Vavrinka: Jedan od velikih, jedan od nas

Bio je oblačan, vjetrovit i leden 17. april 2023. godine u Banjaluci. Sklupčani na polupraznoj tribini pratili smo tenis na premijernom i, ispostaviće se, jedinom Srpska Openu iz ATP kategorije 250. Karte su se prevashodno grabile za dane kada je po rasporedu trebalo da igra Novak Đoković, ali bilo je tu još vrhunskih tenisera koje je trebalo pogledati.

Tribine su se polako punile kako se turnirski dan primicao svom isteku. Posljednji duel tog dana igrao je mladi Francuz Lik Van Eš protiv jednog od najzvučnijih imena turnira. Na banjalučkoj šljaci ovacijama je dočekan Stanislas Vavrinka. Nakon što je uzeo prvi set bez problema, činilo se da ćemo bar još jednom gledati ovog majstora „bijelog sporta“ ali je snage ponestajalo i Van Eš je preokrenuo.

Ostaje upamćeno kako je Sten u bijesu polomio reket, a banjalučka publika, suprotno svakom teniskom bontonu, a opet tako u skladu sa našim mentalitetom, oduševljeno pozdravila taj potez. Htjeli smo da prođe jer bi ga onda u narednoj rundi teoretski dočekao Novak Đoković, a takav spektakl bi vrijedio svake pare. Ali i zato jer je Vavrinka uvijek bio jednostavno omiljen, kao tip iz komšiluka koji se teniskom lopticom igra rekreativno ali joj zna sve.

Švajcarac čeških korijena tada je već imao punih 38 ljeta, ali i šest sušnih godina iza sebe, te brojne operacije. Dalja karijera mu je već neko vrijeme bila pod upitnikom, ali Vavrinka je odbijao da odustane dok ne bude po njegovim pravilima. I eto, tri i po godine nakon Srpska Opena, 27. oktobra ove godine, Stanislas Vavrinka je zvanično završio svoj igrački put u svojoj domovini, na Svis Indors turniru u Bazelu, gdje ga je u prvom kolu savladao zemljak njegovih djedova, Jirži Lehečka (7:5, 7:6).

Bio je to put iz snova. U eri Federera, Nadala i Đokovića, kada desetine vrhunskih tenisera nije moglo ni da sanja da se kiti trofejima, Sten je osvojio čak tri Gren Slema, Dejvis kup i olimpijsko zlato. Kada je prošao zenit, nastavio je da igra za svoju dušu. Sve dok nakon 23 godine profesionalne karijere, 985 mečeva (590-395) i 16 osvojenih titula u singlu, Sten nije ove sedmice stavio tačku.

Odlazak nije mogao da prođe bez suza, jer opet Vavrinka je uvijek bio igrač koji bi mamio emocije publike. Voljen gdje god je igrao zbog toga što se bilo ko od nas na bilo kom dijelu planete mogao prepoznati u njemu ili barem vidjeti one „obične“ ljude koje srećemo svaki dan, a opet mu se diviti zbog borbenosti, upornosti i izuzetnog talenta.

Era najboljeg tenisa u istoriji dala nam je Veliku trojku. Neki tu dodaju i Endija Mareja, pa bude Velika četvorka. Vavrinka nikad nije zvanično priznat kao dio neke Velike petorke, iako je bio jedini pored pomenute četvorice koji je osvojio više od jedne Gren Slem titule u periodu od 2006. do 2022. godine. Sten se nikad nije uklapao u tu zajedničku sliku, a bio je i previše skroman da bi se tu gurao.

Za razliku od galantnog Federera, atraktivnog Nadala i nezaobilaznog Đokovića, te Mareja kojeg su forsirali britanski mediji, Vavrinka bi uvijek na putu do pozdrava kod mrežice izgledao kao da je zalutao u to društvo. Poput nekog debeljuškastog dječačića rumenih obraza koji nije siguran ni kako da se obuče za tu priliku. Kako zaboraviti onaj šorc sa čuvenog Rolan Garosa 2015. koji je više ličio na pidžamu?

A taj Rolan Garos bio je vrhunac Stenovog tenisa. Te godine je Novak Đoković igrao jednu od svojih najboljih sezona i djelovalo je da će to biti godina kada će kompletirati sva četiri Gren Slema. Do finala je došao autoritativno i bio je favorit protiv Vavrinke. Međutim, za Vavrinku tog dana nije imao rješenja. Nole se slomio, pomislivši vjerovatno da kad tad nije osvojio RG, vjerovatno nikad i neće, a skromni Švajcarac ga je tješio.

Vavrinka je jedan od onih koji su imali pelcer za Đokovića. Sastali su se u 27 navrata, i Novak je 21 put izlazio kao pobjednik, ali su Vavrinkinih šest pobjeda nosile i veću težinu. Igrali su međusobno dva finala, pomenuti RG, te US Open 2016. godine, i oba puta je Sten podigao pehar na kraju. Pored toga, Vavrinka je na još dva Gren Slema eliminisao Novaka (Četvrtfinale Australijan Opena 2014, osmina finala US Opena 2019).

Ne čudi stoga što ga upravo Đoković smatra teniskom legendom: „Njegova karijera je nevjerovatna. On je bio sjajan takmac, imao je sve. I talenat i snagu i preciznost i moć. Ali primarno, on je sjajna osoba, neko koga iskreno cijenim i poštujem. On je jedan od najboljih igrača koje je tenis imao i treba ga slaviti.“

Vavrinkin tenis na vrhuncu moći bio je nezaustavljiv, a naizgled tako jednostavan. Onaj jednoručni bekhend bio je njegov potpis tokom cijele karijere, ali u tom periodu pokazao je neočekivanu eksplozivnost, izuzetnu izdržljivost i nesalomiv duh. Jedino nije imao konstantnost da bi mogao na duže staze da prati onu trojicu vanzemaljaca, ali to niko ne bi mogao, ni smio, da mu zamjeri.

„Sve što sam želio u karijeri bio je da dam sve od sebe, da ne žalim ni za čim“, izjavio je Vavrinka. „Uvijek sam se borio, davao 100 posto na svakom meču, iz poštovanja prema sebi, prema protivniku, turniru, navijačima, svima. To je uvijek bilo najvažnije. I da onda mogu da nakon više od 20 godina napustim sport pod svojim uslovima i bez trunke žaljenja.“

Stan The Man, čovjek protiv koga ste često kao Đokovićevi fanovi navijali, ali koga niste mogli ne voljeti. Niko nije vjerovao da će ostvariti ono što jeste, jer on je bio „onaj drugi Švajcarac“, jer on je mogao da bude bilo ko od nas. A ostaće nezaboravan. Stoga je vrijedilo smrznuti se na banjalučkoj tribini tog aprila, vidjeti čuveni jednoručni bekhend i njegov iskreni osmijeh običnog čovjeka iz naroda, nakon što smo ovacijama ispratili kako lomi taj prokleti reket.