Dani optimizma

Kada pobijediš reprezentacije poput Kipra ili Jermenije, to i ne djeluje baš impresivno na papiru, međutim kada te dvije utakmice predstavljaju početak jednog novog procesa, ili izlivanje temelja na kojima će se graditi, onda to ima posebnu težinu. Crnogorski reprezentativni fudbal za pet dana dobio je novu nadu da dolaze zaista bolji dani i da stasanjem pojedinih igrača, plasman na veliko takmičenje možda bude i realnost u bliskoj budućnosti.

Kako god, Mirko Vučinić i ekipa koju predvodi pokazali su još jednom da za njih nema izgubljene utakmice ili da budemo precizniji, nema ni izgubljene lopte. Crna Gora je savladala Jermeniju 3:2, u izuzetno teškoj utakmici, ali i pokazala ujedno da je makar talentom za klasu bolja od rivala koje ima u C diviziji Lige nacija. Ova utakmica dala nam je i jasniju sliku o trenerskim zamislima Mirka Vučinića, koji je nakon meča sa Kiprom sada u potpunosti promijenio sistem igre u Jerevanu.

Bilo je jasno po sastavu da ekipa neće biti ultraofanzivna kao protiv Kiprana. Mišići Lončara uskočili su umjesto tehnike i vizije Vasilija Adžića, šansu je dobio od starta Dušan Vuković koji je tehnički bio zamjena za Jovetića, ali u potpuno drugoj ulozi. Promijenio je Vučinić i štopera, umjesto Vujačića je igrao Đurić. I ponovo je Crna Gora odigrala dobro, bila ofanzivna, napadala je rivala. I to je ono što želi da vidi apsolutni svaki fudbalski zaljubljenik u Crnoj Gori. A Vučinić može da garantuje da će tako biti, makar protiv ovakvih rivala.

Pobjedom u Jerevanu Crna Gora je dobila i više od tri boda. Prije svega, pet dana i dva trijumfa učinila su fudbalsku atmosferu u državi mnogo boljom i prijatnijom. Nakon tmurnog klupskog ljeta ovo sada djeluje kao melem na ranu. Da ne kažemo utopija. To će biti ako se osvoji prvo mjesto na kraju takmičenja. A zaključak je da bi to mogla i trebalo da bude realnost ove selekcije. Jer opet je Vučinić od starta krenuo sa dva napadača, sa Osmajićem i Krstovićem i poslao poruku rivalu da je došao po golove. Saradnja dvojice napadača izgleda sve bolje, iako je u Jerevanu Osmajić bio više po strani nego centralno. To je jedna od glavnih ideja Vučinića otkako je postao selektor. Da upari ovaj dvojac i da je to duo koji će početi svaku utakmicu. Da li kao dva napadača ili sa Osmajićem koji u pojedinim fazama ide na bok, manje je važno.

Prvi gol crnogorske reprezentacije došao je iz situacije koja opravdava igranje sa dvojicom napadača takvog profila. Centaršut sa strane Milana Roganovića i reakcija Osmajića koja je natjerala defanzivca Jermenije da užasno interveniše i postigne autogol. Crna Gora je i treći gol, onaj za pobjedu, postigla nakon ubačene lopte sa strane. Radunović je podigao, a Latković zakucao u mrežu. I baš zbog toga što Crna Gora ima u svakom beku ozbiljan centaršut, počevši od Roganovića, do Radunovića i Gaševića, igra sa dva špica dobija svoj argument. Zato će biti i za Vučinića zanimljivo da razmisli koji mu sistem najbolje leži i kako najbolje valorizovati Osmajića i Krstovića kad već ovako dobro funkcionišu zajedno.

Protiv Kipra, Crna Gora je igrala u rombu na sredini. Bulatović, Janković, Adžić, Jovetić. Iako se kapiten izvlačio na lijevu stranu, u suštini nije bio krilo, baš kao ni Osmajić. Protiv Jermenije Jovetić nije bio od starta na terenu, ali jeste jedno klasično krilo, Dušan Vuković. Kada smo već kod krila, Vučinić ih na ovom okupljanju i nema previše. Zbog povreda nema Marušića i Hakšabanovića, poziv nije dobio Camaj, a povrijedio se Vukotić koji može pokriti lijevi bok na način da ide konstantno ka unutra. Romb je prošao protiv Kipra, ali čini se da na duže staze Vučinić mora naći način da ojača bokove. Jedan hoće sigurno sa Marušićem.

Crna Gora je u Jerevanu dobila još nekoliko debitanata. Štopera Đurića i vezistu Latkovića. Prvi je pogriješio kod gola Jermenije, drugi je postigao odlučujući pogodak. Đurić je nekadašnji igrač Crvene zvezde, a sadašnji fudbaler Malmea, i jedan je od šest štopera koje je pozvao crnogorski selektor za ovo okupljanje. Nije baš imao debi za pamćenje, upisao je asistenciju Krstoviću, ali će se pamtiti loša procjena kod gola Serobjana. U svakom slučaju i on pripada plejadi mladih igrača koji tek nadolaze.

Latković je nešto iskusniji, uskoro će napuniti 26 godina i bilo je realno da i ranije nastupi za reprezentaciju. Kada je ušao u igru kao da je bio pod dozom treme, vidio se grč u njegovoj igri. Međutim, pamtiće se da je bio meč viner u Jerevanu i to je jedino bitno. Biće za njega još prostora za dokazivanje kod Mirka Vučinića. Ono što se mora istaći nakon ova dva meča, jeste uloga i partije Marka Jankovića. Fudbaler Karabaga suštinski lider na terenu. Možda nije glavna zvijezda, nije najpoznatije ime, ali je sigurno momak sa najvećim kontinuitetom u kvalitetu igre kada obuče nacionalni dres.

Marka Jankovića mogu da se sjete navijači Partizana. I to kao krilnog fudbalera, momka koji je volio desnu stranu. Sada već sezonama u Karabagu i u crnogorskoj reprezentaciji igra u srcu veznog reda i to je sigurno jedna od najboljih transformacija u smislu promjene pozicije. Crna Gora sa Jankovićem u srcu veze ima sve. Sigurnost, preciznost, viziju i tempo. Kada je lopta u nogama ovog Cetinjanina, nema sumnje da će uraditi nešto korisno. A pride, Marko Janković je izuzetno iskren, pa je znao često nakon utakmice koja nije bila dobra to otvoreno i da kaže, bez uvijanja i stvaranja lažne slike. Crna Gora sa njim i bez njega nije ista ekipa.

Šta dalje za Crnu Goru? U petak je gostovanje Letoniji. Ponovo neće biti previše vremena da se pripremi utakmica, ali je jasno da će pojedini igrači morati da odmore, da će biti rotacija. Pretpostavka je da će bekovi biti Vešović i Radunović, a da će odmoriti Roganović i Gašević. Moguće i da se na klupu presele Bulatović i Janković, a da zaigraju Brnović i Adžić od starta, eventualno i Lončar još jednom. Valja očekivati i Stevana Jovetića opet od početka, ali i da odmori neko iz dua Osmajić - Krstović. Šta god uradio Vučinić, Crna Gora je favorit u Rigi. Jasno je to i nakon mečeva Letonije sa Jermenijom i Kiprom u kojima je bila apsolutno podređena.

Ova Liga nacija iskristalisaće snage sa kojima će Crna Gora u pohod na EURO '28, da li kroz baraž aktuelnog takmičenja, da li kroz zvanične kvalifikacije, to sad nije ni važno. Čini se da je trenutno u ekipi 5 ili 6 nedodirljivih poput Savića, Jankovića, Bulatovića, Osmajića i Krstovića. Za sve ostale pozicije konkurencija je otvorena. Ono što raduje, jeste atmosfera u ekipi jer je očigledno da je ova generacija spojila najbolje što se može izvući iz iskustva sa jedne i mladosti sa druge strane.