Ovako je moralo da bude

Kada je Vasilije Adžić postigao pogodak za pobjedu Sasuola protiv "njegovog" Juventusa, bio je to momenat zadovoljenja neke izgubljene pravde. Još uvijek mladić sa 20 godina, Adžić je ovih sedmica najbolji primjer Juventusovog poslovanja i pogrešnih poslovnih odluka. Momak iz Nikšića dao je gol za 3:2, a pozicija u kojoj je taj šut branio Daglas Luiz kao jedini preostali igrač torinskog kluba pozadi, opisuje i trenutno stanje u kojem bivstvuje "stara dama".

Da je odbrambeno pozicioniranje brazilskog fudbalera viđeno na ovdašnjim regionalnim terenima, na sva zvona bi se posumnjalo u regularnost. Ovako ostaje misterija zašto je Daglas Luiz ostavio Adžiću prostor na korišćenje. Neki logičan odgovor bi bio da je čuvao leđa i igrače koji su utrčavali, pa kao da je pokušavao da izbalansira sve opasnosti, ali je to uradio izuzetno traljavo. A baš dijelom zbog Brazilca, koji ove sezone ima veliko povjerenje Spaletija, Adžić danas nosi dres Sasuola i pruža odlične partije.

Alberto Akvilani napravio je izuzetno mudar potez kada je Adžića, regularnog startera, u ovom meču ostavio na klupi. Odlično je nekadašnji fudbaler Rome, Milana i Liverpula izmjerio puls crnogorskom reprezentativcu i namijenio mu ulogu džokera za posljednjih 20 minuta. Na neki način Akvilani je riješio da Adžića oslobodi pritiska, jer ipak je u pitanju klub čiji je Vasilije igrač i za tako mladog momka možda ne bi ni bilo prijatno da je krenuo od starta. Sigurno da bi osjetio veći pritisak nego inače, igrao bi protiv dojučerašnjih saigrača koje će, ako ovako nastavi, vjerovatno narednog ljeta gledati svakodnevno kada se vrati u crno-bijele boje jer osim što Sasuolo ima opciju da ga otkupi, ima i Juventus takozvanu "buy back" klauzulu. Ono što Juventus nije imao i možda pokazao na taj način da nije vjerovao u ovakav rasplet jeste nepostojanje klauzule po kojoj pozajmljeni igrač, u ovom slučaju Adžić, ne može igrati protiv kluba koji ga je pozajmio. Ko je igrao Football Manager sjetiće se klauzule "Cannot play against". A Juventusu možda baš ovi bodovi izgubljeni protiv Sasuola budu razlika u borbi za Ligu šampiona.

Vasilije Adžić je sazrio. Jeste i dalje mlad, spada u grupu igrača koji će tek da nadođu, ali njegov mentalitet je pobjednički. Djeluje spremnije nego ikada, fizički i psihički. I kada se pogleda današnji Juventus, prava je misterija da za ovog momka nije bilo mjesta i prostora u zamislima Lućana Spaletija. Juventus nema ekipu koja će se boriti za Skudeto, biće premija ako se završi među četiri, ali je nevjerovatno koliko u tom klubu nemaju sluha za mlade igrače.

Da su tu Pirlo, Vidal, Markizio i Pogba, pa da se razumije, ali u ovakvom timu da Adžić nema mjesta, nevjerovatno je. Od sinoć se mnogo komentariše i odbrana Juventusa. I sa sjetom se priviđaju vremena kada su pozadi stajali Bonući, Barzalji i Kjelini. U posljednjih nekoliko godina Juventus je na štoperskim pozicijama imao Tarika Muharemovića, Radu Dragušima, Dina Hausena, ranije i Kutija Romera. Juventus se svakog od njih lako odrekao bez prave šanse.

Sassuolo - Juventus 3:2 | SERIE A (4. kolo) | 13. septembar 2026. Watch on YouTube

Vasilije Adžić krenuo je baš stopama štopera iz Bosne i Hercegovine. Muharemović je eksplodirao u Sasuolu i sada igra za Lids. Prosto je postalo čudno koliko mladi igrači prodišu kada odu iz Juventusa. Adžić je tokom dvije sezone u Torinu igrao malo, dobijao je šansu sa klupe, ali je uglavnom bio u sjenci saigrača, počevši od Kopmejnersa preko svih ostalih u veznom redu.

