Od Nikšića do Đenove, velika pozornica čeka Osmajića

U nedjelju veče, u prvom kolu Serije A, odigran je meč Atalante i Sasuola. Za ljubitelje fudbala u Crnoj Gori važan meč. Pogotovo nakon što je objavom startnih postava bilo jasno da od starta u dresu Sasuola igra Vasilije Adžić. Nakon dvije sezone u Juventusu, Adžić je stigao na pozajmicu u "nero-verde" i očigledno ubijedio Alberta Akvilanija da odmah može biti važan šraf. Dakle, na jednoj strani Adžić, na drugoj Nikola Krstović. Nekadašnji fudbaler Crvene Zvezde počeo je utakmicu na klupi, ali je kasnije postao meč-viner. Postigao je pogodak za pobjedu Atalante.

Krstović igra već četvrtu sezonu u Seriji A. Dvije je odradio u Lećeu, a sada će drugu u dresu tima iz Bergama. Adžić tek treba da se dokaže, ali i on je na sceni već neko vrijeme, ovo mu je treća sezona i svi se nadaju onoj u kojoj će pokazati sav potencijal. Crnu Goru i Italiju, u fudbalskom smislu, veže nekoliko velikih imena. Najveće je svakako Dejan Savićević, aktuelni predsjednik crnogorskog fudbalskog saveza. I danas, decenijama nakon igara u Milanu, njegovo ime izgovara se sa velikim poštovanjem u gradu mode, ali i širom fudbalskog svijeta. Nakon Savićevića pečat je ostavio Mirko Vučinić, u dresu Lećea, Rome i Juventusa. U Fiorentini se rado sjećaju Stevana Jovetića, koji je imao i epizodu u Interu. Za Violu je nastupao i Stefan Savić.

Saberi, oduzmi, najbolji crnogorski fudbaleri u posljednjih par decenija po pravilu su veći ili makar neki dio karijere provodili u Italiji. Tokom prethodne sezone, crnogorska kolonija u Seriji A brojala je tri člana. Adam Marušić je, naravno, zaštitni znak odnosa Crna Gora - Serija A u posljednjih skoro 10 godina, a uz njega su bili već pomenuti Adžić i Krstović. Ovog ljeta, italijanski klubovi postali su bogatiji za još dva crnogorska fudbalera. Jedan će na šansu u Seriji A malo sačekati, Andrej Kostić kaliće se u Sparti iz Roterdama nakon pozajmice iz Milana, ali se očekuje da važnu ulogu u novom klubu ima Milutin Osmajić, koji je zvanično predstavljen kao novi igrač Đenove.

Osmajić je prethodne tri godine nastupao u Engleskoj. Odigrao je preko 100 utakmica u dresu Prestona, što u Čempionšipu, što u kup takmičenjima. Došlo je vrijeme za rastanak. Prelazak sa Čempionšipa na Seriju A sigurno je veliki napredak, a za Osmajića šansa karijere. Koliko god drugi rang engleskog fudbala bio kvalitetan, praćen i plaćen, Serija A je ipak Serija A. Pogotovo u percepciji naroda koji živi na ovdašnjim prostorima. Godinama je, ako ne i decenijama, Serija A bila ono što je danas Premijer liga. Najbolji klubovi, najbolji igrači, novac, mediji, slava. Danas je situacija drastično drugačija, ali postoji i dalje makar neka doza šmeka, onog italijanskog, koji je namamio mnoge.

Dolazak u Đenovu šansa je karijere za crnogorskog reprezentativca. Svojevremeno je nekadašnji ambasador SFRJ i SRJ, Miodrag Lekić, dok je bio na dužnosti u Rimu objavio knjigu pod nazivom "Moj rat protiv rata". Za Milutina Osmajića u Italiji slijedi rat u kojem mora da pobijedi samog sebe i konačno se riješi nekih duhova prošlosti koji su ga pratili u dresu Prestona. Zato ovih dana, uoči potpisa ugovora sa "Grifonima", na društvenim mrežama gdje se vrti informacija o Osmajićevom transferu navire veliki broj pitanja koja postavljaju navijači Đenove, a prije svega se odnose na ponašanje ovog fudbalera. Fanovi Prestona su uglavnom pohvalno govorili o igračkim kvalitetima, ali su malo i zabrinuli pristalice novog kluba pričama o momentima nediscipline koji prate ovog momka tokom čitave karijere.

