Premotajte odmah na novembar

Gotovo je. Bilo je lijepo dok je trajalo. Sada čekanje i brojanje dana do novembra i novog okupljanja. Crnogorska fudbalska reprezentacija osvojila je 10 bodova na četiri utakmice u Ligi Nacija i ispunila očekivanja koja su bila tu uoči ovog ciklusa. Pune tribine na stadionu Pod Goricom nisu viđene odavno, a u međuvremenu je dolazila i Hrvatska. Sada, protiv Jermenije nije bilo prazne stolice na stadionu i to je jedan od najvećih dobitaka crnogorskog fudbala prethodnih 15 dana. Rezultati su bili dobri, ali se i publika vratila na tribine. Ponovo vlada atmosfera puna nade, pojavila se generacija igrača koja može povesti crnogorski fudbal ka većem nivou, u konačnici, ka nekom velikom takmičenju, idealno, ka EURU 2028.

Nekoliko je važnih tačaka koje vrijedi istaknuti. Crna Gora je sa Vučinićem postala takmičarska ekipa. Vidi se to i po izjavama selektora i igrača. Ide se od utakmice do utakmice i cilj je pobjeda. "Neka primimo i dva gola, samo da pobijedimo", kazao je crnogorski selektor uoči gostovanja Letoniji. Na kraju cilj je i ostvaren. Crna Gora odavno nije vezala četiri pobjede, to je ujedno i rekord, ali niko neće zamjeriti igračima što ovaj ciklus nisu završili sa četiri od četiri, jer je ekipa pokazala karakter i spremnost da raste, te da u ovoj konkurenciji C divizije može da se nametne kao favorit i kvalitetniji rival bilo kojem rivalu. Prošlo je tačno godinu dana otkako je Vučinić na selektorskom debiju doživio brodolom na Farskim Ostrvima i kroz prizmu te utakmice, u kojoj je nastupio dobar dio momaka koji su i sada bili tu, najbolje se vidi rast koji je ostvaren za 365 dana.

Takmičarski fudbal vratio je publiku na stadion. Često je u posljednje vrijeme znao stadion u Podgorici da bude slabije popunjen za standarde utakmica nacionalnog tima, ali su tri vezane pobjede učinile čudo. I to je otprilike suština društvenog djelovanja i razmišljanja na ovim prostorima. Kada vam ide dobro svi su tu, a kada ne ide veoma lako se dignu ruke od vas. Nakon poraza od Farskih Ostrva i siromašne pobjede nad Lihtenštajnom prije godinu dana, javnost je bila blizu da digne ruke. Sada su svi tu, vjeruju u proces, vjeruju u selektora i igrače. Mirko Vučinić trenutno ima podršku kakvu vjerovatno nije imao nijedan selektor prije njega. Jer, Mirko je igračka legenda, nekadašnji kapiten koji je mnogo puta digao na noge publiku koja mu je sinoć aplaudirala kao selektoru. Zato je šteta što meč sa Jermenijom nije završen trijumfalno. Zbog sveukupnog utiska i raspoloženja.

Duel sa Jermenima, koji su u Podgoricu došli uglavnom da se brane, jedan je od najtvrđih koje je podgorička publika vidjela posljednjih godina. Utisak je da je moglo da se igra još 90 minuta da gol ne bi bio postignut. Puno duela, trke, borbe na sredini, ali bez izglednih prilika na obje strane. Iz pojedinih igrača izbijao je umor, bilo je jasno da su potrošeni, pa i taj faktor treba uzeti u računicu kada se govori o crnogorskim šansama da pobijede sve četiri utakmice. Selektori su tokom ovih 15-ak dana morali da odrade ne samo svoj posao, već i da sa saradnicima nađu način da izbalansiraju minutažu pojedinim momcima i isprate oporavak između mečeva. Vučinić jeste rotirao, ali neki igrači, poput Marka Jankovića, Milutina Osmajića i Nikole Krstovića, počeli su svaku utakmicu. To je suštinski bila i osovina Vučinićeve Crne Gore. Sve četiri utakmice branio je Popović. Tri puta u startnih 11 bili su i Savić, Roganović, Gašević, Bulatović i Adžić.

