Kako bi Spaleti "oplemenio" Juventus i gdje bi u njegovoj formaciji bili Vlahović i Adžić

Lućano Spaleti je jedan od najprepoznatljivijih italijanskih trenera savremenog doba, čovjek koji je redefinisao način na koji se u Italiji posmatra igra s posjedom.

Njegov Napoli, prvak iz sezone 2022/23, bio je simbol kontrole, ritma i slobode unutar sistema koji se mijenja po potrebi. Spaleti ne vjeruje u rigidne formacije, već u stalnu adaptaciju i razumijevanje prostora - kako ga stvoriti, popuniti i iskoristiti.

"Sistemi više ne postoje, postoje samo prostori koje protivnik ostavlja“, znao je da kaže. Upravo ta filozofija bila je osnova njegovog Napolija, ali i ranije Rome i Intera. Kada bi jednog dana sjeo na klupu Juventusa, donio bi radikalno drugačiji pogled na igru od onog koji je torinski klub njegovao u posljednjim godinama.

Struktura i principi igre

Spaleti najčešće polazi iz formacija 4-2-3-1 ili 4-3-3, zavisno od profila igrača i faze igre. 

U Napoliju je često kombinovao obje varijante, stvarajući u posjedu hibridnu strukturu koja se mijenjala iz napada u napad.

Ključ njegove igre nije sama formacija, već dinamika posjeda. Spaleti traži da tim koristi loptu da bi stvorio prednost, a ne da bi samo kontrolisao ritam. Centralni bekovi moraju biti sposobni da započnu napad, jedan od bekova se često podiže visoko i otvara liniju dodavanja, dok vezni trougao diktira brzinu i pravac progresije.

Njegovi timovi napadaju po sredini terena kad god je moguće, uz brze kombinacije i stalnu rotaciju igrača. Kada protivnik zatvori centar, prelazi se na širinu – bekovi i krila imaju zadatak da razbiju blok i stvaraju višak. Sve to funkcioniše samo ako igrači bez lopte konstantno prave pokrete koji otvaraju prostor za druge.

U defanzivnoj fazi, Spaleti ne odustaje od kompaktnosti, ali ni od agresivnosti. Njegov Napoli je znao da pritisne visoko, ali i da se povuče i čeka pravi trenutak za presjek linija dodavanja. Cilj je uvijek isti – povratiti loptu što bliže protivničkom golu i odmah prelaziti u napad.

Kako bi to izgledalo u Juventusu

Juventus danas ima igrače koji bi mogli da odgovore takvom modelu, ali bi Spaletijev dolazak značio temeljnu promjenu u načinu igre. Klub koji je posljednjih godina bio fokusiran na rezultat i defanzivnu stabilnost morao bi da pređe na sistem zasnovan na posjedu i kontinuiranom pritisku. Da ne pričamo o sistemu sa tri igrača pozadi koji bi morali da zaborave.

Spaletijev šampionski Napoli

Najrealnija početna postavka bila bi 4-2-3-1, sa dva centralna vezna koja su zadužena za izgradnju napada i ravnotežu, trojkom ispred njih koja se rotira i konstantno mijenja zone, te napadačem koji zna da igra i "leđima ka golu“. U pojedinim utakmicama, sistem bi se mogao razviti u 4-3-3, sa trojicom veznih koji preuzimaju kontrolu sredine terena.

U fazi posjeda, Juventus bi imao zadatak da "izvuče“ pritisak protivnika i napadne linije koje se otvaraju između njihovih blokova. Igrači bi morali da usvoje Spaletijev princip "namjernog rizika“ - dodavanja koja prolaze kroz sredinu i traže tehnički precizne reakcije.

U defanzivi, Juventus pod Spaletijem ne bi bio pasivan. Naprotiv, tim bi pokušavao da pritisne odmah nakon gubitka lopte, što zahtijeva fizički i mentalno spremne igrače. Spaleti preferira vezne koji mogu da "čitaju“ igru, ali i da agresivno presijeku kontru.

Na takav način, Juventus bi mogao da dobije identitet koji je godinama tražio: stabilnost u odbrani, ali i jasno definisan plan u napadu, sa više kreativnosti i fluidnosti.

Kako bi se Vlahović i Adžić pozicionirali kod Spaletija

Vlahović i Adžić foto: Guliver/IMAGO/STANISLAW KLEPKA/ARENA

U sistemu Spaletija, Dušan Vlahović bi imao ulogu vrlo sličnu onoj koju je u Napoliju imao Viktor Osimen. Centralni napadač mora da bude fizički dominantan, spreman da se kreće između linija i otvara prostor za krila. Spaleti ne traži samo završnicu, već i sposobnost da učestvuje u izgradnji napada – da se povuče nekoliko metara unazad, primi loptu, zadrži je i proslijedi ka nadolazećim ofanzivcima.

Za Vlahovića bi značilo veću odgovornost u igri bez lopte i češće učestvovanje u kombinacijama, ali i više situacija "jedan na jedan“ u završnici, jer bi tim igrao u njegovu korist. Spaletijev sistem uvijek stvara centralni višak koji omogućava napadaču da ima jasne linije dodavanja i da dolazi u pozicije za šut.

Vasilije Adžić, kao mlad i tehnički potkovan vezista, mogao bi da se razvije u profilu koji Spaleti obožava – "trequartista“ koji se kreće između linija, čita igru i stvara višak dodavanjem. U formaciji 4-2-3-1, Adžić bi se prirodno uklopio na poziciju iza napadača, gdje bi imao slobodu da prima loptu u međuprostoru, povezuje linije i diktira ritam. U 4-3-3 sistemu, mogao bi igrati kao ofanzivni član vezne trojke, slično ulozi koju je u Napoliju imao Piotr Zielinski.

Spaleti cijeni mlade igrače koji razumiju prostor i ne boje se rizika – a Adžićev profil upravo to omogućava. Uz trenera koji detaljno radi na taktičkoj inteligenciji i pozicionoj igri, mogao bi brzo da napreduje i postane centralna tačka budućnosti Juventusa.

Dok se čeka potpis...

Spaleti donosi ideju fudbala u kojem sistem postoji samo dok stvara prostor. Njegov stil spaja italijansku disciplinu i savremenu fleksibilnost, a Juventus bi pod njim igrao drugačije nego ikad u posljednjoj deceniji - više s loptom, s većom namjerom i preciznošću u svakom potezu.

Za Dušana Vlahovića to bi značilo više lopti i više šansi, a za Vasilija Adžića – idealnu školu fudbalskog razmišljanja. U svijetu u kojem se fudbal sve više svodi na šablone, Spaleti ostaje jedan od rijetkih koji vjeruje da je najveća taktika – razumjeti prostor.