Ronaldo je ušao u kombi, Toti je pošao na stadion

Franćesko Toti je i kao izbačen iz ekipe otišao da gleda svoj tim sa tribine. Kristijano Ronaldo je, kad mu je selektor rekao da neće igrati, sjeo u kombi pa na avion, a usput je rekao "reći ću sve jednoga dana".

Bila je februarska noć 2016. godine kada je Lućano Spaleti odlučio da postane "kingslayer" i Princa Rima pošalje kući iz Trigorije, samo nekoliko sati pred utakmicu sa Palermom.

Kapiten Rome nije ostao kratak, pa je novinarima RAI-ja kazao, onako drsko rimski, da bi volio malo više poštovanja i jasnoće od svog trenera. Spaleti je odgovorio da svaki trener drži do svog autoriteta i da ga je zato skinuo sa spiska i pokazao na kapiju trening centra.

Toti je pošao svojoj kući, ali se onda pojavio na stadionu da gleda svoj tim. Najveći igrač u istoriji kluba sjedio je na tribinama Olimpika i gledao kako njegova Roma igra bez njega.

To je prva stvar koja mi padne na pamet kada je krenula sva ujdurma oko Kristijana Ronalda, onda kada se vrtio snimak crnog kombija koji se udaljava sa "Parkena". U kombiju Kristijano Ronaldo, kapiten Portugala, čovjek sa najviše nastupa i golova u istoriji reprezentacije, koji je nekoliko sati ranije, već na stadionu, slušao konferenciju za medije svog selektora. Kad je konferencija završena, Ronaldo je napustio kamp i otputovao, navodno u Madrid, dan uoči utakmice Lige nacija sa Danskom. Na Instagramu je ostavio dvije rečenice i obećanje da će, kad dođe vrijeme, svima reći istinu.

Brojevi na dresu stižu brže od objašnjenja: na spisku koji je UEFA objavila pred Dansku, sedmica je pripala Rafaelu Leau.

Da se razumijemo, ovo se kuvalo danima. Protiv Norveške, u nedjelju, Ronaldo je prvi put poslije više od osamnaest godina proveo cijelu zvaničnu utakmicu reprezentacije na klupi, iako je bio na raspolaganju. Žorže Žezus ga je poslao na zagrijavanje, Ronaldo se zagrijavao dvadesetak minuta, a onda je Portugal počeo da čuva 2:1 i selektor se, kako je sam priznao, zagledao u utakmicu i nije ga uveo. Ronaldo je otišao pravo u svlačionicu, sjutradan nije trenirao sa ekipom, a onda je uslijedio hitan sastanak na kojem su se on, Žezus i predsjednik saveza Pedro Proensa dogovorili da od sada sve rade kako treba.

To "kako treba" trajalo je do konferencije.

Žezus je na njoj kazao da je Ronaldu unaprijed rekao da neće igrati ni protiv Norveške ni protiv Danske, da problema nema i da njemu ideje ne mijenja niko, ni Kristijano, ni bilo ko u fudbalu. Ronaldo je čekao jednu rečenicu kojom bi selektor preuzeo dio krivice za nedjelju. Umjesto rečenice, ispred službenog ulaza čekao ga je kombi.

Depois da conferência de imprensa de Jorge Jesus, de antevisão ao encontro com a Dinamarca para a Liga das Nações, Cristiano Ronaldo foi visto a sair do Estádio Parken esta quarta-feira e voltou a não participar no treino da Seleção Nacional.

📽️ Fonte: CNN Portugal#CR7 pic.twitter.com/CHQJ0ndmvn

— Hora H (@ahorahnoticias) September 30, 2026

Ovog ljeta Ronaldo je, po svemu sudeći, bio spreman da stane. Poslije Mundijala, na kojem je Portugal ispao od Španije u osmini finala u Arlingtonu, misao da se više ne vrati u reprezentaciju bila mu je stalno u glavi. Žezus, koji ga je godinu trenirao u Al Nasru i sa njim osvojio saudijsko prvenstvo, zvao ga je kući svaki dan, a na kraju je sa Proensom otišao kod njega u Kaškaiš na kafu (ah, ta mediteranska diplomatija espresa). Dogovor je bio da Ronaldo igra prvu utakmicu u ciklusu, protiv Velsa, i posljednju, protiv Norveške, pred svojom publikom.

A onda ga je, ujutru na dan utakmice sa Norveškom, Žezus nazvao i rekao da se predomislio: Ronaldo će ući i igrati trideset minuta.

Nijedan trener na svijetu ne može igraču koji ne počinje utakmicu da obeća trideset minuta, i Žezus to zna bolje od većine, jer je u fudbalu jako, jako dugo. Utakmica je tražila odbranu rezultata, a obećanje je ostalo da visi pored aut-linije, zajedno sa čovjekom u prsluku za zagrijavanje.

Ruku na srce, sve je ovo moglo da se izbjegne mnogo ranije, i to prije svega Ronaldovom odlukom.

