Čini se da postoji samo jedno mjesto gdje Claudio Ranieri treba tražiti svog nasljednika: ogledalo.

Uspjeh trećeg mandata rođenog Rimljanina na čelu njegovog dječačkog kluba ostavio je zalihe mrvica koje su ispadale iz spuštenih vilica po cijelom Vječnom gradu.

Niko to nije mogao naslutiti. Čak se ni vječni optimisti sigurno neće pretvarati da su očekivali da će kralj Claudio Treći biti poput boga sunca, pretvarajući žestoku morsku oluju jedne sezone u zabavu na bazenu.

Ranierijeva Roma ima najbolji skor od svih ekipa Serie A u 2025. godini, a da se gleda samo forma u posljednjih 15 susreta, Roma bi se s Interom borila za titulu prvaka Italije.

Pobjedom kod Empolija ostvarili su petu uzastopnu ligašku pobjedu po prvi put od 2017., dok su u četvrtak stvari postale još bolje kada je Athletic Club potopljen od strane zapanjujućeg match-winnera Eldora Shomurodova doslovno u zadnjoj sekundi.

Utakmice protiv Bilbaa i prethodno Coma bile su nevjerovatno slične, obje pobjede rezultatom 2-1 gdje je crveni karton protivniku otvorio vrata preokretu.

Ali takođe su dijelili onu vrstu burne, intenzivne atmosfere koja je postala zaštitni znak Ranierijevog mandata - da ne spominjemo kolektivno skandiranje imena veteranskog trenera prije utakmice koje je sada postalo tradicija.

Pobjeda u četvrtak pokazala je mnogo od onoga što je učinilo Ranierijevu treću čaroliju uspješnom: novopronađenu mentalnu snagu, kolektivnu koheziju i organizaciju te uvelike bolje individualne izvedbe u cijeloj ekipi od Alexisa Saelemaekersa i Zekija Celika do dvojice strijelaca, Angelina i Shomurodova.

Kombinacija ovog mentaliteta, strukture i samopouzdanja stvorila je rimsku ekipu koja je, čini se, zaboravila gubiti.

"Zasluge za ovo ponovno rođenje velikim dijelom pripadaju treneru", rekao je Paulo Dybala.

“Kad je došao, bilo je teško razdoblje, s puno unutarnjih i vanjskih promjena u ekipi, sve je bilo neizvjesno.

"Uvjerio nas je radeći jednostavne stvari, jako dobro poznaje Romu i okolinu oko kluba i njegova izuzetna motivacija čini razliku."

Ne zaboravimo da je Ranieri sve to postigao nakon što je izašao iz penzije i dok je pomagao Friedkinsima u potrazi za novim trenerom.

To je posao koji jednostavno moraju uraditi kako treba. Oživljavanje Ranierija vratilo je dobre vibracije, ali Romine američke vlasnike neće trebati podsjećati koliko još treba raditi kako bi se plima javnog mnijenja vratila u njihovu korist.

Friedkinsi su bili na meti žestokih protesta unutar Olimpica u mračnim sedmicama na kraju 2024. Iako su Ivan Jurić, Lorenzo Pellegrini i Bryan Cristante bili na udaru kontinuirane kritike, Friedkinsi nikada nisu bili izvan nišana nakon što su otpustili Danielea De Rossija.

Ta je odluka za mnoge bila predaleki most. Ne možete maltretirati rimskog senatora bez odgovora. A otpuštanje DDR-a poslije četiri utakmice u sezoni u koju je ušao na temelju novog dugoročnog ugovora sigurno se smatralo maltretiranjem.

Friedkinsi su kupili malo vremena s Ranierijevim povratkom, ali moraju napraviti svoj sljedeći potez kako bi pogodili ključne ciljeve: pridobiti navijače na stranu, ojačati ekipu usred FFP ograničenja i vratiti klub u Ligu prvaka.

Kako dani i sedmice prolaze, sve je teže ne vjerovati da je Romino najbolje rješenje već tu.

Istina je da je Ranieri u posljednjih nekoliko mjeseci pokazao iznenađujuće vatrenu stranu, od bijesa na suca u Portu do sarkastičnih komentara o potrošnji u januaru. Možda će biti sretan što će završiti hvalevrijedan mandat traghettatorea i krenuti u svoju izvršnu ulogu uz zvučni zapis ovacija publike koja ga obožava.

Carlo Ancelotti sugerisao je da će 73-godišnjaku biti teško odoljeti da ostane, rekavši: "Sumnjam da će prestati."

Nekoliko dana kasnije, nakon povratničke pobjede Rome nad Comom, ti su komentari objavljeni Ranieriju uživo na Sky Italia. Samo se nasmijao i rekao: "Pusti to!"

To nije bilo ne. A gledajući popis potencijalnih zamjena, dovoljno je lako uočiti potencijalne probleme.

Cesc Fabregas će možda trebati više vremena, dok bi historija Maurizija Sarrija s Lazijem i nepostojan karakter Gian Piera Gasperinija mogli testirati strpljenje notorno zahtjevne baze navijača.

To je tačka s kojom se ne treba šaliti. Rijetko se koja publika može obratiti žestini navijača Rome – samo pitajte Lorenza Pellegrinija, koji je od obožavanog, trofejnog kapitena domaćeg grada postao redovita meta zvižduka ove sezone.

Kada se publika okrene protiv tima, kao što se dogodilo u posljednjim sedmicama Ivana Jurića, težak zadatak preokreta može postati brdski. Kad su s njima, igrači mogu vidljivo nabujati od samopouzdanja.

Nasilne promjene mišljenja vjerojatno se neće dogoditi s Ranierijem na čelu. Ima više nego dovoljno kredita da uspješno prebrodi pad forme, dok su njegov duboko ukorijenjeni romanizam i veza s klubom već pomogli vratiti rasprodanu publiku koja je počela opadati po prvi put u godinama prije njegova dolaska.

Postoje treneri s blistavijim životopisima i uzbudljivijim fudbalskim stilom od Claudija.

Ali nema ih s njegovom popularnošću i razumijevanjem jedinstvenih izazova jednog od najzahtjevnijih poslova u evropskom fudbalu. Kada je riječ o odluci s kojom Friedkinsi ne mogu dopustiti da pogriješe, pravi odgovor možda već bulji u njih.