Rekli ste nešto?

„Broj 45 nije eksplozivan kao što je bio broj 23. Jednostavno, 45 nije 23. To ne bih mogao da uradim broju 23.“

Nezaboravne su ovo riječi Nika Andersona nakon što je u posljednjem napadu prve utakmice druge runde plej-ofa 1995. godine ukrao loptu velikom Majklu Džordanu koji se upravo vratio iz penzije. Džordanov broj 23 je naime bio povučen i Majkl je izabrao da nosi 45 po povratku aktivnom igranju. Na prvoj utakmici protiv Orlanda, Em-Džej je imao slab učinak i nakon ključne ukradene lopte, Anderson nije propustio priliku da spusti na zemlju „njegovo leteće visočanstvo“ i poruči mu da je njegovo vrijeme prošlo.

Ili kako bi to rekao simpatični Djui u kultnoj seriji „Malkolm u sredini“, nakon što je sa svojom braćom udruženim snagama zaustavio ćaleta u pokušaju da zakuca: „Budućnost je stigla, starče.“

Već na sljedećoj utakmici plej-ofa, Majkl Džordan se, na opšte iznenađenje prisutnih, pojavio u dresu sa svojim starim brojem 23. I zaigrao je kao onaj stari Majkl, te ubacio 38 poena u pobjedi nad Orlandom 104-94. Više niko nije dovodio u pitanje da li Džordan još uvijek može. Medžik je na kraju serije izbacio Bulse, ali  Majkl se zadnji smijao. Naredne sezone su Bulsi u plej-ofu pometlali Orlando i vladali NBA ligom sve do drugog Džordanovog odlaska u penziju i razlaza šampionskog tima.

„Rekli ste nešto?“

Pomislio je tako nešto vjerovatno Majkl, ali to je pitanje na kameri na Australijan openu juče oko 2 ujutro po lokalnom vremenu napisao jedan drugi velemajstor svog zanata. Novak Đoković je kroz svoju dugu karijeru imao mnoštvo velikih i nezaboravnih mečeva, ali bez zadrške već možemo reći da ovo jučerašnje polufinale protiv Janika Sinera ulazi u najuži krug najvećih pobjeda srpskog tenisera. Nakon četiri sata i devet minuta, Nole je srušio aktuelnog osvajača prvog gren slema u sezoni i plasirao se u finale – 3:6, 6:3, 4:6, 6:4, 6:4.

Pobjeda najboljeg tenisera svih vremena i ulazak po deseti put u finale Australijan opena sami po sebi nisu nikakvo čudo. Đoković je postavio nestvarne standarde kroz svoju karijeru i od njega su se inače i očekivali najviši dometi. Međutim, od Novaka koji ima 38 godina, koji 18 mjeseci nije igrao finale nijednog gren slema (posljednji je bio Vimbldon 2024) i koji je pritom imao pet uzastopnih poraza od Janika Sinera, malo ko je očekivao da ponovo može da dođe do finala.

Iako je Đoković redovno stizao u polufinala gren slemova, činilo se kako sve teže pronalazi rješenje za Sinera i Alkaraza, ali za sve češće povrede i zamor materijala. Kao po pravilu bi Nole, malo teže nego ranije, prošao sve etape velikih turnira i onda došao među četiri najbolja gdje bi ga neki od dva mlada lava savladali naizgled tako lako da je i sam Nole nakon poraza od Španca na US Openu priznao da su Alkaraz i Siner sad previše dobri za njega i da igraju na nekom drugom nivou, te da će mu biti jako teško da ih više ikad i pobijedi.

