Saša Ibrulj - Sezona podvučena crtom

Zavjesa je i zvanično spuštena, Premijer liga Bosne i Hercegovine juče je odradila i svoje posljednje kolo, ali crta pod ovo prvenstvo poodavno je podvučena. Borac je odradio formalnost i podigao trofej, Zrinjski još jednom pregazio Velež, Sarajevo potvrdilo da je bolje od Želje, a jedino pravo pitanje bilo je ko će ostati u društvu najboljih - Sloga ili Posušje.

Iako, da se ne lažemo, to je skoro pa prestalo biti pitanje u trenutku kada je, minut prije kraja utakmice u Posušju u prošlom kolu, Sergej Damjanić zabio za tri boda Sloge. I, obzirom da je to jedino bilo do kraja interesantno, i to donekle, možda je i najbolje da priču započnemo iz borbe za opstanak. Odozdo.

Rudar Prijedor je sezonu završio kao posljednjeplasirani i već nakon prošlog kola je i matematički bio prežaljen. Ali ako trebamo izvući pozitivnu stvar iz ove sezone, koja je prvi put igrana u formatu s deset klubova, onda je to upravo način na koji je Rudar ispao iz lige. Prijedorčani su velikim dijelom prvenstva igrali solidan fudbal. Perica Ognjenović ekipu je izgradio na španskim temeljima i njihovoj filozofiji; na kraju su dobili šest od devet protivnika, bodove su uzeli i Zrinjskom i to dva puta, a sve četiri utakmice izgubili su samo od Borca i Veleža.

Obično su posljednjeplasirani klubovi žrtvovani mjesecima prije kraja prvenstva i njihova nezainteresovanost utiče na regularnost - Rudar je bio sušta suprotnost tome. Oni su svoju sezonu prosuli na startu, tamo kada su maltene silom ugurani u ligu u koju su ušli bez ekipe, pa dobili jednom u prvih dvanaest utakmica.

U krugu zadnje četiri ekipe, koje je na kraju razdvajalo pet bodova, možda je najbolji utisak kroz sezonu ostavljalo upravo - Posušje. Djelovalo je kao da njihova igra ima i glavu i rep, međutim taj je utisak varao, obzirom da je činjenica da niti u jednom trenutku nisu uspjevali preskočiti sedmo mjesto. Imali su katastrofalnu završnicu sezone - u posljednjem krugu dobili su jednu utakmicu. U Banjaluci su se držali do dvije minute prije kraja, odgovarao im je i bod, ali onda su opet pukli, kao što su pukli i protiv Sloge - na Mokrom Docu će se dogodine igrati Prva liga Federacije. Trebala je doduše i lani, ali…

To je, naravno, pitanje za sebe - ko će igrati Premijer ligu naredne sezone? Čelik je, navodno, siguran, a pitanje je zainteresovanosti i mogućnosti BSK-a kao prvaka RS-a da dobije licencu. Ali otom-potom.

Sloga se tako spasila u zadnjem kolu, Nedim Jusufbegović napravio čudo, dobio tri od zadnjih pet utakmica i iskoprcao tim koji je već bio prežaljen. Radnik je preživio uprkos tome što nisu dobili niti jednu od zadnjih pet, igrali su i to kompetetivno sa Zrinjskim i polufinale Kupa i ovo je za njih uspješna sezona. Jedino oni, uz Rudar, nisu mjenjali trenera ove sezone, vjerovali su u Duška Vraneševića i to se isplatilo.

Pokušati rezimirati sezonu Željezničara u par rečenica profesionalno je samoubistvo. Odličan početak sezone, velike ambicije, pun stadion, pa onda katastrofalna kriza rezultata, užasne performanse na Grbavici, promjena upravljačke strukture, tri trenerske smjene i mnogo, mnogo, mnogo više pitanja nego odgovora kada je u pitanju budućnost kluba. Čeka ih vrelo ljeto, mnogo promjena i novi početak, još jedan.

Sezonu punu uspona i padova imao je i Široki Brijeg, koji već godinama posao odrađuje u nekakvoj sjeni pet-šest klubova s većom navijačkom bazom. Priča se zapravo već godinama ne mijenja - ozbiljne igračke promjene u oba prelazna roka, plesanje po rubu, ali dovoljno kvaliteta za sredinu tabele i sigurnu završnicu sezone, bez šokova. Je li to u skladu s ambicijama? Vrlo vjerovatno. U skladu s ulaganjima i planiranjem svakako jeste.

