Putnik kroz vrijeme

U posljednje vrijeme imamo priliku da vidimo mnoštvo sportskih dokumentaraca koji se fokusiraju na karijeru i život nekih superzvijezda poput Dejvida Bekama ili Rafe Nadala. Ono što je zajedničko tim dokumentarcima jeste da se osvrću na prošlost nakon što su njihovi junaci završili sa aktivnim igranjem. Ove godine tom se društvu pridružio i dokumentarac „The Wolf in Winter“ o Novaku Đokoviću.

Međutim, ono što ga razlikuje od ostalih je to da Novak Đoković i dalje igra, i to na vrhunskom nivou. Vuk iz naslova se još nije povukao, on je tek ušao u „zimsko doba“ svoje karijere. Baš kao što se vuk mora oslanjati na svoje instinkte i iskustvo i prilagođavati se teškim zimskim uslovima da bi preživio i lovio da se prehrani, tako se i najbolji teniser svih vremena suočava sa psihološkim i fizičkim preprekama da bi opstao.

Vuk odbija da se preda i ode. A imao je Novak Đoković više prilika za to. Ponajviše možda nakon osvojenog olimpijskog zlata u Parizu. Očekivali su neki da će to doći nakon nekog Australijen Opena ili Vimbldona, pretpostavljali da će ići po 25. Gren Slem titulu i onda se odjaviti. Ali Novak je i dalje tu. I dalje želi da se takmiči, i dalje prihvata izazove, i dalje obara rekorde. Najnoviji je juče pao u Pekingu, kada je osvajanjem sedme titule u tom gradu vezao 34 meča bez poraza na jednom turniru.

Novak Djokovic: The Wolf in Winter - Official Trailer | Prime Video Watch on YouTube

34-0. Nestvaran skor Novaka Đokovića na Kina Openu ujedno je i spoj njegove dvije teniske epohe. Posljednji put kada je igrao, a samim tim i trijumfovao, u Pekingu bilo je prije 11 godina. U taj period, malo duži od decenije, stalo je mnogo toga i u Novakovom, a bogami i u našim životima. Ni tenis ni svijet oko njega nisu kao što su bili te 2015. godine.

Novakova 2015. godina bila je njegova najbolja u karijeri a po mnogima i najbolja sezona jednog igrača u istoriji tenisa. Igrao je 15 uzastopnih finala i osvojio 11 titula, od čega tri Gren Slema i šest Mastersa, uz skor 82-6. Protiv svojih najvećih rivala imao je ne samo pozitivan nego ubjedljiv odnos snaga (4-0 protiv Nadala, 5-3 protiv Federera, 6-1 protiv Mareja). Bio je prvi na ATP listi u svakoj od 52 sedmice te godine.

Novak iz 2026. je čovjek koji je prije nešto više od mjesec dana nakon pet setova ispao u prvom kolu US Opena od 49. igrača na svijetu, Argentinca Marijana Navonea. Prethodno je u Sinsinatiju eliminisan od Navoneovog zemljaka Tijaga Agustina Tirantea. U oba slučaja, Đoković je izgledao ošamućeno, borio se sa grčevima i povraćao u više navrata. Sušta suprotnost od onog Novaka iz 2015.

„Nisam isti igrač kao tad“, rekao je Đoković nakon što je u prvom kolu u Pekingu savladao Nuna Boržeša. Međutim, kako je turnir odmicao tako se i on sve više pred našim očima pretvarao u onog istog Novaka od prije jedanaest godina. Kao neka stara pjesma koju čujete na radiju dok idete na posao i koja vas automatski prebaci nazad u srednjoškolski period.

Novak Djokovic Champion Speech | 2026 Beijing Watch on YouTube

Marsel Prust skovao je termin nehotično sjećanje (la mémoire involontaire) u svom najpoznatijem djelu „U traganju za izgubljenim vremenom“. Nakon što pripovjedač pojede kolačić madlen umočen u lipov čaj, ponovo oživi davno zaboravljena sjećanja na djetinjstvo i tetku koja mu je pravila kolače i sivu kuću gdje su živjeli i ulice kojima je koračao kao mali.

