Kad se spoje talenat i karakter

Malo gdje se lako preokrene raspoloženje nakon jedne utakmice kao na ovdašnjim prostorima. Sredine nema, postoji samo maksimalno zadovoljstvo ili ista takva razočaranost. Noć nakon pobjede nad Kiprom, crnogorska fudbalska zajednica, pogotovo navijači, već maštaju o boljim vremenima koje će im donijeti jedna nova generacija igrača koji su u isto vrijeme i mladi i iskusni, ako se može tako reći.

Sve je u Podgorici uoči utakmice sa Kiprom bilo pozitivno. Osjećalo se u vazduhu da mora biti pobjeda, da je ovo šansa da se osvoji prvo mjesto u C diviziji i ode u baraž za plasman na EURO. Ne tako davno, Crna Gora je proživjela blamažu na Farskim Ostrvima, potom jedva pobijedila Lihtenštajn. Tada su svi bili razočarani, sve je bilo pod znakom pitanja. Sada je ipak situacija drugačija.

Nešto se promijenilo u tom periodu. Mirko Vučinić je iskusniji na mjestu selektora, njegovi igrači su naviknutiji na zamisli aktuelnog stratega i njegovog stručnog štaba. Ono što se Vučiniću mora priznati od prvog dana, računajući i one užasne mečeve na startu, jeste da želi da mu ekipa napada. Vučinić je nekadašnji napadač i jasno je da u njegovoj viziji igre napad predstavlja glavnu osnovu. A iz svega što vidimo na utakmicama Crne Gore, ideja Mirka Vučinića je da na terenu ima dva napadača. Protiv Kipra su to bili Krstović i Osmajić, i biće vjerovatno svaki put kada su zdravi i spremni.

Crna Gora je protiv Kipra pokazala karakter. Ili da kažemo, iskrvarila je da ostvari pobjedu. Sjedio je Andrija Bulatović na travnjaku stadiona kada je sudija Kifi odsvirao kraj, duboko je disao, vidjelo se da je umoran. Momak koji igra u Ligi 1 i Ligi šampiona istrošio se u velikoj borbi, baš kao i čitava ekipa. I zato je Crna Gora nagrađena. Sreću nekada valja i zaslužiti, a Mirkovi momci su uradili sve da im se to desi.

Nije niko nikada mogao da zamjeri crnogorskim fudbalerima malokrvnosti ili da im kaže da se ne bore dovoljno. Uvijek je to bilo na nivou, ali sada se sve to stopilo sa nadolazećim talentom kojeg ima dosta. I Stevanu Jovetiću je danas lakše da igra kada vidi oko sebe Vasilija Adžića, Andriju Bulatovića, Milana Vukotića i ostale majstore. Kada vidi da ispred sebe ima Osmajića i Krstovića, da toliko fizički jaka igrača od kojih se protivnici odbijaju. Sve se nekako poklopilo, ali ovo je samo start. Zato ohrabruju izjave nakon meča u kojima Krstović kaže da je ovo samo jedna od šest utakmica u Ligi nacija, uz poruke ostalih igrača da nema vremena za slavlje jer u ponedjeljak slijedi gostovanje Jermeniji.

U ovako kratkim takmičenjima kapitalizacija domaćeg terena je pola završenog posla do ostvarenja cilja. Crna Gora je bila pod velikim pritiskom uoči meča sa Kiprom i kako je utakmica krenula djelovalo je da od takve atmosfere neće biti ništa jer je ekipa počela furiozno. Morali bi se vratiti sigurno dosta unazad da bi se sjetili kada je Crna Gora tako dominirala nad rivalom tokom prvih 45 minuta. Ređali su se pokušaji Krstovića, Bulatovića, Gaševića, Osmajića. Pucalo je Kipranima sa svih strana, ali lopta nije htjela u gol. Statistika sa poluvremena govorila je da je Crna Gora imala čak 14 udaraca ka golu Kiprana.

Staro fudbalsko pravilo da kad ne iskoristiš svoje šanse obično to onda uradi rival, primijenjeno je u praksi na stadionu Pod Goricom. Kipar je praktično ni iz čega došao do 1:0, iz situacije u kojoj se Edvards šetao ivicom 16 m i matirao Popovića preciznim udarcem po zemlji. To su ujedno i situacije koje Crna Gora mora bolje da kontroliše u nastavku takmičenja ako želi da ide ka prvom mjestu. Moraće Vučinić malo da izbalansira napadačke i defanzivne karakteristike ekipe.

