Doživjeti stotu: Nova evropska jesen u Banjaluci

Nebo nad Banjalukom te vrele julske večeri obasjavali su vatromet i bakljade u znak velikog jubileja - 100. rođendana jednog simbola grada i ponosa Krajine. Borac je doživjeo stotu kao šampion Bosne i Hercegovine, a u svoj novi vijek krenuo je plasmanom u glavnu fazu evropske Lige konferencija.

Banjalučki „Velikan“ je tako na trofejni način obilježio svoju stogodišnjicu, u stilu minhenskog Bajerna (2000), Seltika (1988), Boke Juniors (2005) ili Vasko da Game (1998). Kvalifikovanje za evropsku jesen, drugu u tri godine, uspjeh je posebnih razmjera. Osim Borca, od klubova iz BiH još je samo Zrinjski igrao ligašku/grupnu fazu nekog kontinentalnog takmičenja u proteklih 30 godina.

Mnogo je vode proteklo Vrbasom od tog 4. jula 1926. godine, kada su se u kafani „Putnik“ okupili mladi trgovački pomoćnici i odlučili da osnuju novi fudbalski klub u gradu. Banja Luka je već imala tad nekoliko klubova, od kojih se izdvajao Krajišnik, finansiran od strane imućnih trgovaca i industrijalaca. Osjećala se međutim potreba za timom koji će biti predstavnik radničke klase. Čuvene su ostale riječi velikoga Veselina Masleše: „Ako se borite, ukoliko ćete se boriti za svoja radnička prava, zašto vam se klub ne bi zvao Borac“.

Obilježavanje 100 godina FK "Borac" uz spektakularan vatromet Watch on YouTube

Borac je kroz svojih sto godina prošao mnogo toga. Od uspona prije Drugog svjetskog rata, preko zabranjivanja tokom perioda NDH, pa do statusa kluba koji se često šetao između prvoligaškog i drugoligaškog statusa. Prvo finale Kupa Maršala Tita, 1974. godine, izgubili su od Hajduka, ali su drugo, čuveno iz 1988. godine, senzacionalno osvojili pobijedivši Crvenu zvezdu.

Kroz jugoslovenske i post-jugoslovenske godine, Borcu je najviše nedostajalo evropskog kredibiliteta. Iz sedamdesetih se pamtio dvomeč s Anderlehtom, euforiju osvajanja „kupa Maršala“ surovo je prekinuo Metalist iz Harkova, a nastupi u 21. vijeku takođe su završavani u ranim fazama. Stoga je cilj klupskog rukovodstva već neko vrijeme bio da se banjalučki Velikan potvrdi i na međunarodnoj sceni.

Projekat „evropski Borac“ daje rezultate i, već drugi put u tri sezone, banjalučki klub će igrati Ligu konferencija, odnosno provesti jesen u jednom kontinentalnom takmičenju. Dva puta po 3:1 protiv islandskog Vikingura dokaz je da se ovaj uspjeh više ne može zvati slučajnim.

Formula je provjerena. Baza su iskusni igrači sa prostora bivše Jugoslavije, dok stranci koji dođu uglavnom ostaju na duži period, poput Juriha Karoline ili Sebastijana Erere, ili se vraćaju, kao u slučaju Barta Meijersa. Rad pokojnog Mladena Žižovića je u mnogome nastavljen sa onim što Vinko Marinović radi otkad je preuzeo klupu kluba iz Platonove.

Osnova tima nije promijenjena. Tu su, kao i prije dvije sezone, Srđan Grahovac, Sandi Ogrinec, Stojan Vranješ, Amer Hiroš i Stefan Savić, što uz bitne dodatke iskusnih Miloša Jojića i novopridošlog Andersona Esitija, nekadašnjeg igrača Genka, PAOK-a i Ferencvaroša, čini snažan i uigran vezni red.

