Postoje stadioni koji nose svoju sudbinu kao ukletstvo.

 "Karlos Tartijere" je bio jedan od njih. Otvoren s ambicijom, dočekavši 2000. godinu kao simbol novog početka za Real Ovijedo, taj stadion je u svojoj prvoj punoj sezoni 2000/01. svjedočio padu. Klub je ispao iz Primere. I tu je ostao. Punih 24 godine.

Te iste 2001. godine, na travi Tartijerea sjedio je mladi Veljko Paunović, fudbaler na pozajmici iz Atletiko Madrida, rezigniran zbog pada. Sinoć, Paunović je stajao na istoj toj travi, ovaj put kao trener. Ovijedo je pobijedio Mirandes 3:1 u finalu baraža i vratio se u Primeru. Nije to bila samo sportska pobjeda. Bila je to noć kada se istorija zatvorila kao savršen krug.

Ovijedo se ne vraća tek tako. Vraća se kroz ljude. Kroz Santija Kazorlu, omalenog magičara iz Asturije, lokalnog momka koji nikada nije dobio priliku u Real Ovijedu, ali jeste u Viljarealu, gdje je postao sinonim "žute podmornice". 

Odatle, preko Malage do sjevernog Londona, gdje je i dalje rado viđen gost na "Emirejtsu", kao jedan od majstora Arsenala, u ne baš najsjajnijim godinama za "tobdžije". 

Nakon što je igrao u Al Sadu, vratio da završi gdje je počeo, ali gdje nije dobio šansu za prvi tim.

Ali ljubav je bezuslovna, nije htio ni da prima platu, ali je morao zbog toga što zakon tako nalaže. Santi je zapravo više navijač "plavih" nego igrač, ali je na terenu ostavio trag. Magija protiv Almerije iz slobodnjaka, pa gol sinoć iz penala s kojim je krenuo povrartak Ovijeda. 

"Mali mađioničar" je diktirao ritam snova, i svojih i cijelog Ovijeda. 

Ali ovo nije priča o Paunoviću. Nije ni o Kazorli. Ovo je priča o Portilju.

Sport nas nekako uvijek gurne u sferu „onozemaljskog“, natjera i doktora nauka da se zamisli kako i gdje će sjesti dok gleda utakmicu svog tima, kako će postaviti stvari oko sebe.

E pa, pobornici sujevjerja, oni koji vjeruju u talije, reći će vam da je sudbina Ovijeda zapečaćena u novembru 2024. godine – kada je klub potpisao Franciska Portilja.

Portiljo nije veliki fudbalski talenat, nije mađioničar, nije golgeter. Pristojan igrač, bez atributa zbog kojih bi nekom pala vilica dok ga gleda, ali je  imao sasvim pristojnu karijeru iza sebe. 

U Segundi, međutri je njegovo ime postalo sinonim za promociju. 

Betis 2014/15. Getafe 2016/17. Almerija 2021/22. Leganjes 2023/24. I sada Ovijedo 2024/25. Pet timova. Pet promocija. Pet puta kroz baraž. U samo pet godina koliko je igrao Segundu u svojoj karijeri

Las únicas 5 temporadas de Francisco Portillo Soler en Segunda División:

R. Betis 2014/15 - 1º y ascenso
Getafe CF 2016/17 - 3º, playoff y ascenso
UD Almería 2021/22 - 1º y ascenso
CD Leganés 2023/24 - 1º y ascenso
Real Oviedo 2024/25 - 3º, playoff... y hablamos el 21 de junio. pic.twitter.com/q5D5GbbPF3
— Xavi Rodríguez (@XaviRodriguez_) June 12, 2025
 

Slučajnost? 

Portiljo nije igrač koji mijenja tok utakmice jednom loptom. Nije ona klasična "desetka" (ironično ili ne nosi upravo taj broj) koja nosi tim. On je vezista. Radnik. Poveznica. Igrač koji ne pravi više od dva-tri dodira, ali svaki ima smisao. 

Na papiru kroz statistiku, 22 utakmice, po gol i asistencija. Od ofanzivnog veziste...malo. 

 Ali fudbal se često determiniše kroz trenutke, kroz jedan dobar potez, kroz dodir magije. Vječnost se nekada ne kupuje pukom statistikom, kupuje se trenutkom.

Gol protiv Mirandesa bio je sve što Portiljo inače nije. Spektakularan. Neviđen. Bez pretjerivanja u stilu Ronaldinja ili Zinedizna Zidana. 

Unai Eglius, mladi štoper Mirandesa, pokušao je da odbije loptu glavom, ali ona je otišla iza njega, gdje je Portiljo dočekao koljenom, pa iz okreta majstorski poslao pod prečku. 

You need to have the darkest mind to pull off the unimaginable to the outside world of normal man.

What a control 💥, what a turn ✨, what a strike 🔥.
FRANCISCO PORTILLO 🙇‍♀️#RealOviedoMirandés pic.twitter.com/2ZykujQ7ZP
— A LaLiga Fan (@A_Laliga_Fan) June 21, 2025
 

Dodir majstora, dodir težak 24 godine čekanja, padanja, lažnih nada, Troterovskih "iduće godine u ovo doba"...Dodir koji će svaki navijač Ovijeda da pamti dok je živ, a legenda će da se prenosi sa koljena na koljeno. Dodir besmrtnosti. 

Gol za 3:1. Gol za povratak u Primeru. Gol za kraj prokletstva.

Da li je Ovijedo znao šta radi kada ga je doveo u novembru 2024? Oni koji vjeruju u energiju, u obrasce, u sretne ruke, reći će da jeste.

Paunović ga je znao koristiti. Bez presije, bez forsiranja. Samo na pravom mjestu, u pravom trenutku.

Postavlja se pitanje: Šta sad? Da li će Ovijedo produžiti ugovor igraču koji je ispisao istoriju?  Ili će Portiljo poći negdje drugo na terenima druge lige da proba i šest od šest? 

Fudbler koji nikada nije bio zvijezda. Ali pet puta je deifintivno znak.

A neki znakovi se jednostavno ne ignorišu.