Još jedna propuštena prilika Juventusa - Tarik Muharemović

Ako ne primiš gol, veća je šansa da ćeš pobijediti. Da bi sačuvao mrežu potrebno je defanzivno znanje. Nekad se samo odbrana smatrala dijelom tima koji je odgovoran za (ne)primanje golova, ali je evolucijom fudbala osmišljena i igra u dva pravca, takozvani pressing forward, krila koja prate protivničke bekove i slično. Baš kao što danas u većini klubova napad počinje od golmana koji ima dobar pregled i nogu, tako odbrana počinje od napadača koji vrši pritisak na posljednju liniju rivala.

Ako govorimo o odbrani generalno, nekako smo, makar na ovim prostorima naučeni da je simbol dobre, taktičke odbrane oduvijek bio italijanski fudbal, odnosno tamošnji klubovi. Često se po defanzivnom postavljanju i kretanju linija tima italijanskih klubova mogla napisati dobra doktorska disertacija. Dok je fudbal bio tradicionalniji, naravno.

E sad, na temelju čvrste odbrane, Juventus je dominirao Kalćom u drugoj deceniji 21. vijeka. Iako nije osvojio Ligu šampiona, klub iz Torina je bio jedan od najdominantnijih. Imao je ozbiljne majstore u veznom redu, Pirla, Markizija, Vidala, Pogbu, Pjanića, naprijed su se ređali Đovinko, Vučinić, Matri, Ljorente, Tevez, na kraju i Kristijano Ronaldo.

Ipak, najplodnosnije godine moderne istorije ostaće upamćene po trojici momaka koji su do te mjere usavršili igranje sa tri štopera da je to bila prava poezija. Leonardo Bonući, Đorđo Kjelini i Andrea Barzalji. Osim izrazite sposobnosti Bonućija da pogodi dugom loptom koga i gdje hoće, u suštini je bila riječ o trojici tipičnih italijanskih štopera. Jaki kao zemlja, svaki duel sa njima protivnik će dobro da zapamti, a za svoje saigrače pravi autoritet. Šta oni kažu, tako će i biti. Juventus je tada imao tri lidera. A iza njih niko drugi do Bufon. Eto tako je nekada izgledao Juventus.

Ipak, vremena se mjenjaju. Juventus nije više opasan kao nekad, godinama ne može da osvoji Skudeto, jer sve je to normalno, ne možete dominirati dvije decenije i ne može se uvijek imati najbolja generacija. Ako uporedimo Juventus u kojem su igrala trojica ratnika sa ovim današnjim, uhvatili bi se svi bjanko-neri za glavu u nevjerici. Zamislite, Spaleti je gurnuo Kopmejnersa na polulijevog štopera. Tu su Gati, Rugani, Lojd Keli i Bremer. Možda bi jedino Brazilac, kada je zdrav, mogao biti neka zamjena za nekadašnji trio i to u manje važnim utakmicama. Ako i toliko.

Šta se desilo sa Juventusovim njuhom za štopere ? Ako je Lojd Keli jedna od opklada, onda je možda suvišno i pričati. Jedne prilike, dok je Juventus posrtao defanzivno, baš sa Kelijem, Gatijem i Kaluluom u glavnim ulogama, reditelj prenosa je u loži našao Đorđa Kjelinija i poslao poruku koja je svima bila jasna.

E sad, da li je baš Juventus morao da dođe u ovu fazu i da godinama nakon silaska sa scene velikog trija ne nađe adekvatne štopere ? Naravno da nije, jer neki od danas najboljih i najperspektivnijih centralnih bekova igraju daleko od Torina iako su nekad, ne tako davno bili tu. Da je uprava Juventusa ikada imala iole povjerenja u pojedine kao u Danielea Ruganija, danas ovaj tekst ne bi imao smisla.

Ove sezone jedan od najboljih štopera Serije A je Tarik Muharemović. Mladi igrač, reprezentativac Bosne i Hercegovine, koji je svojevremeno iz Austrije došao u Juve kao perspektivan klinac. Muharemović je 2003. godište, na početku je karijere, igra za Sasuolo. Jedan je od primjera Juventusovih čudnih politika. Dok su skauti dovodili razne Kelije i Kalulue, a trener gurao desetku na lijevog štopera, u Sasuolu je stasao momak kojeg danas želi pola Evrope. Za Muharemovićevo zdravlje danas pitaju Mančester Junajted, Arsenal, Inter, pa na kraju, apsurdno i "njegov" Juventus.

