Svijet je lopta šarena
Tako vjerovatno svakome izgleda njegov prvi Mundijal. I zato se te utakmice i ti igrači najviše pamte, jer ne želite da propustite nijedan detalj. Ljubav prema fudbalu i pokloničko praćenje Svjetskih prvenstava tu počnu i nikad vas više ne napuste, ali nijedno poslije ne gledate tako raširenih očiju kao ono prvo, ono koje vas definiše.
10.06.2026. 01:06 h
Ponovo počinje ono posebno doba u našim životima. Otkad se lopta zakotrljala po travi Montevidea 1930. godine, svakog četvrtog ljeta održava se Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Jedina duža pauza bila je uslovljena Drugim svjetskim ratom, i trajala je 12 godina. Danas smo nažalost opet u nekim burnim vremenima i ratovi bukte na više strana, ali Mundijal će se srećom održati i ove godine i uljepšati nam stvarnost bar na mjesec dana.
Od 11. juna, tereni u Meksiku, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama biće poprišta duela najboljih fudbalskih reprezentacija svijeta. Ti će dueli, kako to obično biva, potvrditi nečiju veličinu, iznjedriti neke nove junake a neke druge poslati u očaj. Mundijali su susreti emocija i svaki je iza sebe ostavio neke velike priče.
Usudiću se da citiram i riječi velikog Miljenka Jergovića koji je Svjetska prvenstva okarakterisao kao skladišta sjećanja. Po njemu, ona služe, kao i drugi jedinstveni životni događaji, tome da se imamo čega sjećati i to je neki način da se čovjeku produži život. Jer život se, kako već kaže čuvena maksima neznanog autora, ne mjeri time koliko smo puta udahnuli, već koliko puta smo ostali bez daha.
Moja prva sjećanja kače neke sekvence Mundijala u Americi: Bađov promašaj sa bijele tačke u finalu, Bebetova proslava gola „ljuljanjem bebe“ i Maradonin trk ka kameri i one raskolačene oči. Doduše, te sam scene od tada vidio toliko puta da je pitanje da li su to sad uopšte sjećanja ili neki spoj svih dosadašnjih viđenja tih legendarnih momenata iz 1994. godine.
Tako da to ipak nije moje prvo Svjetsko prvenstvo, jer, kao što kaže pjesma, bio sam tad još sasma mali. Osim toga, to je bilo doba rata i restrikcija struje, pa su slike nekih lijepih dešavanja iz dalekog normalnog svijeta sigurno dolazile i sa zakašnjenjem. A našima svakako nije bilo dozvoljeno da igraju i osvoje to Svjetsko (nego kako) pa su se tamo razmahali neki Bugari i Rumuni ...

Moje prvo Svjetsko prvenstvo došlo je ipak četiri godine kasnije. A kada vam je devet-deset godina, SP je događaj koji ste čekali pola svog tadašnjeg života. I neko naredno prvenstvo izgleda nevjerovatno daleko. Stoga je Mundijal 1998. koji će se održati u Francuskoj djelovao kao nešto najbitnije na svijetu.
Tako vjerovatno svakome izgleda njegov prvi Mundijal. I zato se te utakmice i ti igrači najviše pamte, jer ne želite da propustite nijedan detalj. Ljubav prema fudbalu i pokloničko praćenje Svjetskih prvenstava tu počnu i nikad vas više ne napuste, ali nijedno poslije ne gledate tako raširenih očiju kao ono prvo, ono koje vas definiše.
Bilo je to i prvenstvo mog prvog Paninijevog albuma, prvog dresa kojeg su mi kupili roditelji na buvljaku u Subotici, prvog uzbuđenja da gledaš „svoje“ na Mundijalu, prvih pobjeda ali i prvih spoznaja o porazima. Ali bogatstvo Svjetskog prvenstva je upravo bilo u tome da sam pošao da ga gledam zbog Mijata, Mihe, Piksija i Deja, a nastavio da gledam Bergkampa, Batistutu, Ronalda, Zidana ...