Dio njega zaključno sa ovim kvalifikacijama bio je i Damir Hrelja, kojeg čeka angažman u Turskoj. Upravo je oproštaj Hrelje od punih tribina Gradskog stadiona nakon utakmice sa Islanđanima bio posebno emotivan trenutak. „Hrelja, ostani“ se orilo sa tribina, dok je momak iz Goražda lio suze, i taj momenat je pokazao povezanost ovog tima sa banjalučkom publikom.

Navijači su ovacijama ispratili jednog od oslonaca igre Borca proteklih sezona. Dueli sa Ferencvarošom, LASK-om, Olimpijom, Panatinaikosom i drugim rivalima koji su ne tako davno izgledali predaleko i banjalučkoj publici i uopšte fudbalu u Bosni i Hercegovini, ušli su već u legendu. Hrelja je bio jedan od ključnih faktora te ekipe, pravi timski igrač u kojeg se možete pouzdati.

Upravo to je ono što u ovom trenutku odvaja Borac od ostatka domaće lige a daje rezultate u Evropi. Borac je tim sa vrlo jasno podijeljenim ulogama, sa vrlo jasnim ciljem i načinom kako da se toga dođe. Nema velikih i zvučnih imena, ali tu su igrači koji imaju bundesligaškog iskustva, kako njemačkog tako i austrijskog, te igrači koji znaju da igraju i na našim oranicama i to iskustvo je neprocjenjivo.

Takav tim je sada već stekao ozbiljan status kao sastav koji pobjeđuje nominalno slabije ili ravnopravne rivale. Prvaci Moldavije, Bjelorusije i Islanda ekipe su koje će naša publika lako da potcijeni ali Marinović i njegovi puleni pokazali su da su zreliji od toga. Borac nema iza sebe bogat evropski istorijat niti snažnu ligu kojoj može da se okrene i ne može i ne smije sebi da priušti luksuz neozbiljnosti.

Primjer napretka banjalučkog kluba upravo je dvomeč sa Vikingurom. Islandski šampioni su ove sezone izbacili mađarske prvake iz Đera, te jedva eliminisani iz kvalifikacija za LŠ od Zvezdinog kasnijeg krvnika, Hapoela Ber Ševe. U oba slučaja, Vikingur je pobijedio utakmicu na svom terenu. Fudbaleri Borca su međutim pokazali da više ne prezaju ni od neugodnih gostovanja, pa su ubjedljivo slavili već na Islandu u prvom meču (1:3) a potom to potvrdili na Gradskom stadionu.

Žrijeb za Ligu konferencija donosi Banjalučanima spektakl u vidu dolaska Atalante, te utakmice sa finskim KuPSom i letonskom Rigom koje bi mogle da budu presudne za dalji evropski put Borca. Gostovanja Hartsu, Mjelbiju i Panatinaikosu biće izuzetno teška ali uopšte nije nemoguće uzeti koji bod i tamo. Ponešto uzeti sa gostovanja ovim ekipama Borcu bi bilo od ogromnog značaja u borbi za plasman među 24 ekipe, te samim tim i plej-of na proljeće.

Činjenica jeste da su promjene u sistemu takmičenja u mnogome uticale na to da Borac (kao i prethodno Zrinjski) dođu do ozbiljnijeg plasmana u evropskim okvirima. Put je lakši i nudi nekoliko „sigurnosnih mreža“ za šampione država koje ne spadaju u evropski fudbalski vrh. Ali priliku je neophodno iskoristiti, protivnike treba pobijediti, a Banjalučani su to uspjeli da rade u seriji i ostvare rezultat koji prevazilazi objektivno stanje fudbala na ovim prostorima.

Biće zanimljivo i ove godine pratiti Borac u Ligi konferencija, a publika na Gradskom stadionu će imati još jednu jesen za uživanje. Na klupskim organima je da razmišljaju unaprijed i iskoriste ove uspjehe kao temelj za održivi razvoj kluba. Stogodišnja tradicija ponosa i prkosa ih obavezuje na to. Evropski uspjesi dolaze i prolaze, ali Borac mora da traje, kako pjesma kaže, „sve dok Vrbas Banjalukom teče“.