Muharemović je nakon dolaska u Torino igrao za Primaveru, klasičan proces za mlade igrače Stare dame, ali rijetki su iz te Primavere dolazili do glavne scene. Isto se desilo i njemu. Do Serije A je morao zaobilaznim putem, preko Serije B, gdje je takođe igrao za Sasuolo. I vidjelo se odmah o kakvom se igraču radi, ali fascinira lakoća kojom ga se Juventus oslobodio. Muharemović danas na tržištu vrijedi oko 15 miliona eura. Do kraja sezone ta suma biće veća. A to je baš sitan novac, praktično kusur, za one najveće grabljivice.

Ko je gledao Tarika kako igra mogao je da vidi jednu štopersku eleganciju. Odličan je u skoku, dominantan u vazduhu, lijepo ga je vidjeti na terenu. Izuzetno agresivan, a dobar sa loptom u nogama. Igra lijevom, pregled igre na zavidnom nivou. Nije da nije bilo grešaka, ali to je sve u roku službe. Prema dostupnim podacima, Juventus je Muharemovića prodao Sasuolu za tri miliona, ali ostavio visoke procente od naredne prodaje. Ali sve i da inkasiraju 10ak miliona od njegovog budućeg transfera, to je premalo. Mogli su imati novog lidera odbrane na duže staze.

Muharemović je rođen u glavnom gradu Slovenije, Ljubljani. Prije dolaska u Juve Next Gen igrao je za Volfzberger ali i tamo za drugi tim. Danas je standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine. Debitovao je na početku ljeta 2024. a prve tri utakmice koje je odigrao za zmajeve bile su protiv Engleske, Italije i Njemačke.

Kroz priču o Muharemoviću, lako je doći i do druge velike promašene procjene rukovodstva Juventusa. Naravno, riječ je o Dinu Hausenu, štoperu Real Madrida. I njega se, baš kao i Muharemovića, Juventus veoma lako odrekao. Reprezentativac Španije je nakon Torina, preko Rome i Bornmuta došao do kraljevskog kluba. A Juventus je danas mogao imati dva odlična prijatelja u posljednjoj liniji. Jer, osim što su zajedno igrali u Primaveri, pomenuta dvojica su i veliki prijatelji. Vidi se to i na društvenim mrežama, a svojevremeno je i Hausenov otac u jednom intervjuu pričao o prijateljstvu svog sina sa Muharemovićem, ali i Kenanom Jildizom. Spominjao je i grupu u kojoj se nalaze trojica momaka koji su u svakodnevnom kontaktu. A jedino je Jildiz viđen kao projekat kluba. Danas je Turčin najbolji i najopasniji igrač Juventusa, nosi i broj 10 kao nekada njegov idol, Aleks Del Piero. Ali premalo je to za Juventus, koji je postao potpuno promašena destinacija za mlade igrače. Već godinu i po dana se u crno bijelom dresu muči i Vasilije Adžić.

Jednostavno, mladi momci teško dolaze do izražaja. To je razumljivo bilo kada je ekipa bila puna asova u najboljim godinama kao u periodu Kontea i prvog mandata Alegrija, ali danas, kada igraju Keli, Kalulu, Lokateli, Mireti.. tu ima baš mnogo prostora za mlade momke.

Još jedan štoper kojeg se Juventus odrekao prethodnih godina, a mogao je imati važnu ulogu je Radu Dragušin. Nikada nije dobio pretjerano veliku minutažu, a kasnije je sav talenat pokazao u Đenovi, pa ga je brzo ugrabio Totenhem, mada su ga usporile povrede. Kako god, danas je Juventus, u toj toliko forsiranoj igri sa tri pozadi mogao da ima Muharemovića, Hausena i Dragušina. Samo da ih nije prodao, tj. da je vjerovao u njih i dao im vremena. Svi oni su danas reprezentativci i svima će cijena samo da raste. Hausen je već jedan od najskupljih na svijetu na toj poziciji.

Teško da će se u skorije vrijeme pojaviti uigrana trojka kao što je bila ova iz vremena Juveovih uspjeha, ali teško je zamisliti da neko opet sebi dozvoli da propusti tri igrača tako lako. Zamislite Spaletija danas da ima ovu trojicu. A da, možda nikada ne bi ni bio na klupi Juvea, jer bi njegovi prethodnici bili uspješniji.