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči oko Vasilija i Juventusa jeste da je prošle godine 13. septembra donio trijumf svom timu protiv Intera u velikom italijanskom derbiju. Savladao je Somera u nadoknadi fantastičnim udarcem sa velike udaljenosti za trijumf Juvea 4:3. I pošto tad očigledno nisu osjetili momenat crnogorskog fudbalera, tačno godinu kasnije Juventus je izgubio bodove Vasilijevim golom. Isti datum, takođe nadoknada, samo sada na štetu Juventusa. Za godinu dana Juventus nije iskoristio Adžića, a onda je doživio da mu baš on presudi u dresu Sasuola. A baš nakon gola Interu Vasilije je doživio prvi ozbiljniji talas popularnosti u italijanskoj javnosti. Znalo se otkako je došao da ima nešto specifično u tim nogama iz Nikšića i samo se čekala erupcija. Međutim, niti Juventus niti Vasilije nijesu uspjeli da izgrade kontinuitet na tom golu protiv Intera. Vrlo brzo, nakon par mečeva u kojima je dobijao šansu, Vasilijev status se opet vratio na staro. Akvilani je kod Adžića našao nešto što nisu Tudor i Spaleti. Trener Sasuola je pripadnik mlađe garde, one koja fudbal pomalo gleda i kao nauku i njegov ofanzivni stil očigledno odgovara Adžiću.

Nakon četiri kola u Seriji A, bilans Vasilija Adžića je dva gola i jedna asistencija. Dao je i gol u Kupu. Mnogo toga je ovaj dečko preturio preko glave posljednje dvije sezone, ali je očigledno i po dolasku u Italiju bio dovoljno psihološki stabilan da u glavu savlada prelazak iz crnogorske lige u Seriju A, bez međustepenica, direktno iz jedne od najslabijih u jednu od najjačih liga. I sada je sve došlo na naplatu. Sasuolo je klub po mjeri za ovaj period karijere, a i Akvilani kao trener zna očigledno kako da ga upotrijebi. Adžić je u Italiju došao kao ofanzivni vezista, neka vrsta desetke. I u Juventusu su ga projektovali da bude podrška Kopmejnersu na toj poziciji, ali se to nije desilo. Niti je Adžić dobijao mnogo šansi, niti je Holanđanin igrao ono što mu je prirodno, već je kod Spaletija završio čak na mjestu štopera.

Vasilije Adžić krenuo je fudbalsku avanturu iz rodnog Nikšića. Iz kluba koji se zove Polet Stars. Zanimljivo da je u istoj ekipi, samo par godina ranije, bio i Milutin Osmajić. Mali klub iz Nikšića tako je dao dva aktuelna reprezentativca, odnosno dva igrača koja daju golove i prave razliku u jednoj od najjačih liga. Njegov put od Nikšića pa sve do najveće scene nije bio previše dug, ali mu je donio mnoge izazove. Vasilije Adžić nije dobijao poziv da bude član reprezentacije. Propustio je dva posljednja okupljanja - četiri prijateljske utakmice. Kuburio je sa minutažom, javnost je bila na strani ideje da Vasilije mora biti u državnom timu koliko god ne igrao u Juventusu, ali to nije mislio i selektor Vučinić, koji ga je preskočio za martovske i junske cikluse, pa Adžića skoro godinu nije bilo u crvenom dresu.

O Adžićevoj vjeri u sebe i samopouzdanju govori i situacija od ljetos kada je gostujući na crnogorskoj državnoj televiziji kazao da očekuje da ima isti tretman kao svi, aludirajući na probleme koje sa minutažom ima jedan dio njegovih kolega iz reprezentacije. Od tog momenta pa do danas mnogo toga se promijenilo. Vasilije na predstojeće okupljanje crnogorske selekcije dolazi kao jedan od igrača od kojeg se najviše očekuje. Sigurno da to u vidu ima i Mirko Vučinić, koji je nepozivanjem Adžića prethodna dva puta možda igrao i svojevrsnu psihološku igru s ovim mladim momkom kako bi mu testirao granice. A granice za Vasilija trenutno nema i možemo samo pretpostaviti koliko će motivisan biti da se nametne selektoru za predstojeće utakmice.