ključeve Honde Sivik, ne možete da je vozite kao Ferari.“ I na nedavnoj utakmici protiv Crvene zvezde u Beogradu, mogli su se vidjeti transparenti Seltikovih navijača na kojima su prekrižene slike ljudi na čelu Seltika.

Rijetka prilika se ukazala da u prvi plan iskoči neko treći. Harts je osnovan u Edinburgu 1874. pod punim imenom Heart of Midlothian Football Club (Midlotijan je staro ime za regiju oko grada Edinburga). Klub je dobio ime po kamenom mozaiku u obliku srca ispred katedrale sv. Egidija koja od 12. vijeka stoji u Edinburgu. Na tom mjestu nekad je bio ulaz u zatvor Old Tulbut koji je srušen 1812. godine. Harts u svojim vitrinama ima četiri titule prvaka zemlje (koliko i gradski rival Hibernijan), a posljednju titulu osvojili su u sezoni 1959/60. I evo, ušli smo u novembar a njihovi navijači mogu i dalje da maštaju da će dočekati pehar šampiona Škotske.

Međutim, nije ovo prvi put u posljednjih šest decenija da se igrači u bordo dresovima nalaze na putu ka osvajanju titule. Svaki put završilo je u suzama navijača Hartsa. Jedan datum i jedno ime ne treba nipošto spominjati ako se nađete u njihovom društvu. Datum je 3. maj 1986. a ime je Albert Kid. Naravno, u društvu navijača Seltika, a bogami i Hibsa, to je sveti dan i slavno ime.

Te 1986. od petog oktobra do 26. aprila, fudbaleri Hartsa su vezali 27 utakmica bez poraza, stigli do finala kupa i na bod do osvajanja titule. Iako im je uporni Seltik stalno duvao za vratom, „srcima“ bi remi na gostovanju u Dandiju u posljednjem kolu bio dovoljan da podignu trofej čekan 26 godina. Kad je krenuo posljednji dan sezone, 3.maja 1986, Seltik se potrudio da napravi ogroman pritisak na rivale. Na poluvremenu je već stajalo 4:0 protiv Sent Mirena i sad im je preostalo da čekaju kraj i nadaju se da će im Dandi pomoći.

Sedam minuta je ostalo do kraja a na Dens Parku je i dalje stajalo 0:0, što je značilo da je Harts i dalje prvi. Ali onda je nakon jednog kornera, rezervista Albert Kid iskoristio nepažnju odbrane i zabio za 1:0. Šokirani gosti su morali brzo da reaguju ne bi li došli do gola spasa, ali to se nije dogodilo. Kontranapad Dandija je rezultirao fantastičnim golom koga drugog nego opet Alberta Kida – 2:0. Seltik je osvojio jednu od najnevjerovatnijih titula u istoriji a „srca“ su bila toliko slomljena da su potom izgubili i finale kupa od Aberdina.

Na sljedeću priliku navijači Hartsa čekaće još dvadeset godina. Početkom dvijehiljaditih, kontrolu nad klubom preuzeo je litvanski biznismen ruskog porijekla Vladimir Romanov. Kao vlasnik banke Ukio Bankas iz Kaunasa, Romanov je imao plan da proširi svoj biznis na Evropu. Kako je Edinburg jedan od pet najvećih finansijskih centara Evrope, uz London, Pariz, Madrid i Frankfurt, Romanov je prepoznao mogućnost da svoj plan ostvari preko Hartsa. Uspjeh kluba promovisao bi i banku „Mad Vlada“ kako su ga ubrzo prozvali na Ostrvu.

Krenulo je sjajno za navijače Hartsa: Romanov je otplatio ogroman klupski dug, sačuvao stadion Tajnkasl od prodaje i doveo Džordža Burlija na trenersku klupu. Harts je počeo sezonu 2005/06 sa osam pobjeda u nizu i nakon remija na Seltik Parku bili su na vrhu tabele. Bordo dijelove Edinburga zahvatila je euforija kakva nije viđena od 1986. godine.

