Terzić i Budućnost - novo poglavlje

Svuda pođi, kući dođi. Jedna od rečenica koja bi svoje postojanje i važnost mogla da dokaže kroz fudbalske prilike u regionu. Svaki prelazni rok donese neke velike povratke, očekivane ili neočekivane. Čekala je BiH ove zime, pogotovo navijači Željezničara kraj priče o potencijalnom povratku Edina Džeka na Grbavicu. Dijamant je otišao u Šalke, a Manijaci i dalje imaju nadu da će ga makar još jednom vidjeti u plavom dresu.

Za koji god se klub uhvatili, naći ćemo neku priču o povratnicima. I to je lijepo, nekad i logično, jer uz ono "Svuda pođi kući dođi" može se dodati i nastavak "jer je tu najljepše, a i dobro se plaća, bolje nego ikad". Zanimljivo je ovih dana gledati društvene mreže regionalnih klubova. Zimske pripreme van države postale su normalna pojava, a Antalija stalna destinacija.

Ako su nekada novca za takve izlete imali samo oni najveći, sada veliki broj klubova boravi u poznatom turskom ljetovalištu. Koliko god Turska, zajedno sa Antalijom, bila povoljna za takvu investiciju, ipak to nisu male pare. Pogotovo kada se ide na 10 do 14 dana, hotel, avion, iznajmljivanje terena.. A delegacije sa 40/50 članova.

Ove godine u Antaliji nema fudbalera Budućnosti. Odlučili su da Tursku zamijene Španijom. Boraviće u Malagi. Toliko toga se od ljetos promijenilo u klubu da je sada određena i nova destinacija za pripreme. A u odnosu na kraj decembra, Budućnost ima čak 11 novih igrača.

Totalna rekonstrukcija sastava sa kojim bi Miodrag Božović trebalo da popravi utisak nakon izuzetno loše polusezone. Pojačane su sve linije tima, trebaće vremena da se ekipa uigra, ali na papiru, sve su to provjerena fudbalska imena koja mogu napraviti razliku. A među novajlijama je jedan povratnik, nekadašnji kapiten sa desetkom na leđima, nikad do kraja potvrđeni talenat, Vasilije Terzić.

Terzić je predstavljen dan pred odlazak na pripreme sa još pet igrača. Nekada je bio velika nada kluba, danas na pragu 27. rođendana oblači plavo-bijeli dres nakon izuzetno teškog perioda, jer u posljednjih godinu i po dana, igrao je veoma malo.

Vasilije Terzić je majstor sa loptom, kreativan, vidi više nego drugi. Zato se i mislilo da će napraviti više u karijeri, jer takvih znalaca nema mnogo i ne pojavljuju se često. Ipak, sve to na stranu, pitanje je da li je ovim povratkom klub više učinio njemu ili on klubu. Ipak, ovo jeste šansa za dvije strane da probaju ispisati neke nove stranice kluba. Zajedno su osvojili četiri titule šampiona države i tri kupa.

Povrtak kući u regionalnim okvirima više nije korak nazad. Pogotovo finansijski. Klubovi sa ex yu prostora počeli su dobro da pariraju jednom dijelu Evrope u pogledu finansija. Jer, sada možeš da budeš u rodnom gradu, sa porodicom, zarađuješ pet, sedam ili 10 hiljada mjesečno. Zašto bi išao negdje za hiljadu ili dvije više, pogotovo ako nije klub koji će ti napraviti drastičnu razliku na tržištu. Budućnost je ove zime dovela trojicu igrača sa Tajlanda. Sigurno za ne manje pare od onih koje su tamo primali.

Tako i povratak Vasilija Terzića u Budućnost, u 27. godini djeluje dobar izbor za njega. Pogotovo nakon problematičnog perioda. A odlazak Terzića iz podgoričkog kluba desio se ljeta 2023. Ugovor nije produžen i došlo je vrijeme za rastanak. Terzić je tada izabrao komšiluk i Podgoricu zamijenio Banja Lukom.

