Liga nacija je Mirkov diplomski rad

Približava se prvi ciklus novog izdanja Lige nacija. Igraće se četiri utakmice u roku od 10-ak dana, a nije prvi put da UEFA to radi s rasporedom ovog takmičenja. Svojevremeno su se igrala četiri meča u istom rasponu i tokom ljeta 2022, baš u junskom terminu, koji igrači najmanje vole.

Za crnogorski reprezentativni fudbal ovo izdanje Lige nacija je ozbiljna prekretnica. Može biti veoma lako ulazna karta za veliko takmičenje, EURO 2028. Zbog toga, možda više nego ikada, očekuju se dobri rezultati protiv rivala koji su daleko od evropskog vrha. Kipar, Jermenija i Letonija ne bi trebalo nikoga da uplaše, ali nisu to ni ekipe protiv kojih je Crna Gora baš favorit sa velikim F.

Klupski fudbal je toliko ovog ljeta razočarao sve ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu, da se pomalo i sa nestrpljenjem očekuju mečevi nacionalnog tima, koji je takođe, više puta razočarao nego oduševio. Prije nekoliko dana, selektor Mirko Vučinić objavio je spisak igrača na koje računa u ovom ciklusu. Tu je 26 imena, makar za sada, a po nekom starom nepisanom pravilu, uvijek ostaje prostor da još neko uskoči među odabrane, prije svega iz domaće lige, mada se sad čini da bi teško neko iz CFL-a mogao do mjesta na spisku.

Ono što je upalo u oči, a pisali su o tome i regionalni mediji, jeste da Crna Gora ima nikad više fudbalera koji igraju u Italiji. Vasilije Adžić, Milutin Osmajić, Nikola Krstović, bio bi tu i Adam Marušić da se nije povrijedio u dresu Lacija, a prvi poziv dobio je i fudbaler Bolonje na pozajmici u Mantovi, Bodin Tomašević. Jasno je da Vučinić, kao nekadašnji igrač Juventusa, Rome i Lećea, izuzetno cijeni italijanski fudbal i da mu prija što na "čizmi" ima nekoliko svojih pulena iz nacionalnog tima.

Jedan od najznačajnijih momenata ovog ciklusa biće povratak Vasilija Adžića. Nakon dvije sezone u Juventusu koje su protekle uz malu minutažu i sporednu ulogu, prelazak na pozajmicu u Sasuolo djeluje kao pun pogodak za sve uključene strane, u krajnjem i za nacionalnu selekciju Crne Gore. Adžić je igrač od kojeg se očekuje da u datom momentu, kada sa scene siđe Stevan Jovetić, preuzme glavnu ulogu i bude lider na terenu, jer to fudbalskim kvalitetima sigurno može. Biće ovo susret Vučinića i Adžića nakon perioda u kojem crnogorski selektor nije pozivao talentovanog vezistu pod parolom da nema minuta i da mora da igra u klubu da bi igrao za državni tim.

I došao je taj momenat. Adžić je ljetos radio izuzetno, bio je dobar i u nekim kontrolnim utakmicama Juventusa, ali je eksplodirao po dolasku u Sasuolo. Akvilani mu je odmah našao "žicu" i namijenio jednu fluidnu ulogu koja mu izuzetno prija. Adžić djeluje zanimljivo u sistemu Sasuola, dosta se pomjera, često je poludesno, a zna da uđe i na poziciju napadača. Dakle, Akvilani je u njemu vidio vezistu spremnog da odgovori na više uloga i zadataka, a da li to može da uradi i Vučinić... Sigurno da će imati jednog mnogo spremnijeg i raspoloženijeg igrača koji će biti dodatno motivisan da se dokaže i selektoru i pošalje poruku da uvijek mora biti tu i da mu treba dati ključeve igre.

Još jedan zanimljiv momenat čeka Vučinića na ovom okupljanju. Momak koji je obično gurao loptu sa krila u crnogorskom dresu, Milan Vukotić, u Partizanu u posljednje vrijeme igra više kao zadnji ili klasični centralni vezni. I nije da to ne izgleda dobro, Vukotića su dosta i hvalili zbog partija na toj poziciji, ali je u Crnoj Gori bio znatno ofanzivniji. Saša Ilić ga koristi na neobičan način, prije svega zbog profila drugih igrača koje ima, pa je Vukotić malo modifikovao ulogu. U nacionalnom dresu znao je da igra i desno krilo, u sistemu 3-5-2 bio jedan od tri vezna, ali ga je Vučinić za sada vidio na bočnim pozicijama ili unutra iza napadača. Možda je i to momenat za razmišljanje selektora, da li bi se Vukotić mogao upariti sa Markom Jankovićem, uz Andriju Bulatovića. Ali, možda je Saša Ilić samo otvorio Vučiniću dodatnu opciju, a ne napravio problem. Ulazak Vukotića dublje u vezni red sigurno otvara dodatni prostor na boku za Seada Hakšabanovića.