Milutin Osmajić je vatren igrač. Fizički je izuzetno jak, brz, ima i osjećaj za gol. U pitanju je napadač, iako je često tokom karijere guran na krilo, ali on to suštinski nije. Riječ je o pravom razbijaču punom energije. Da je imao više sluha za neke stvari, možda bi Osmajić danas igrao već neku sezonu i u Premijer ligi. Jer predispozicije ima. Možda nije imao ni sreće sa tim što je do sada u karijeri nastupao za tim koji više napada nego se brani. Bile bi mu statističke kolone još bolje. Isto ovo što su prethodnih dana radili navijači Đenove, ne tako davno su i pristalice Seltika. Postojalo je interesovanje zeleno-bijele ekipe za Osmajićeve usluge, ali transfer nikada nije realizovan. Mnogi su to pripisali upravo potencijalnoj zabrinutosti za Osmajićevo ponašanje na terenu jer je u dresu Prestona više puta suspendovan. U oktobru 2024. ujeo je igrača Blekburna, Ovena Beka, i dobio suspenziju od osam utakmica, uz kaznu od 15 hiljada funti.

U novembru 2025., u jeku priče oko potencijalnog transfera u Seltik, Osmajić je na rasnoj osnovi uvrijedio Barnlijevog Hanibala Mežbrija, zbog čega je propustio devet utakmica, a u kasu saveza uplatio 20 hiljada funti. Da nije bilo takvog ponašanja na terenu, Osmajić bi vjerovatno i ranije preskočio još neku stepenicu u karijeri. Ali nikad nije kasno, pogotovo ne sa 27 godina. Osmajiću će sigurno trebati malo vremena da se navikne na novu sredinu, saigrače, ligu i trenera. Makar energetski, djeluje da su Osmajić i trener Đenove, Danijele De Rosi, slični tipovi. De Rosi je bio veliki borac, nije nikada odustajao, bio je legenda Rome. I sada mu baš trebaju igrači koji mogu sličnu energiju da prenesu na teren.

Osmajić je tip napadača koji ne mari mnogo ko je ispred njega. Jednostavno, uvijek ide energično, jako i bez ikakvog kompleksa. I to je ono gdje kupuje simpatije. Koliko god nervirao svojim postupcima navijače Prestona tokom tri sezone Čempionšipa, ipak su poruke i komentari nakon njegovog odlaska bile više nego pozitivne. Jasno je da je bio jedan od najboljih igrača kluba tokom perioda koji je proveo tamo. Osmajića zbog takvog pristupa cijene i kući, u Crnoj Gori, gdje baš sa Krstovićem često čini tandem u napadu.

Konkurencija u Đenovi na poziciji napadača otupila je malo odlaskom mladog Džefa Ekatora u Juventus. Međutim, nije se niko od špiceva Đenove prethodne sezone nadavao golova. Mada, nije ni bilo previše očekivano s obzirom na to da je klub bio u donjem dijelu tabele. Portugalac Vitinja dao je pet golova, Lorenco Kolombo je dodao sedam, a pomenuti Ekator svega tri. I Vitinja i Kolombo bili su u startnih 11 na startu ove sezone kada je Napoli pokupio sav plijen na Luiđi Ferarisu.

Otkako se vratila u Seriju A prije tri godine, Đenova je uspjela da se stabilizuje prilično i da ne bude u goloj borbi za opstanak. Varirali su od 11. do 16. mjesta. Sigurno da i ove sezone priželjkuju sličan scenario, a da se od Osmajića očekuje da im pomogne u tome. Nije tokom karijere momak iz Nikšića imao dvocifren broj golova još od sezone koju je odigrao za Sutjesku, kada je dao 13 golova i otišao u Kadiz. Ali, ni Đenova, baš kao ni svi prethodni klubovi, nije tim koji napada i muči rivale, tj. ima ulogu favorita. U takvim situacijama uvijek je teže doći do značajnijeg broja golova.

Osmajićev dolazak u Liguriju sigurno raduje i selektora crnogorske reprezentacije, Mirka Vučinića, koji će sada imati i te kako razloga da još više prati Seriju A. Nacionalni tim imaće krajem septembra i početkom oktobra čak četiri utakmice, a od momaka iz Serije A očekuje se mnogo.