Kompanijev vojnik - Josip Stanišić

Teško je generalizovati ili donositi zaključke o dešavanjima ili stvarima gdje ne postoji jasna formula ili mjerljiva jedinica kvaliteta i uspjeha. Tako je sa fudbalom, međutim, da pričamo o opštem utisku, utakmica između PSŽ-a i Bajerna, koju mnogi dan kasnije nazivaju najboljom ikad, sigurno će ostati upisana kao jedna od najupečatljivijih ikad u Ligi šampiona. Sve je prštalo, čak devet golova i, što kažu pojedini, sreća za ljubitelje fudbala što ovo nije bilo finale jer ćemo imati priliku da ih još jednom vidimo u međusobnom okršaju. A najava Luisa Enrikea da će njegova ekipa morati u Minhenu da postigne makar tri gola dovoljno govori o svemu.

Treba očekivati da i u prijestonici Bavarske gledamo sličan fudbal. U Parizu je bilo toliko napadački spektakularno da su mnogi zaboravili da uopšte komentarišu koliko su sa druge strane lako kapitulirale odbrane. Iako oba tima u posljednjim linijama imaju igrače koji zajedno vrijede par stotina miliona, svi oni su dobili loše ocjene. Ipak, u ovom tekstu istaći ćemo jednog momka, ne zbog slabe partije i golova Kvarachelije, već zbog generalno sjajnog utiska koji ostavlja otkako je došao Vensan Kompani. Riječ je o Josipu Stanišiću. A Kvarachelija svakome može dati gol, ma kako se on zvao.

Kada bismo nabrajali bočne igrače u evropskom fudbalu, konkretno bekove, prvo bismo se sjetili Hakimija i Nuna Mendeša, ranije Trenta i Robertsona. Josip Stanišić nije jedan od njih, ne liči na pomenute, ali ove sezone je jedan od najzahvalnijih igrača na toj poziciji. Desni ili lijevi bek, potpuno je svejedno. Stanišić je kod Kompanija zablistao i profilisao se u ozbiljnog beka kojem Belgijanac i te kako vjeruje. Protiv Pariza je igrao svih 90 minuta, pedantni statističari izračunali su da je čak 16 puta izgubio posjed, ali ga Kompani nije vadio iz igre. I to nešto govori.

Stanišić je jedan od najuniverzalnijih evropskih defanzivaca. Jer podjednako dobar može biti i kao desni bek, ali i lijevi. Nije mu strano da bude štoper, pogotovo u sistemu sa tri igrača pozadi. Zato predstavlja pravo blago za Kompanija koji ga je koristio na oba boka, baš kao i Konrada Lajmera. Stanišić se odlično uklapa u Kompanijevu filozofiju, a ove sezone mu je ofanzivno vratio sa tri gola i sedam asistencija.

Ako bi se Bajern plasirao u finale, Stanišić bi započeo jedan novi krug pojavljivanja hrvatskih igrača u finalima Lige šampiona. Od 2013. do 2024. nije bilo finala bez makar jednog Hrvata. Najviše je to bilo zahvaljujući Luki Modriću koji je šest puta osvojio takmičenje sa Real Madridom. Četiri puta se okitio Mateo Kovačić, jednom Mandžukić, Rakitić, Perišić i Lovren, a u nizu su još, iako bez osvojenog trofeja, Ivica Olić i Marcelo Brozović. Dakle, Stanišić je blizu kruga u kojem su neka od najvećih imena hrvatskog fudbala.

Priča Josipa Stanišića i Bajerna traje već dugo. Hrvatski reprezentativac rođen je u Minhenu, a igranje fudbala učio je upravo u akademiji bavarskog giganta. Da nije bilo jedne sezone u Leverkuzenu, Stanišićeva kompletna karijera do sada bi stala u boje Bajernovog dresa i, naravno, hrvatske reprezentacije. Stanišić je jedan od mnogih koji su porijeklom sa prostora EX YU svoje fudbalsko ime napravili u Njemačkoj. A kada smo već kod toga, apsurdno zvuči podatak da su u postavi Bajerna bila samo dva igrača rođena u Minhenu. Jedan je Stanišić, drugi je Aleksandar Pavlović. Samo što je Stanišić odlučio da igra za zemlju porijekla, za razliku od Pavlovića koji je odlučio da nosi grb Njemačke.