Nehotična sjećanja dolaze iznenada i nose sa sobom snažne emocije koje Prust opisuje kao neobjašnjivu radost i živu sliku prošlosti. Tzv. Prustov efekat ustvari je ponovno proživljavanje već doživljenog osjećaja i nešto je najbliže što je čovjeku moguće da zaustavi vrijeme, vrati se u prošlost i bar na trenutak pobijedi neminovnu prolaznost života.

Svoju 102. titulu u karijeri Novak je osvojio nakon što je Aleks De Minaur predao u drugom setu zbog povrede. Prvi set je 39-godišnji srpski teniser dobio u tajbrejku. Ali finale, koje je završilo antiklimaktično, nije ono što je obilježilo Đokovićev nastup u Pekingu. Prava priča bili su četvrtfinalni i polufinalni dueli sa starim znancima, Sašom Zverevom i Danilom Medvedevom.

Alexander Zverev vs Novak Djokovic BLOCKBUSTER Clash 🍿 | Beijing 2026 Match Highlights Watch on YouTube

Te teniske poslastice bile su naše madlene u lipovom čaju, naše pjesme koje nas vrate u mladost. Ovo putovanje kroz vrijeme nije promaklo ni onima koji su bili sa druge strane mrežice. Dva sata i 34 minute trajala je bitka Đokovića i Zvereva, aktuelnog osvajača Rolang Garosa i US Opena. Iako je osvojio prvi set, Nijemac ruskih korijena morao je na kraju da čestita boljem tog dana (4:6, 6:4, 6:4).

„Igrao je kao prije pet godina,“ izjavio je Zverev nakon četvrtfinala. „Pogotovo sa osnovne linije. Udarao je ravno, gotovo da nije griješio. Mislim da je, uz pobjedu protiv Sinera u Melburnu, ovo bio njegov najbolji meč ove godine.“

Polufinale sa Medvedevom bio je još jedan spektakularan okršaj, baš kao nekad. Prvi set je bio poprište nadrealnog tenisa dva prekaljena asa (7:5), dok je drugi izgledao kao klinč dva grogirana boksera koja jedan drugom zadaju udarce, brejk na brejk. Na kraju, pri rezultatu 5:3 i Novakovoj servi, Medvedev je nesrećno i nespretno pogodio nekoga u publici i morao da se odjavi sa turnira.

Daniil Medvedev vs Novak Djokovic DRAMATIC Clash ⚔️ | Beijing 2026 Match Highlights Watch on YouTube

U oba meča, Đoković je bio onaj stari, neprelazni bedem koji frustrira i izluđuje svoje rivale. Zverev je npr. odigrao odličan meč, imao je 80% prvog servisa, 19 asova, 48 vinera i vratio je skoro pola drugih servisa. Ali se jasno vidjelo da mu kako meč odmiče, Novak izgleda sve veći i strašniji, gotovo nepobjedivo. A to je onaj utisak koji je kroz cijelu karijeru ostavljao svojim protivnicima.

Taj utisak, taj osjećaj koji smo svi ponovo proživjeli, tako je nedostajao zadnjih par mjeseci. Još jedna titula, manje više, ne znači gotovo ništa za Đokovićev „legacy“ ali na vratima četvrte decenije igrati kao u najboljim danima protiv najboljih tenisera današnjice, to je ono što ga čini velikanom posebnog kova. I posluži li ga zdravlje kao u Pekingu, tome se teško nazire kraj.

„Ovo su momenti zbog kojih igram i takmičim se,“ izjavio je Nole nakon pobjede nad Zverevom. „Motivacija je velika, očigledno, kad igrate dobro i takmičite se sa najboljim igračima na svijetu pred 15 hiljada ljudi. Ovo su momenti koji su san svakog tenisera. Još sam tu, borim se, tjeram mlade da se namuče za svoj dinar.“

Vuk možda jeste u „zimi“ svoje karijere ali i dalje pronalazi način da bar nakratko zaustavi vrijeme. Tamo na terenu, on se opet pretvori u onog Đokovića od prije pet ili deset godina, kojem najbolji teniseri svijeta ne mogu ništa. Kao prustovski junak koji nas vraća u prošlost i budi stare emocije koje smo mislili da više nećemo opet doživjeti. Doduše sa bitnom razlikom. Za razliku od tetke i kuće Prustovog naratora, Novak Đoković je i dalje tu.