Prvi mandat u glavnom gradu Crne Gore trajao je duže od deceniju, računajući mlađe kategorije. Izdvojila su se nekako dva momenta. Jedan sa početka seniorske karijere. Budućnost je jula 2017. godine u evropskim kvalifikacijama za rivala dobila Partizan. Tadašnji trener plavo-bijelih, Dragan Kažić odlučio je da je pravi trenutak da Terzića gurne u vatru. Tada, sa tek navršenih 18 godina, sve oči fudbalske javnosti bile su uprte u taj meč, a Terzić je bio u centru pažnje. U Podgorici se po gradu pričalo, a glede meča sa Partizanom, da Budućnost ima svog Sašu Ilića u njegovom liku i djelu.

Drugi momenat po kojem ga pamte Varvari je takođe evropski. Tri godine nakon Partizana desila se Astana. Budućnost kao potpuni autsajder pobjeđuje u Kazahstanu i prolazi dalje, jer se u tom ciklusu igrao samo po jedan meč zbog pandemije korona virusa. Strijelac za Podgoričane u pobjedi 1:0 bio je upravo Vasilije Terzić.

Do danas Terzić nije postizao previše golova. Po nekoliko svake sezone, ali jedan od poteza karijere desio mu se u Platonovoj ulici u Banja Luci. Bio je mart 2024. a Borcu je gostovao Gošk iz Gabele.

Dominirao je u tom momentu banjalučki klub na tabeli BiH šampionata, a Terzić je u tom meču pogodio mrežu rivala sa svoje polovine i postao "viralan" u narednih nekoliko dana. Bio je to jedan od najboljih golova te sezone, i to ne samo u BiH.

Ipak, koliko god pokazivao kvalitet, Terzić u Banja Luci nije uspio da se izbori za kontinuitet i standardno mjesto na terenu. Bilo je perioda u kojima je provodio po nekoliko mečeva u nizu na klupi. Sezonu u BiH ligi završio je sa 20 od moguća 33 nastupa, ali i sa manje od 900 minuta ukupno na terenu.

Misija u Borcu tako je trajala samo godinu dana, pa nije bio dio generacije koja je u narednih 365 dana nastupom u Evropi ispisala stranice istorije.

Kraj sa Borcem označio je početak teškog perioda. Terzić nije uspio da pronađe novi angažman, spominjao se povratak u Budućnost, ali se ništa konkretno nije desilo. A kada se previše čeka, to zna da zaboli u svijetu fudbala.

Tako je nekadašnji biser crnogorskog fudbala ostao bez kluba suočen sa pauzom do zime. Za igrača koji ulazi u najbolje godine itekako neželjen scenario. Da ne bi propustio čitavu jednu sezonu, Terzić se vratio u Crnu Goru, ali ne u njegovu Budućnost, već u ulcinjski Otrant koji se u tom momentu bori za opstanak a koji do ljeta, na njihovu žalost, nije izboren.

U najjužnijem primorskom gradu Terzić se polako vratio u takmičarski ritam, ali su i tu brzo naišli problemi. Rezultata nije bilo, trener koji ga je doveo je otišao, a novi ga nije vidio kao previše bitnog u postavci startnih 11. Uglavnom je ulazio sa klupe. Što zbog toga, što zbog ispadanja Otranta u drugu ligu, saradnja je okončana nakon svega par mjeseci.

Vasilije Terzić ima kvalitet da igra prvu crnogorsku ligu i ne samo to. Ima znanja da bude jedan od najboljih igrača. Sigurno da će mu trebati vremena da uđe u ritam, pogotovo nakon samo tri meča od ljetos koja je odigrao u srpskom drugoligašu Loznici.

A u plavo-bijelom dresu čeka ga više nego pristojna konkurencija. Budućnost je, u veznom redu osim sa Terzićem pojačala konkurenciju sa Srđanom Krstovićem, tu su od ranije Danilo Vukanić, Marko Miličković, nepoznanica je status Lazara Savovića, a tu je i mladi Matija Rakčević. Stigao je i Nikola Medojević, a u vezi mogu da se ponude i Nikola Janjić i Mihajlo Nešković.

Terzić je za Budućnost do sada odigrao blizu 200 mečeva. Trebalo bi da tokom proljeća postane član kluba 200+. Možda je mogao da napravi bolju karijeru na osnovu talenta, možda nikad nije trebao da napusti Podgoricu, pitanja je dosta, ali jedno je sigurno, opet ćemo ga gledati na Stadionu pod Goricom.