„Rekao sam da će biti teško, ne i nemoguće,“ prokomentarisao je sopstvene riječi Nole nakon pobjede nad Sinerom. „Rekao sam da igraju na nekom drugom nivou i ja sam morao da pronađem taj nivo igre. Janik me pobijedio u pet posljednjih susreta, dakle imao je moj broj. Morao sam da promijenim svoj broj večeras.“

Kad je počelo polufinale, činilo se da Nole i dalje nosi broj 45 na leđima. Siner je odmah uzeo brejk, poveo sa 3:0 i poprilično lako riješio prvi set u svoju korist. Ali kako je meč odmicao, sve više smo vidjeli da je na terenu ipak Broj 23. Uzvratio je udarac osvojivši drugi set (što je bio prvi nakon devet uzastopno izgubljenih protiv Sinera), u trećem prošao kroz fizičku krizu a onda u četvrtom i definitivno zaigrao kao onaj stari Novak Đoković. Poslovično hladni Siner, koji uopšte nije igrao loše za svoje standarde (štaviše imao je na kraju više osvojenih poena), djelovao je kako počinje da sumnja da može da dobije ovaj meč.

Posebno je na to uticalo što nije nikako uspijevao da i pored brojnih prilika uzme Đokoviću brejk u posljednja dva seta. Nole je spasao čak 16 od 18 brejk lopti a u nekoliko navrata se vraćao čak iz 0:40. Kada je bilo najbitnije, servis je radio kao sat, a forhend je izgledao precizno i snažno kao nekad. Kod italijanskog tenisera je isplivalo i nešto što se već pretvara u svojevrsni šablon: frustracija što meč traje toliko dugo. Naime, ovo je sedmi Sinerov meč u karijeri koji je trajao preko četiri sata – i sedmi poraz.

Za takav poduhvat, Nole je morao da bude na 120% svojih mogućnosti, prije svega fizičkih. Nema sumnje da je u mnogome pomogao neočekivan razvoj dešavanja u prethodnim rundama. U osmini finala nije ni igrao jer mu je Jakub Menšik predao zbog povrede, a potom je u četvrtfinalu nakon 0:2 u setovima i Lorenco Muzeti morao da se odjavi sa turnira zbog povrede. Đoković je tako od trećeg kola kad je savladao Holanđanina Van de Zanšulpa pa do polufinala sa Sinerom odigrao tek dva seta (i to poprilično loše). U regularnim uslovima bi Nole pred duel sa Janikom imao bar osam ili devet dugih setova iza sebe, pod uslovom da bi uopšte i prošao Muzetija, što bi značilo da bi bio dosta umorniji a to je primjetno bio slučaj na prethodnih nekoliko gren slemova.

Pored odmornijeg tijela i sjajne pripreme i igre, nipošto ne treba zaboraviti voljni momenat Đokovića da ućutka sumnjivce i kritičare. Zanemarimo sad neke kojima ime nije vrijedno spomena a koji su Novaka nazivali „propalim teniserom“. Generalno su mnoga predviđanja teniskih analitičara i stručnjaka pred ovaj turnir bila da će Siner i Alkaraz igrati finale i da Đoković više nema čime da im zaprijeti. Jedan je čak nespretno Đokovića pitao kako je juriti ovu dvojicu nakon što je jurio Nadala i Federera, na šta je srpski as odmah pitao gdje je nestao onaj period između, nekih desetak godina gotovo apsolutne dominacije.

https://x.com/DjokovicFan_/status/2016451826712039810 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— DjokovicFan_ (@DjokovicFan_) December 7, 2023

I to je bilo pogonsko gorivo Noletu da pokaže da je i dalje tu, da se starac ne predaje iako je budućnost stigla. I kako god završilo sutrašnje finale protiv Karlosa Alkaraza, iza koga je takođe epska bitka protiv Aleksandra Zvereva, pobjedom nad Sinerom u pet setova to je i definitivno pokazao. Možda 45 nije 23, i možda 38 godina nije 28 godina, ali velike magove igre nikad ne smijete otpisati jer oni uvijek imaju nekog asa u rukavu.

„They wrote me off, but I ain't writing back,“ rekao je svojevremeno kvoterbek Sijetla Đino Smit. „Otpisali su me, ali ja im nisam odgovarao“. Samo sam igrao svoju igru, htjede reći. Oni koji su vas otpisali poješće svoje riječi. Veličina Novaka Đokovića, Majkla Džordana i drugih sa titulom GOAT-a i jeste u neprekidnom dokazivanju svog kvaliteta i borbe protiv već zacrtanih narativa. Vrijeme Novaka Đokovića još traje i uživajmo u tome. Sutra je samo još jedno finale.