U Kataru ga je Fernando Santoš ostavio na klupi u osmini finala protiv Švajcarske, Gonsalo Ramoš je dao het-trik, a Portugal je pobijedio 6:1. Nekoliko sedmica prije toga emitovan je onaj razgovor sa Pirsom Morganom u kojem je Ronaldo kazao da se u Junajtedu osjeća izdano, da ne poštuje Erika ten Haga jer ni ovaj ne poštuje njega i da vlasnike klub ne zanima, pa mu je ugovor raskinut dok je već bio na prvenstvu. Iz Katara je izašao plačući niz tunel poslije poraza od Maroka, i to je bio trenutak u kojem je mogao da kaže hvala i da se okrene.

Ostao je. Na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj promašio je penal protiv Slovenije, zaplakao usred produžetaka, pa u penal-seriji pogodio i rukama se izvinjavao tribini, a turnir je završio bez gola. U Americi je već na otvaranju protiv DR Konga, u teksaškoj sparini, odigrao devedeset minuta bez ijedne šanse stvorene za saigrača, i tako je ostalo do kraja: sedamnaest šuteva, nijedna šansa za nekog drugog. Dao je gol i na šestom Mundijalu, što niko prije njega nije, i rekordi su ga, čini se, držali u reprezentaciji duže od nogu (do hiljaditog gola u karijeri nedostaje mu još dvadesetak, ali to je već druga kolumna).

Ipak, ako je Ronaldo trebalo da prepozna kraj, Žezus je bio dužan da ga dostojanstveno organizuje.

Selektor koji cijelo ljeto zove igrača telefonom i sa predsjednikom saveza putuje u Kaškaiš da ga ubijedi da ostane preuzeo je na sebe i obavezu da mu napiše posljednje poglavlje. Mogao je sa njim da dogovori oproštajnu utakmicu na Alvaladeu ili na Dragau, sa poznatim datumom i poznatim minutom izlaska, sa špalirom saigrača i zamjenom u trenutku kad stadion ustane. Umjesto toga, dva čovjeka kojima je zajedno više od sto deset godina potrošila su sedmicu u Kopenhagenu odmjeravajući čiji je inat veći.

Spaleti i Toti se nijesu voljeli. To je išlo toliko daleko da je i, sada već bivša žena Totija, Ilarija Blazi, Spaletija u intervjuu nazvala malim čovjekom. Spaleti joj je to godinama kasnije vratio istom mjerom, a u aprilu 2016. pustio je Totija u igru protiv Torina tri minuta prije kraja, taman da ovaj za ta tri minuta da dva gola i okrene utakmicu (lijepo ga je bilo gledati, osim, valjda, sa klupe).

francesco totti 3 minuti per la storia Watch on YouTube

A onda je došao dvadeset osmi maj 2017. Spaleti ga nije stavio u početni sastav, Olimpiko ga je zbog toga izviždao, a njihovo rukovanje poslije utakmice bilo je hladno. Toti je ušao u pedeset četvrtom minutu umjesto Edina Džeka, Dijego Peroti je u devedesetom dao gol za Ligu šampiona, a onda je kapiten uz Venditijeve pjesme obišao stadion, šutnuo u Kurvu Sud loptu na kojoj je pisalo "mi mancherai" i pred punim Olimpikom pročitao pismo koje je pisao sa suprugom, moleći ljude, između ostalog, da mu dozvole malo straha.

Desilo se zato što je u Romi neko razumio da je takav kraj vlasništvo tribine, pa ga je tribini i predao. Trener i igrač su za to vrijeme mogli da se mrze koliko hoće.

Very Emotional Last Minutes of Totti's Career Watch on YouTube

Da se vratimo na Portugal. Proensa je bijesan, Ronaldo zaslužuje oproštajnu utakmicu. Slažem se i volio bih da je dobije, jer Portugal svog najvećeg igrača ne smije da isprati saopštenjem i spiskom brojeva na sajtu UEFA.

Samo što Ronaldo prvo mora da ispriča svoju istinu, a mi koji smo gledali onaj razgovor sa Morganom znamo kako izgledaju Ronaldove istine: dugačke, izgovorene u kameru, sa spiskom ljudi koji ga nijesu dovoljno cijenili. Volio bih da se varam (Morgan je, pretpostavljam, već provjerio slobodne termine).

Portugal je u četvrtak isprašio Dansku 2:4, igrači su prodisali i to se vidjelo na terenu, nije bilo grča koji smo gledali u Americi, dvije godine ranije u Njemačkoj, pa i, da kažem, dvije godine ranije od toga u Kataru.

Ali sve po strani, voljeli ga, ne voljeli, bio je jedan od najboljih fudbalera svih vremena i, na kraju, nije zaslužio ovakav kraj. Vrti se onaj Bebekov glas "A, moglo je bolje", koji bi sjajno legao na scenu kada Ronaldo napušta Parken i reprezentaciju. Tu je razlika u onome van terena.

Toti je te večeri otišao na stadion.