Od Podgorice do Biškeka - "Žuti" u novoj misiji

" Ovaj čovjek je neuništiv" rečenica je koju je Boro Stjepanović izgovorio u kultnom filmu "Ko to tamo peva" kada je Taško Načić pucao na zeca a putnici čuvenog autobusa "Krstić i sin " pomislili da je pogodio Danila Batu Stojkovića, ali to se nije desilo. Baš kao što se Taško sa puškom iznenada pojavio ponovo u blizini autobusa iz kojeg je najuren ranije tokom filma, tako je ovih dana odjeknula informacija da Robert Prosinečki ima novi posao i to ni manje ni više nego u Kirgizstanu.

Dakle, Robi se vraća radu nakon veoma kratke pauze. U septembru je završio misiju na klupi crnogorske reprezentacije gdje će ostati upamćen kao vjerovatno najneuspješniji na toj poziciji od formiranja nacionalnog tima. Dolazak u Kirgizstan može biti iznenađujući razvoj situacije, a i ne mora. Prosinečki se kao trener pokazao najbolje tamo gdje nije toliko poznat odnosno gdje njegova igračka karijera nema prevelik uticaj na percepciju njega kao trenera ili šefa reprezentacije.

Odlazak u Biškek mogao bi biti ono što je potebno hrvatskom stručnjaku da malo i oživi karijeru, sada na drugačijem tržištu. Kirgizstan je naravno još dalji, istočiniji od Evrope, u odnosu na Azerbejdžan gdje velikog "Žutog" pamte po nekim solidnim stvarima i utakmicama. Nije odveo bog zna gdje taj nacionalni tim, ali mu se pamte neke pobjede i remiji protiv jačih reprezentacija kao što je njegova Hrvatska ili Norveška. U ostalom, tri godine je bio u Bakuu, i to nešto govori.

Sa pomješanim osjećanjima Robija pamte u Bosni i Hercegovini, tamo je bio selektor nakon mandata u Azerbejdžanu, a zadržao se tokom 2018. i 2019. godine. U tih pet godina imao je i najveći kontinuitet rada, bio je konstantno u poslu. Sve nakon toga što se dešavalo u trenerskoj karijeri jednog od najboljih fudbalera svih vremena na ovim prostorima, pod velikim je znakom pitanja. Jer, gdje je god bio, kratko je trajao.

Nakon selektorske priče u Sarajevu, vodio je Kajzeri i Denizli u Turskoj, potom kratko Olimpiju i zagrebački Rudeš. Nije se nigdje previše dugo zadržao. Posljednjih nekoliko godina, Prosinečki djeluje često veoma umoran i možemo reći nezainteresovan. Ili u najmanju ruku, izgleda tako. Opšte je poznato da je imao problema sa zdravljem, a poziv kojim se trenutno bavi je ako ništa drugo izuzetno stresan. Zato možda nije bilo očekivano da poslije misije u Podgorici krene u novi izazov, i to tako daleko.

Ako mu je u glavnom gradu Crne Gore bilo manje više sve poznato, jer priča se isti jezik, sa predsjednikom Saveza je nekad igrao, a glavne igrače je znao jer su poznati na evropskom nivou, poput Savića, Jovetića i Marušića, pitanje je šta je motivisalo Prosinečkog da prihvati poziv selekcije Kirgizstana, šta mu to može donijeti i kako on može pomoći ovoj azijskoj zemlji.

Kirgizstan je tenutno 104. selekcija po rangu na Fifinoj listi. Nikada nije igrala na svjetskom prvenstvu. Ali jeste na azijskom kupu, za koji se i kvalifikovala. A naredno izdanje tog takmičenja na programu je tokom 2027. godine u Saudijskoj Arabiji, pa je neki primarni cilj Prosinečkog da do tada upozna ekipu i tempira ritam za takmičenje. A tu bi mogao da dobije i produženje ugovora, ako rezultati budu dobri. Kirgizstan je učestvovao na prethodna dva Azijska kupa i završio takmičenje u grupnoj fazi.

Pogledom na sastav reprezentacije, pa sve da ste najveći poznavalac prilika u svijetu fudbala teško da bi neko mogao da tvrdi da je gledao nekog od momaka koji nose dres ove reprezentacije. Uglavnom je to kadar iz domaćeg prvenstva, uz nekoliko momaka koji igraju u državama iz okruženja. Imaće Prosinečki dosta posla da upozna igrače. Za očekivati je da unese neku energiju, jer manje više uvijek je to uspjevao da uradi na startu, možda i sama njegova pojava, težina koju njegovo ime ima u fudbalskom svijetu, bude dovoljna motivacija za igrače da daju maksimum i da mu se predstave na najbolji mogući način. Međutim, često se u njegovoj trenerskoj karijeri dešavalo da energija sa starta tokom vemena postane opadajuća. Zato je možda i dobro što će raditi u ambijentu i dijelu svijeta gdje ga neće znati na svakom ćošku.

