Priča o Maradoni i gospođi Romanjoli: Bogovima se sve oprašta

Jedno od najprijatnijih iznenađenja ovosezonske Lige šampiona, Gurbanovov Karabag, prvi put gostuje u Napulju. Sa sedam bodova, tri više od nosioca Skudeta, stigao je na kultni stadion, tačno na dan pete godišnjice smrti fudbalskog božanstva po kom Napolijev dom danas nosi ime – Dijega Armanda Maradone.

Svi ćete se sjetiti gdje ste bili kada ste čuli da je „mračni kosač“ prevario onoga koji je „varao“ sve punih 60 godina i izbjegavao ga dugo, kao protivnike na terenu i pravila van njega.

Tog 25. novembra 2020. godine vraćao sam se sa radnog zadatka iz Kotora kada sam čuo vijest koja je stigla iz Buenos Airesa. Zbog nje sam zapamtio mnoge detalje sa „terena“ koje bih inače lako zaboravio – ionako sa datumima i sitnicama nisam najbolji.

Dobro se sjećam prohladnog dana pod Vrmcem, pogotovo kad je iza njega zašlo sunce, kao i uvijek - prilično rano. Budućnost je u drugom kolu Kupa Crne Gore deklasirala Bokelj 6:0. Nevezano sa pričom o Maradoni, ali i danas znam da je to bio seniorski debi tada jednog od najvećih talenata crnogorskog fudbala, 16-godišnjaka Viktora Đukanovića. Obilježio ga je golom, baš kao i Vasilije Adžić dvije godine kasnije, takođe sa 16 godina, na istom terenu, kada je lobovao golmana Arsenala Igora Nikića sa 30-ak metara. Danas su sva trojica u A reprezentaciji Crne Gore.

Sjećanje na taj dan potvrda je koliko je Dijego bio veliki. Vjerujem da svako ima svoju priču sa detaljima, staru pet godina, a da danas 50-godišnjaci znaju gdje su, s kim i kako proživjeli Maradonin šou na Asteki protiv Engleza 1986. godine, lob na beogradskoj „Marakani“ 1982, ili baš na Maradoninom stadionu protiv Verone 1985.

Quand Maradona sublimait l'art du lob contre l'Étoile Rouge de Belgrade... 🤯 pic.twitter.com/wy6BX3EchH

— FC Barcelona (@fcbarcelona_fra) November 6, 2024

Ime stadiona San Paolo, koje je po kratkom postupku promijenjeno u „Stadio Diego Armando Maradona“ u El Pibeovu čast, jedan je od posljednjih dokaza da je Maradona fudbalsko božanstvo. U Argentini to i jeste, pa osim što se stadion Argentinos Juniorsa više od 20 godina zove po Dijegu, ali i višenamjensko sportsko zdanje u La Plati, „Estadio Único Diego Armando Maradona“, gotovo tri decenije postoji „Iglesia Maradoniana“. „Maradonina crkva“ u Rosariju, religija za sebe u apsolutno katoličkoj zemlji.

Jedan od osnivača pokreta koji vjeruje da Bog sa desetkom postoji – „D10s existe“, Alehandro Veron, kaže da je katoličanstvo odabrao razumom i porijeklom, a Maradonu srcem i strašću.

Nisu samo stadioni i crkve koje nose Maradonino ime Dijegovi monumenti. Njegove statue možete naći na svim meridijanima, od Buenos Airesa do Kalkute. Nije samo fudbalskim majstorima i dječacima koji sanjaju bio inspiracija, već i filmadžijama, poput Paola Sorentina ili Emira Kusturice.

Maradona je postao dio pop kulture, simbol borbe, virtuoza, moderni Robin Hud koji zna i da vara kako bi oborio taštu gospodu. Manu Čao ga je opisao u pjesmi „La Vida Tómbola“, u kojoj je razumio njegov način života, zbog bezgranične ljubavi koje je dobio od „stotina prijatelja“ i jer je sve radio „stotinu puta jače“.

Osim u stihovima ili na filmskom platnu, na platoima i u posebnim prostorijama stadiona ili na trgovima u vidu statue nekoliko puta više od njegovih 165 centimetara, Maradona je mnogo puta završio na koži, što fudbalera, što navijača. Zanimljiva je lista imena koja su mu tetovažom odala počast, poput Ezekijela Lavecija, Lorenca Insinjea, Lusija Gonsalesa, Markosa Roha...

Ali posebna je priča Leandra Romanjolija, miljenika navijača San Lorenca i nekadašnjeg ofanzivnog veznog lisabonskog Sportinga, koja govori o Maradoninoj veličini, iako Leandro zapravo nema istetoviran njegov lik.

Nekadašnja desetka San Lorenca, čovjek koji je za popularni „ciklon“ odigrao više od 300 utakmica i bio trener „azulgrana“, prepričao je reakciju njegove majke kada joj je pokazao tetovažu na grudima, na strani srca.

Pomalo ljuta upitala ga je: „Šta si to istetovirao? Dijega?“, na šta je Leandro u šoku odgovorio – „Ne… To si ti, mama…“

Iskrena reakcija i pitanje gospođe Rite Romanjoli zapravo je jednako moćna potvrda Dijegovog statusa „D10sa“ kao svi stadioni koji nose njegovo ime, crkva, statue, stihovi, filmovi i tetovaže. Kada majka vjeruje da njeno dijete više voli Maradonu nego nju koja ga je rodila, i kada to prihvata kao nešto sasvim prirodno, iako baš i nije tako, jasno je koliki je Dijego.

„Da nije fudbaler, postao bi revolucionar. Ali bio je revolucionar u srcu“, opisao je Dijega Emir Kusturica u svom filmu iz 2008. godine. Argentinski Robin Hud koji se za „božju ruku“ Šiltonu spremao na treningu, otišao u legendu ponosan nakon što je „Englezu ukrao novčanik“.

„Znaš li ti kakav bih ja igrač bio da nisam uzimao kokain?“, pitao je Maradona Kusturicu. Svjestan svega, ali bez kajanja. Zaljubljenici u fudbal mu i to opraštaju i sve crne momente bez kojih ne bi bilo genijalnosti. Jer bogovima svako može da oprosti. Na to je bila spremna i gospođa Romanjoli.