Rekli smo da je Stanišić svoje mjesto pod suncem dočekao dolaskom Vensana Kompanija. A toliko je napredovao da se nakon mečeva sa Real Madridom pojavila informacija da bi kraljevski klub naredne sezone volio da ima Stanišića u rotaciji za posljednju liniju. Koliko je to sada samo drugačija situacija od one u kojoj za njega nije bilo mjesta.

Kompanijev prethodnik, Tomas Tuhel, nije vidio veliki značaj u Stanišiću. Postoji i zanimljiv nastup Ulija Henesa, koji je komentarisao Stanišićeve partije i Tuhelov odnos prema Hrvatu. Henes ističe da je sadašnji selektor Engleske pitao Stanišića da li govori njemački jezik što, kako kaže legenda njemačkog fudbala, znači da Tuhel uopšte nije poznavao svog igrača ni na elementaran način, jer da jeste, znao bi da govori njemački pošto je rođen u Minhenu. Kroz te Henesove riječi vidi se i kakav je status imao univerzalac iz posljednje linije. Vidjelo se to i u momentu kada je Njemac preuzeo klub, Stanišić jednostavno nije bio u planu.

Ali da se sve događa sa nekim razlogom može se vidjeti baš na Josipovom primjeru. Tuhelu se nije dopao, ali jeste Ćabiju Alonsu, tadašnjem treneru Leverkuzena. I očas posla Stanišić je postao "pozajmljeni farmaceut" i ispisao istoriju kluba. Sezona 2023/2024 bila je po mnogo čemu specifična u Njemačkoj. Bajern je svrgnut, Hari Kejn je došao da osvoji trofej i to se nije desilo, a Leverkuzen je igrao najbolji fudbal u istoriji kluba dok na klupi sjedi bivši igrač Bajerna.

U specifičnom sistemu i taktičkim zamislima Ćabija Alonsa, Stanišić je svoje mjesto uglavnom dobijao kao bočni štoper u sistemu sa tri pozadi. Ali i to je bilo fluidno, pa kretanja i pozicioniranja nisu uvijek bila karakteristična za tipičnog igrača na toj poziciji.

Imao je Alonso nekoliko dobrih opcija. Ta, Tapsoba, Kosonu, Inkapije, Stanišić. Hrvat je najčešće bio poludesni štoper, ali je znao i da odglumi desnog bočnog umjesto Frimponga. Stanišić je te sezone sa Leverkuzenom postao šampion Njemačke. Nevjerovatan scenario, pogotovo za Bundesligu kojom Bajern hara. "Otišao iz Bajerna da osvoji salataru" bio bi dobar naslov neke komedije.

Ko igra Football Manager zna da kada dobije ponudu za nekog svog igrača, a u vidu pozajmice, postoji opcija da u pregovorima štiklira "Can't play against" iliti ne može da igra protiv kluba koji ga šalje na pozajmicu. To očigledno nije bio dogovor Bajerna i Bajera pa se tako sudbina poigrala i u 21. kolu Bundeslige i učinila da Stanišić postigne pogodak matičnom klubu u ubjedljivom trijumfu 3:0. Bio mu je to prvi od tri gola koja je postigao u šampionatu te sezone.

A kakva bi to samo sezona bila da je Stanišić sa saigračima osvojio Ligu Evrope. Samo da nije bilo Ademole Lukmana koji je jedini nadigrao odbranu Leverkuzena. Da nije, bila bi to tripla kruna jer je osvojen i kup. Obrni, okreni, Stanišićeva pozajmica jedna je od individualno najproduktivnijih ikada.

I kako onda nakon svega da se ne vrati u Bajern. Jasno je bilo svima da u Leverkuzenu imaju igrača koji je i te kako koristan. Samo je trebalo da dođe trener koji to vidi. Na kraju se desio Kompani i sve kockice su se posložile. Stanišić je, naravno, i prije pozajmice osvajao trofeje, ali čini se da ga je period u Leverkuzenu učinio važnijim igračem za Bajern nego što je to bio ranije.

Stanišić danas vrijedi, prema procjenama, oko 35 miliona eura. Slijedi Mundijal, igraće za Hrvatsku, za očekivati je da bude u startnih 11, pa možda ovi brojevi dodatno narastu tokom ljeta.