Velež je dojam pokvario u posljednjih mjesec dana - izgubili su od Zrinjskog u utorak, prije toga prepustili Kup istom protivniku, a u zadnjoj domaćoj utakmici poraženi su od Sarajeva. Međutim, oni zaista jesu bili najmanje loši od ostalih - dovoljno limitirani kvalitetom da ne mogu uhvatiti kontinuitet i nauditi vodećem trojcu, ali i dovoljno dobri da se izdvoje od ostalih i osiguraju Evropu. Tri finala Kupa u pet godina, četiri plasmana u Evropu u šest; rezultati su to koje je Velež prije desetak godina bukvalno mogao samo sanjati. Ovaj rezultat zahvaliti moraju Ibri Rahimiću, ali u Veležu moraju dokučiti da li im je Rahimić vrijedniji kao trener ili kao sportski direktor, što je bio do odlaska Gorana Sablića.

Sarajevo? Pobjeda nad Željom u zadnjem kolu jeste popravila sliku, ali za njih podvlačenje crte nikada nije dobro. Zacrveni se ozbiljno, i cifra i obraz. Jer Sarajevo već godinama ulaže ogroman novac, a stoji u mjestu. I bez obzira što postoje realni problemi, i dalje je to daleko od onoga što bi ovaj klub trebao praviti. Svi će klubovi vjerovatno u remont igračkog kadra, neki će promijeniti i trenera, ali za Sarajevo je to izuzetno važno - hoće li ostati Cvitanović ili će i oni u još jednu rekonstrukciju?

Za kraj ostaje duopol koji Premijer ligom ozbiljno dominira već nekoliko godina. Zrinjski Igora Štimca u jednu je ruku razočarenje, ali isključivo ako to stavimo u kontekst izvedbi u pojedinim utakmicama. S druge strane, to je ekipa koja je odigrala 61 utakmicu ove sezone; koliki god da vam je roster, to je za bh. uslove previše. Na sve to su sigurni drugi, na sve to su uzeli i Super kup, pa još i Kup i to protiv gradskog rivala. Te tri završne utakmice s Veležom dodatno su popravile sliku, pa će i oni ovu sezonu ipak moći proglasiti uspješnom. Mada, i tu je pitanje šta dalje - šuška se da su slabašne izvedbe u nekim utakmicama zaljuljale stolicu Štimcu, ali isto tako, svaki put kad je trebao, on ju je učvrstio dobrim rezultatom.

Borac je danas podigao pehar, proslavio titulu koja je, realno, već neko vrijeme bila njihova. Rano ispadanje iz Evrope, rano ispadanje iz Kupa, sve je to zaboravljeno, jer je realno i pomoglo da fokus ostane na prvenstvu. Borac je ove sezone igrao najbolji, najefikasniji fudbal, i imao potpunu kontrolu. Eksplodirao je Juričić, sjajnu sezonu odigrao Savić, a Marinović je znao kad treba povući rulčnu i kada se sezona lomila odvesti brod u mirnu luku.

I to je to; još jedna sezona je iza nas. Sezona u kojoj nismo vidjeli izvrstan fudbal, u kojoj je nedostajalo kvalitete, ali ne i zanimljivost - liga deset je zaista donijela situaciju u kojoj je svaka utakmica tu negdje i svaki rezultat moguć. Međutim, zadnja dva kola pokazala su kako se Nogometni savez odnosi prema svom produktu - utakmice su igrane u četvrtak, petak, ponedjeljak i utorak; i dalje smo bez ozbiljnih televizijskih emisija prije i poslije utakmica, a vidjeli smo i da je novi pehar - umjesto da bude prepoznatljivi brand lige - opet kupljen u prodavnici za par stotina eura. O suđenju i ogromnim listama suvišno je i govoriti; decenijama je to rak-rana koja se ne popravlja, iako nam stalno vele da je “prošla bila regularna, ali ova sezona će biti regularnija”. Premijer liga je sporedna rupa na svirali ljudima u savezu, pogotovo sada kada je na redu Svjetsko prvenstvo, i ne treba čuditi i ako i početak sljedeće sezone bude identičan.

Bosanskohercegovački klupski fudbal nije vrhunski, ali iz godine u godinu pokazuje da u njemu postoji mnogo više nego što oni koji njime upravljaju žele ili znaju izvući. Takav ukus ostaje i nakon ove sezone - osjećaj da je moglo više, da je trebalo bolje i da ćemo, čim ljeto prođe, opet svi sjesti pred isti ekran i praviti se da smo zaboravili.