Trenerska karijera Roberta Prosinečkog počela je u Fudbalskom savezu Hrvatske. Bio je dugo pomoćnik u A selekciji koju je vodio Slaven Bilić. A prvi samostalni posao imao je u Crvenoj Zvezdi. Bio je to tada pravi vulkan emocija kada je najavljen njegov dolazak u Beograd, na mjesto gdje je nekada otplesao do titule prvaka Evrope i svijeta. Prosinečki je preuzeo ekipu tokom proljeća, nizao pobjede u prvenstvu, ali i ispao u kupu od Parizana, a izgubio je i vječiti derbi u prvenstvu i ostao na drugom mjestu.

Tokom mandata na "Marakani" Prosinečki je osvojio jedini trofej u trenerskoj karijeri. Zvezda je osvojila Kup u sezoni 11/12, a u polufinalu se osvetila Partizanu za sezonu ranije i slavila dva puta po 2:0. Ako na nešto može Prosinečki da bude ponosan kao tener Zvezde, osim osvajanja kupa to je povratak publike na tribine najvećeg srpskog stadiona. Djeluje sada nestvarno da je Robijeva Zvezda u domaćem šampionatu privlačila više od 40.000 ljudi na mečevima sa Spartakom i Smederovom početkom 2012. godine. Te brojke danas su nemoguće na vječitom derbiju, a ne protiv ekipa iz donjeg doma. To je naslijeđe koje je ostavio i biće dovijeka upamćeno od strane navijača kluba koji su Prosinečkog podražavali i bodrili kao malo koga.

Ako su u Fudbalskom savezu Kirgizstana pak gledali ono najsvježije, učinak njihovog novog izabranika na klupi Crne Gore, mogli bi biti malo zabrinuti. Kompletan mandat Prosinečkog u Podgorici protekao je uglavnom u negativnim rezulatima, iako je start bio savršen, sa dvije pobjede u prijateljskim utakmicama uz stil igre koji je nagovještavao da će se Jovetić i drugovi nadigravati sa svima. Kako je vrijeme odmicalo, sve manje je bilo taktike i stila, a sve više igre na individualni kvalitet, a često je izgledalo da se Prosinečki uopšte ne snalazi sa igračkim kadrom koji ima. Da nije bilo iznenađujuće pobjede u kišnom Nikšiću nad Turskom, Robi ne bi dočekao 2025. na klupi Crne Gore.

Crna Gora, pod Prosinečkim nije imala neku posebnu disciplinu u igri, izgledalo je to u vidu taktike " Izađite i borite se " ili "Daj Joveti, on će Krstu " i slično. Novi selektor Kirgizstana se uvijek predstavljao kao ofanzivan tener, to on i jeste, jer mu se svaka ekipa, pa i Crna Gora mučila defanzivno, često i primala baš jeftine golove.

Robiju će sigurno na početku misije u Aziji trebati dobar stručni štab, mahom od ljudi iz države gdje radi, kako bi spoznao realan kvalitet ove ekipe. Tokom ove godine, u kvalifikacijama za svjetski šampionat savladali su Katar 3:1 ali nijesu uspjeli da se domognu daljeg razigravanja za Mundijal kroz grupu sa pomenutom selekcijom, Sjevernom Korejom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Uzbekistanom i Iranom.

Kirgizstan nije često tokom istorije postojanja fudbalske reprezentacije igrao protiv evropskih selekcija. Dva puta protiv Estonije i po jednom sa Rusijom, Bjelorusijom i Moldavijom. A kad smo već kod Evrope, Prosinečki je tek drugi selektor Kirgizstana koji ne dolazi iz država koje su nekada bile dio Sovjetskog saveza. Selekciju su uglavnom vodili domaći stručnjaci uz nekoliko trenera iz Rusije.

Šta god uradio na istoku, daleko od očiju ovdašnje javnosti, jasno je da će Prosinečki biti jedan od omiljenih širom bivše države. Jer to što je radio kao igrač bila je poezija, to što radi kao trener daleko je od nekog ozbiljnog književnog djela. Ipak, svi ga pamte i pamtiće ga kao majstora sa loptom u nogama. To što mu ne ide ni blizu dobro kao treneru i nije neobično, ni prvi ni posljednji koji znanje iz igračkih dana nije ponovio na tenerskoj klupi.