Ono što može da raduje Vučinića i sve u stručnom štabu jeste da je tokom posljednjih godinu dana baza proširena, da su mladi opravdali očekivanja i dobijene pozive, te da u budućnosti ova ekipa može biti dodatno jača, jer sigurno da još desetak igrača može biti na širem spisku za naredne akcije, iako će u novembru biti tradicionalno dvije utakmice, pa možda i neće biti potrebe za pozivanjem 26 ili 28 igrača. Ipak, baza je tu i sada djeluje mnogo dobro, a može biti još i bolja. Biće Mirko Vučinić na slatkim mukama kako vrijeme bude odmicalo, ali to može biti samo razlog za zadovoljstvo, nikako za brigu. A jedan od zaključaka ovog ciklusa je da proces podmlađivanja ide u pravom smjeru. Nije bilo velikih rezova, nije se Vučinić nikome zahvalio, ali jeste dozirao uloge i minutaže. Stevan Jovetić počeo je dvije utakmice, a na dvije je šansu dobio sa klupe. I to je izgledalo odlično. Iskusni Joveta i dalje je igrač koji svojom pojavom, kasnije i klasom, čini da se rival osjeća znatno neprijatnije nego kada on nije na terenu. Iako u poznim godinama, Jovetić kada ga zaobiđu povrede i dalje jeste najbolji igrač ove ekipe i apsolutni lider. Sigurno da njegovo prisustvo mnogo znači Vučiniću, u momentima kada dolazi sve više mladih igrača koji treba da preuzmu glavne uloge.

Stefan Savić, dvije godine mlađi od Jovetića i njegov zamjenik na poziciji kapitena, odigrao je odlično ovaj ciklus i pokazao da je i dalje on stub odbrane. Vučinić je pozvao šest štopera za ovu priliku, ali su teret iznijeli Savić, Vujačić i Đurić, uz jedan nastup Rubežića. Tomašević i Milić nisu igrali. Savićeva uloga posebno je važna za mladog Đurića kojeg Vučinić očigledno vidi kao važnog fudbalera za naredni period. Štoper Malmea imao je vatreno krštenje u Jerevanu kada je lošom procjenom poklonio pogodak rivalu, ali je u Podgorici protiv istog protivnika bio mnogo bolji. I ono što Đurić donosi ovoj ekipi je odlična dubinska lopta. Pokazao je da odlično barata njom kada mu je u nogama i da ima dozu kreacije koja je uvijek dobra kada napad kreće iz posljednje linije.

Posebno sve ljubitelje fudbala u Crnoj Gori može radovati potentnost veznog reda. Vučinić je sa Adžićem uradio slično što i Alberto Akvilani. Suštinski osmica polulijevo, ali sa rotacijom i kretanjem koje mu daje slobodu. Sve što radi u klubu, radio je u dresu Crne Gore, ubacivao se iz drugog plana, bio opasan konstantno, kreirao, vraćao se nazad. Adžić je postao kompletan vezista i kao takav biće od izuzetne vrijednosti Vučiniću. Jedna od negativnih stvari ovog ciklusa je i povreda Milana Vukotića. Fudbaler Partizana napustio je ekipu nakon prve utakmice sa Kiprom, a sigurno da ga je Vučinić vidio kao startera makar u jednoj, ako ne i dvije utakmice. Njegovo mjesto u ekipi sigurno nije pod znakom pitanja, a baš u ovom ciklusu možda je i najviše nedostajao jer ima kapacitet da oslobodi malo Marka Jankovića i bude kreator igre. Uz to, rasteretio bi i Adžića, Jovetića. Tako da tu Vučinić ima baš mnogo opcija. Vezni red od ovog okupljanja jači je i za Aleksu Latkovića, ali i mladog igrača Budućnosti, Danila Vukanića.

Crna Gora je u ovim mečevima bila bez Adama Marušića i Seada Hakšabanovića. Momaka koji bi sigurno ekipu učinili kvalitetnijom, prije svega na bočnim pozicijama. Vučinić nije zvao Dritona Camaja koji je uvijek bio posebno inspirisan kada igra u crvenom dresu. U mladoj reprezentaciji ima nekoliko zanimljivih momaka koji bi uskoro mogli biti dio A ekipe. Andrej Kostić se po svemu nameće za mjesto trećeg napadača uz Krstovića i Osmajića, samo da popravi minutažu u Roterdamu. Na duže staze kalibar za seniorsku selekciju su i vezisti Lazar Savović i Petar Vujović, kao i štoper Lazar Popović. Crna Gora u perspektivi ne treba da brine, bitno je samo da se proces odradi kako je i počeo. Postepeno podmlađivanje uz takmičarski pristup sa ovakvom količinom talenta mora donijeti rezultat na duže staze.