Golovi koje je postigla Crna Gora nijesu došli slučajno. Ova ekipa ima karakter i ne odustaje i to je uz suvi fudbalski kvalitet glavna karakteristika ekipe. Zanimljive izmjene pravio je Vučinić i na kraju pogodio. Kada je Marko Vešović stao kraj aut-linije, spreman da uđe na teren, očekivalo se da izađe Roganović, ali je Vučinić izvukao Gaševića, mnogo ofanzivnijeg beka sa lijeve strane koji je do tog momenta bio odličan. Par minuta kasnije, penal je napravljen baš nad Markom Vešovićem koji se prikrao iza leđa čuvara i natjerao ga da napravi neoprezan faul. Krstović je bio precizan sa bijele tačke i došao do devetog gola u nacionalnom dresu.

A baš ta saradnja Krstovića i Osmajića jedna je od glavnih tema. Vučinićev ofanzivan stil gura ih zajedno od starta. I u tome ima logike. Nije baš da crnogorski selektor forsira klasičnih 4-4-2, ima tu mnogo pomjeranja, protiv Kipra se igralo bez krila i baš je u svemu tome posebnu težinu imala uloga dvojice napadača. Krstović je fantastično igrao leđima, dok je Osmajić ulazio sa drugih pozicija, nije uvijek bio u liniji sa napadačem Atalante. Počinju polako i njih dvojica da se sve bolje razumiju i dijele prostor na pravi način, o čemu svjedoči i gol za 2:1. I jedan i drugi igraju u Seriji A i za očekivati je da su taktički itekako spremni za razne zahtjeve. A što je najbitnije za Crnu Goru, i jedan i drugi su u najboljim godinama, pa je napad reprezentacije „miran“ za naredne godine.

Čini se da najviše posla ili prostora za rotacije ima u veznom redu, gdje ipak i dalje sve zavisi od Stevana Jovetića. Nije igrao protiv Kipra cijeli meč, dozirao mu je minute Vučinić, jasno je i zbog čega. Treba odigrati još tri utakmice, pa Jovetića mora i malo sačuvati. Teško da će početi baš sve utakmice, ali pokazao je i protiv Kipra da mu godine makar za sada ne predstavljaju problem na nivou protivnika kakav je Kipar. Ono što je najbitnije kod uloge Stevana Jovetića jeste da se ne desi ono što se dešava Portugalu sa Ronaldom. Da ga saigrači percipiraju kao nekoga kod koga mora biti lopta ili kome se lopta mora dodati kad god je takva situacija. Djeluje ipak da je uloga crnogorskog kapitena mnogo racionalnija i da je i on svjestan nove generacije koja dolazi i da je tu da im maksimalno pomogne, a ne oteža.

Ipak, već smo spominjali vezni red u kojem Vučinić ima i Adžića, Bulatovića, Jankovića, Vukotića, te nešto defanzivnije opcije poput Miloša Brnovića ili Lončara. Baš neko od njih dvojice mogao bi u nekoj utakmici, možda baš u Jerevanu, biti dodatni osigurač Vučiniću u veznom redu, ako bude želio veći balans između napadačke i odbrambene linije.

Biće rotacija možda već i u glavnom gradu Jermenije, koja je u prvoj rundi baš kod kuće savladala Letoniju i u dobrom je raspoloženju. Istorijat susreta sa tom selekcijom pokazuje da Crnoj Gori nikada nije bilo lako. Prošle godine odigran je prijateljski meč u Nikšiću u kojem su prve golove, ujedno na debiju, dali Adžić i Bulatović. Za crnogorsku selekciju biće to sigurno teži meč od ovog protiv Kipra, jer i u najavi takmičenja, Jermeni su djelovali kao glavni rival.

Ipak, tek je odigrana jedna utakmica, rano je za zaključke osim onog da ova generacija ima karakter i ozbiljan potencijal. Sve ostalo, a prije svega rezultat, mora doći ukoliko odnos prema igri bude na istom nivou.