Pred očima mi se i sad vrte slike Mustafe Hađija kako zabija za Maroko protiv Norvežana, prevelikih crvenih dresova Čileanaca, Prosinečkog koji se čudi sopstvenom golu, razigranog šarenila Jamajčana i Rumuna ofarbanih u žuto.
Svako naredno prvenstvo donosilo je nešto svoje i posebno, od Senegala koji šokira Francuze na otvaranju, preko Zidanovog nabadanja Materacija, do Lanetovog upadanja u kanal nakon gola Nijemcima (neki bi rekli da iz tog kanala više nismo ni izašli). Godine su prolazile a Mundijali nekako dolazili mnogo brže nego dok sam bio mali.
U četvrtak, od 21 čas po našem vremenu, Meksiko i Južna Afrika otvoriće 23. izdanje Svjetskog prvenstva. Moram da priznam da me ne hvata euforija ni blizu kao nekad, a po prvi put poslije dugo vremena nisam ni skupljao Paninijeve sličice. Ne sviđa mi se novi format sa 48 ekipa, ni to što se održava u čak tri velike države, ni cijene ulaznica, ni to kako se jedna zemlja domaćin odnosi prema mnogima koji se zateknu na njenim granicama a i unutar istih.
Ali kad se u četvrtak „trionda“ zakotrlja na legendarnoj Asteki, opet ću da se nacrtam ispred televizijskog ekrana. Sve loše će da se privremeno zaboravi dok prvenstvo traje. Gledaće se, pa i u sitne sate, pa sutradan komentarisati sa ukućanima, pa na kafama sa društvom, sa kolegama na poslu. A za sve vas, Skaut Sport će se truditi i da imate šta da čitate dok čekate naredne utakmice.

Pitanja pred Mundijal je mnogo. Šta se može očekivati od tri domaće selekcije? Da li je vrijeme za povratak Brazila u vrh? Mogu li Argentina i Francuska da ponove nastupe sa prethodnog turnira? Da li će Španija da nastavi niz započet na Evropskom prvenstvu? Da li je ova generacija Njemačke spremna za ovakav izazove? Dokle može Bosna i Hercegovina? Hoće li Modrić opet odvesti Hrvatsku daleko? Da li je najzad kucnuo čas za Engleze? I ko pobogu igra za Jordan i Kurasao?
Finale Mundijala u Kataru pratilo je skoro milijardu i po ljudi, i FIFA očekuje da će taj broj da se nadmaši na ovom turniru. Isto tako, Svjetska fudbalska organizacija ima očekivanja da će imati ozbiljan finansijski priliv od ovog SP-a. Prije četiri godine, prihod je iznosio rekordnih 5,8 milijardi dolara, a plan za kraj ove fiskalne godine je 8,9 milijardi. Samo od ulaznica i usluga očekuje se preko tri milijarde, a prava na prenose donijeće do četiri milijarde dolara ovoj organizaciji.
Već u grupnoj fazi nas očekuju neki zanimljivi dueli poput Brazila i Maroka, Urugvaja i Španije, te Kolumbije i Portugala. Vjerovatno najjača grupa je I, gdje će se za prolazak boriti Francuska, Senegal, Norveška i Irak, dok je poprilično jaka i grupa L, sa Engleskom, Hrvatskom, Ganom i Panamom. Ipak, pravi okršaji se očekuju kad počne eliminaciona faza.
Nekim novim klincima ovo će Svjetsko prvenstvo biti ono što je mojoj generaciji bila Francuska ’98. Tokom čak 104 utakmice bodriće svoje ljubimce, upoznati neke druge kulture, i zavoljeti fudbal onako kako smo i mi. Svijet se sastaje ovog ljeta na terenima od Toronta do Gvadalahare i vjerujemo da će i ovo veselo i šareno druženje da prođe u velikom stilu i ostavi iza sebe mnogo sjajnih uspomena.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram