U tekstovima, i našem podkastu "Skautiranje", nerijetko smo pominjali i objašnjavali terminologiju "second apron-a" u NBA ligi, fininsijska regulativa koja oblikuje moderno doba najbolje košarkaške lige na svijetu. 

NBA liga ima taj pojam kao regulativu, dok jedna od najboljih svjetskih fudbaslskih liga, Premijer liga, ima PSR.

Kako se bliži početak sezone 2025/26, rasprava o pravilima o profitabilnosti i održivosti (Profitability and Sustainability Rules – PSR) postala je jednako glasna kao priče o kandidatima za titulu ili borbi za opstanak.

PSR je set finansijskih pravila čiji je cilj da klubove zadrži u okvirima održivog poslovanja i spriječi neodgovorno trošenje. Osnovno pravilo kaže da klubovi u Premijer ligi ne smiju ostvariti gubitak veći od 122,7 miliona eura tokom tekućeg trogodišnjeg perioda. Za one koji su dio tog perioda proveli izvan elitnog ranga, limit je znatno niži – 45,6 miliona eura.

Kako su nove regulative o potrošnji odložene do sezone 2026/27, postojeća pravila ostaće na snazi najmanje još jednu godinu. To stavlja klubove pod dodatni pritisak: svaki prelazni rok postaje balansiranje između ambicije i knjigovodstvene realnosti, a greška u toj računici može značiti ne samo loš plasman, već i oduzimanje bodova – kaznu koju su neki već osjetili.

Mančester junajted – hod po tankoj liniji

U junu i julu izgledalo je da je Junajted na ivici kršenja pravila. Glasine su bile glasne, pritisak javnosti još glasniji. Međutim, unutar kluba priča je bila drugačija – precizno strukturirani transferi, prodaje koje su imale smisla i rezanje troškova kroz Red Football Limited donijeli su im sigurnosni jastuk od preko 163,5 miliona eura.

To im daje disanje na kratke staze, ali ne i slobodu da troše kao nekada. Ljeto sa preko 233,6 miliona eura potrošenih na Mateusa Kunju, Brajana Mbeuma i Benjamina Šeška pokazuje da apetit postoji, ali da svaki potez mora biti pažljivo izbalansiran sa kontrolom plata i rastom prihoda.

Aston Vila – između raja i ponora

Na terenu, Vila ulazi u sezonu sa samopouzdanjem koje nosi igranje Lige šampiona. U knjigama, slika je daleko manje glamurozna: gubici od 240 miliona eura u posljednje dvije godine i samo 17,5 miliona eura prostora do PSR granice.

Prošle sezone UEFA ih je već opomenula zbog „squad cost ratio“ pravila – potrošnja od 293,3 miliona eura na plate i transfere prema prihodima od 300,3 miliona eura nije ostavila mnogo manevarskog prostora. Novi čovjek za komercijalnu strategiju, Frančesko Kalvo, ima zadatak da poveća prihode, ali u kratkom roku ključ je jednostavan: trošiti manje, a ostati konkurentan.

Njukasl junajted – velika sredstva, male ruke

Saudijski javni investicioni fond donio je ogromne ambicije i potencijalno neograničena sredstva. Ali PSR ima hladan tuš za takve planove. Projekti poput modernizacije stadiona i velikih transfera morali su na čekanje.

Njukasl nije u neposrednoj opasnosti od kršenja pravila, ali manevarski prostor je sužen. Ako prihodi ne rastu tempom kojim rastu troškovi za igrače, rivali sa jačim komercijalnim ugovorima i globalnim brendovima će ih prestizati i na terenu i u bilansima.

Everton i Notingem Forest – naučene lekcije

Oduzimanje osam bodova Evertonu i četiri Forestu u sezoni 2023/24 bila je brutalna lekcija šta znači pogriješiti u PSR kalkulaciji. Od tada – rezovi, kontrola i oprez.

Zasad su izbjegli nove kazne, ali obojica znaju da se margina greške mjeri u sitnim detaljima. Transfer politika je sada vođena pristupačnošću, a ne velikim imenima. Jedan pad prihoda od TV prava ili prodaje karata mogao bi ih ponovo odvesti u crvenu zonu.

Novajlije – kratak lanac

Za Lids, Barnli i Sanderlend, limit gubitka od 45,6 miliona eura kroz tri godine djeluje skoro okrutno kada se uđe u Premijer ligu. Troškovi rastu, pritisak opstanka je ogroman, a svaka pogrešna kupovina može biti fatalna.

Njihova ljetnja tržišna aktivnost bila je oprezna, ali pravi test dolazi u januaru – posebno ako borba za opstanak bude tražila ulaganja koja računovodstvo neće moći da proguta.

Zajednički imenitelj – Premijer liga pod finansijskom stegom

PSR ne pravi razliku između klubova po veličini, istoriji ili ambicijama – pravila su ista za sve. Ali ono što ih razlikuje jeste sposobnost da balansiraju između fudbalskih ambicija i hladnih finansijskih kalkulacija. Za neke, poput Junajteda, to znači sofisticirane finansijske manevre. Za druge, poput Vile ili Njukasla, to znači konstantno balansiranje na ivici. A za novajlije i klubove sa svježim kaznama, svaka odluka je potencijalno presudna.

U sezoni koja počinje, borba za titulu i opstanak neće se voditi samo na terenu – jednako važna biće i ona tiha, iza zatvorenih vrata, gdje se odlučuje koliko klub smije da potroši da bi ostao i konkurentan i unutar linija koje je povukao PSR.