Gdje bi Vučinić možda mogao da ima dilemu je golmanska pozicija. Jer nijedan od tri golmana koja su pozvana ne brani redovno. Ipak, najveće šanse da bude jedinica ima Balša Popović i za Crnu Goru bi bilo dobro da ima stalnog prvog golmana, što već neko vrijeme nije slučaj. Popović je ljetos prešao na veći nivo, iz OFK Beograda u Olimpijakos, ali je dobio ubrzo veliku konkurenciju u vidu Stefana Ortege, nekadašnjeg golmana Mančester Sitija. Popović je branio u kupu, kao i u dvomeču sa NEC-om u kvalifikacijama za Ligu šampiona, moguće da će imati minutažu u Ligi Evrope. Njegova situacija izgleda mnogo bolje nego li ona u kojoj je Igor Nikić, odskora čuvar mreže rumunskog Arđeša za koji još nije nastupio, a generalno nema takmičarski meč još od januara. Sa minutima kuburi i Danijel Petković, koji bi da je svaki put igrao kada je bio pozvan bio rekorder nacionalnog tima po broju nastupa, s ovako ih ima 29. Međutim, nije redovan na golu letonske Lijepaje.

Bilo je ovo ljeto u kojem je dosta crnogorskih fudbalera napravilo iskorak u vidu dobrog transfera. Među njima i Milan Roganović, koji je Partizan zamijenio Genkom. Momak koji je počeo kao zadnji vezni postao je izuzetan bek i trebalo bi da u narednom periodu bude glavni izbor Vučinića na desnoj strani. Marušić je sve stariji, baš kao i Vešović, pa se forsiranje Roganovića u ovom momentu nameće kao logično rješenje. To je jedna od pozicija u timu na kojoj bi crnogorska reprezentacija mogla imati mir narednih 10 godina.

U defanzivnoj liniji sve ostalo je otvoreno. Tu je još jedan fudbaler iz reda veterana kada je državni dres Crne Gore u pitanju. Stefan Savić, uz Jovetića najveće ime ove selekcije i zamjenik kapitena. Često je znao da ima problema sa povredom, nije uvijek bio tu, ali kad jeste, unosio je dozu mira saigračima svojim autoritetom. I sada će biti jedan od stubova za Ligu nacija, iako je očigledno da više nije na nivou od prije četiri ili pet godina. Generalno, pozicija štopera postaje osjetljiva. U idealnim uslovima to su mjesta rezervisana za Savića i Vujačića. Vučinić je za ovo okupljanje pozvao čak šest centralnih bekova, što možda nagovještava i da će se pokušavati sa trojicom pozadi u nekim varijantama. Dva zanimljiva imena na tim pozicijama su Bodin Tomašević i Andrej Đurić.

Tomašević je ljetos otišao na kaljenje u Mantovu i igra standardno u Seriji B. Ipak, riječ je o momku koji je tek zakoračio u profesionalne vode i njegov doprinos tek treba očekivati u godinama pred nama. Đurić je znatno iskusniji, a iako nije ostavio posebno upečatljiv utisak igrajući za mladu reprezentaciju svojevremeno, fudbaler Malmea partijama u plavom dresu privukao je pažnju i zaslužuje šansu. Ove sezone jedan je od najstandardnijih igrača u švedskom klubu.

Kako upariti Krstovića i Osmajića i da li protiv ovakvih rivala treba igrati sa dva napadača, još su neka od pitanja iznad Vučinićeve glave. Ako je nešto karakteristika ove ekipe otkako je tu novi selektor, onda je da se ne boji nijednog rivala, tj. da ima petlju da proba da se nadigrava, pa makar to bila i Hrvatska. U Podgorici je protiv takve ekipe izveo dva napadača, zašto ne bi i protiv lakših rivala. Osmajićeva adaptacija na Seriju A krenula je dobro, a tamo ima priliku da igra kao jedan od dva napadača, što bi selektor Crne Gore mogao da iskoristi i upari ga sa Krstovićem. Često je u prošlosti znalo da se desi da jedan od njih dvojice završi na krilu, iako je jasno da su u pitanju napadači i utisak je da Vučinić neće koristiti tu praksu, jer sa bokova nisu produktivni kao kroz sredinu.

Ako razmišljaju na duže staze, u Fudbalskom savezu, a i u stručnom štabu, ova četiri meča mogu biti od velike važnosti za razvoj reprezentativnog fudbala s obzirom da potencijalno otvaraju vrata baraža za Evropsko prvenstvo 2028. Ukoliko Crna Gora bude prva, a zašto da ne razmišlja u tom pravcu, i grupi sa Jermenijom, Letonijom i Kiprom, ne samo da bi se vratila u Ligu B, već bi stigla i do baraža koji se igra na proljeće 2028., par mjeseci prije EURA. Treba i o tome voditi računa, ko će od igrača biti tu eventualno za godinu i po dana i je li sad vrijeme da se iskristališe ekipa za konačni pohod na neko veliko takmičenje.

Crna Gora ima na duže staze desnog beka Roganovića, veziste Bulatovića, Adžića i Vukotića, u naponu snage još dugo godina biće Krstović i Osmajić. To je osnova oko koje bi trebalo nadograditi ekipu. Ubrzo će sa najveće scene da silaze Jovetić, Savić, Marušić, Vešović, Radunović, a moraće da isplivaju neki novi. Baza je dobra, treba je samo nadograditi i postaviti jasan cilj za 2028. godinu.