A onda se, iz još uvijek nejasnih razloga, sve srušilo iznutra. Burli je napustio Tajnkasl nakon 11 kola bez pozdrava, a ni on ni Romanov nisu nikad objasnili šta se tačno dogodilo. Taj događaj uzdrmao je dotad sjajnu atmosferu u klubu i bio početak teško objašnjivih dešavanja u narednim godinama. Za početak, Burlija će na klupi zamijeniti Grejem Riks, čovjek koji je 1999. ležao u zatvoru zbog seksualnog zlostavljanja. Nakon četiri mjeseca će i on dobiti šut-kartu a Harts je dotad već bio 17 bodova iza Seltika.

Romanov se sve više oslanjao na ljude koje je dovodio iz Litvanije. Ako na Valdasa Ivanauskasa, koji će kao trener 2006. osvojiti škotski kup, i nije bilo zamjerki, Eduard Malofejev, koji je takođe kratko sjedio na klupi, a nije znao ni riječ engleskog, je već bio upitan izbor. Sergejus Fedotovas je imenovan direktorom pa je ozbiljno predlagao da se dresovi Hartsa promijene u boje litvanske zastave, što je izazvalo revolt u klubu. Romanov je kao izvršnog direktora u jednom trenutku postavio i svog sina Romana. A na stadionu se često pojavljivao i jedan sumnjiv lik koji se predstavljao kao Igor. To je sve što je iko znao o njemu. Prezime nepoznato.

Krenula su kašnjenja plata, klub je sve više tonuo u finansijsku dubiozu a problemi u domovini doveli su do toga da Romanov nije bio u stanju da zakrpi rupe. Harts je 2012. osvojio kup najslađom pobjedom nad Hibernijanom, da bi godinu dana kasnije bio proglašen nesolventnim i bio uveden u stečaj. Iste godine, ugašena je Ukio Bankas, a litvanske vlasti i dalje gone Vladimira Romanova zbog navodne zloupotrebe sredstava. Posljednje što se zna o Vladimiru Romanovu jeste da se nalazi u Rusiji, daleko od očiju litvanskih vlasti i još dalje od „srca“.

Neočekivano naslijeđe Romanovljeve vladavine je da je Harts, uz pomoć lokalne preduzetnice En Badž, postao najveći klub u Velikoj Britaniji koji je u većinskom vlasništvu navijača. Badž je pomogla da se klub stabilizuje i izvadi iz stečaja, a od 2021. klubom većinski upravlja udruženje navijača FOH (Foundation of Hearts). A od ovog ljeta značajnu ulogu u klubu ima i Toni Blum.

„Mislim da će Harts imati odličnu sezonu,“ rekao je Blum u avgustu. „Zaista vjerujem u ekipu koja je okupljena i vjerujem u sposobnost Dereka (Mekinesa) da izvuče najbolje iz njih. Imamo vrlo dobre šanse da budemo drugi ove sezone. Nije dobro da dva kluba dominiraju jednom ligom, a kamoli jedan, kao što to radi Seltik proteklih petnaest godina. Harts će prodavati igrače ali i dovoditi nove, samo to mora raditi bolje od ostalih. Tako smo radili u Brajtonu, tako smo radili i u Unionu, i stoga sam pun samopouzdanja kad je Harts u pitanju takođe.“

Titula koju je Union San Žiloaz osvojio u Belgiji prošle sezone nakon 90 godina čekanja jeste bajka kojoj se od dolaska Tonija Bluma u klub nadaju navijači Hartsa. Planski proračunat i ozbiljan rad u klubu kakav je Brajton je svakako minimum očekivanja za navijačku armiju koja se nagledala svega u proteklih par decenija. Harts je trenutno prvi i optimisti se nadaju da će tako i da ostane. Oni iskusniji kažu kako su taj film već gledali i kako će opet imati tužan kraj.

Toni Blum ne ulazi u klub sa ciljem instant uspjeha, već sa dugoročnim planom i klubu će nesumnjivo od ključne pomoći biti pristup analitici i informacijama koje Blum i Starlizard donose. Blum je kao pokeraš zaradio blizu četiri miliona evra, ali svaki kockar će priznati da je uvijek više imao gubitaka od dobitaka. Kakve će karte da dobije Harts do kraja sezone i koliko mogu momci u bordo dresovima pokazaće vrijeme pred nama. Jedno je sigurno, škotski Premijeršip je ponovo zanimljiv i to je svakako dobitak za sve ljubitelje fudbala.