Saša Ibrulj: Još jedan Schwanengesang

Bila je sredina avgusta 2021. kada je Edin Džeko spektakularnim videom predstavljen u milanskom Interu. I Nerazzurri su tada 35-godišnjeg bosanskohercegovačkog napadača nazvali Labudom iz Sarajeva. Nije to bila puka igra riječi; labud simbolizira eleganciju, mirnoću, dostojanstvo, zrelost i, što je za ovu priču najvažnije, posljednje, najljepše poglavlje karijere. San Siro je, zamislili su u Milanu, trebao biti pozornica za najljepši labuđi pjev Edina Džeke.

Gotovo pet godina kasnije, nakon ukupno 101 utakmice za Inter, ali i još 149 utakmica za Fenerbahçe, Fiorentinu te reprezentaciju Bosne i Hercegovine, nakon još 92 gola, Edin Džeko dolazi u Schalke 04 kao - pojačanje.

I to bi zaista mogao biti.

#ED10 has arrived 💫

🛒 Get your new Džeko jersey now: https://t.co/7PAGpgZSVR#S04 pic.twitter.com/GdYuJGerGA

— FC Schalke 04 (@s04_en) January 22, 2026

Koliko god nama u BiH to bilo teško svariti, pogotovo ako ste navijač Željezničara, Edin Džeko se ove sedmice vratio kući. Iako je prije Wolfsburga igrao u Želji, Ustiju i Teplicama, jasno je da ga je Bundesliga profilirala u igrača koji će postati jedan od najboljih napadača svog vremena. Dolazak u Schalke je zatvaranje kruga; Edin dolazi u poznato okruženje, ono koje je njegovo prirodno stanište.

To što dolazi u svlačionicu u kojoj glavnu riječ ima Miron Muslić dodatno - i to drastično - pojednostavljuje stvari. Iako ni Istanbul ni Firenza nisu za igrača Edinovog iskustva bile potpune nepoznanice, jasno da im se morao adaptirati. Prije svega na specifičnosti takva dva kluba i situacije u kojima su se našli. Fener u vječitoj borbi s Galatasarayem, a Fiorentina u nezaustavljivom propadanju za kojeg nije bilo pravog razloga.

Čak i u takvom okruženju Džeko se relativno lako svojim iskustvom prometnuo u lidera svlačionice. Posljednju gažu u Firenzi je obilježilo i ogromno (i logično i očekivano) nezadovoljstvo navijača, ali i tu je Edin imao ulogu čovjeka kojeg poštuju, koji se ne libi istupiti naprijed i zauzeti i za saigrače, ali i pokazati navijačima da mu je stalo. Otud i činjenica da mu - zanemarimo li manji dio britanskih medija za vrijeme ere Manchester Cityja - niko nije zamjerao realni doprinos ekipama za koje je igrao.

I tu se krije priča o Edinu Džeki kao pojačanju za Schalke. Naravno da je u situaciji kada klub koji se bori za povratak u društvo najboljih, i to klub statusa kakvog Schalke ima u Njemačkoj, najvažnija percepcija, odnosno razumijevanje situacije. U ovoj priči najvažnije je da su svi - i klub i trener i saigrači i navijači i mediji i Edin - apsolutno svjesni šta bi to mogao biti njegov realni doprinos timu.

S obzirom na utisak kojeg je u karijeri do sada ostavio Muslić, čini se kao trener kojemu to ne bi trebao biti problem. On zna da u tim dolazi vrhunski igrač čiji će doprinos na terenu biti izvjestan, ali i da se radi o gotovo četrdesetogodišnjem veteranu koji ima svoje fizičke limite. Ono što Muslić sasvim sigurno dobiva jeste liderstvo i još jedan važan glas i na terenu i u svlačionici, što bi u ligi kakva je Cvajta na kraju vrlo lako moglo biti presudno. Pogotovo za ekipu koja je na vrhu, koja ima četiri boda prednosti i koja je u ovom trenutku u situaciji u kakvoj nije bila jako dugo - ili bar ne u ovom sastavu i s ovim trenerom - da bude lovina.

Naravno, realnosti je vrlo vjerovatno svjestan i sam Edin. Poznaje okruženje, poznaje ligu, poznaje konkurenciju i jako dobro zna da je ovo takmičenje u kojemu ništa ne dolazi samo od sebe i koje kvalitetom i intenzitetom sasvim sigurno ne zaostaje za onima u kojima je proveo posljednjih pet godina. Možda će vam ovo zvučati kao tekst s previše pretpostavki, ali nije teško povjerovati da Edin u ovu priču ulazi svjestan te svoje uloge, u kojoj minutaža - koja sigurno neće biti zanemariva - i golovi ipak nisu najvažniji. Međutim, poznavajući Džekin karakter, upravo činjenica da ima priliku pomoći jednom takvom klubu da se vrati na željeni nivo bundesligaške mape za njega bi mogla biti dodatni motiv. Uostalom, to potvrđuje i ugovor, koji je, ako je suditi po pisanju medija, većinom baziran na bonuse.

Ovakav rasplet sigurno će obradovati i selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergeja Barbareza. Njemu u prilog ide činjenica da je realno očekivati da Edin u Cvajti ima dobro raspoređen broj minuta, kao i to da će ga s klupe voditi trener koji od njega - ponovili smo sada to već dovoljno puta - ima realna očekivanja. Edinu u nacionalnom dresu najviše će značiti eventualna pozitivna atmosfera s kojom bi dolazio iz kluba, jer ne postoji nešto drugo što bi moglo utjecati na njegove performanse za reprezentaciju u ovom trenutku.

Najteže će biti kontrolisati očekivanja navijača; Schalke već predugo čeka na promociju i povratak na staze stare slave. Međutim, i njima bi stvari trebale biti prilično jasne - dolazak veterana poput Edina Džeke potvrda je da se klub u narednih nekoliko mjeseci maksimalno fokusira isključivo na jedan cilj, a to je plasman u Bundesligu. Edin Džeko vjerovatno neće biti čovjek koji će u tom smislu donijeti prevagu, ali, kako kaže ona fraza, ovo nije sprint, nego maraton u kojem jezičak na vagi mogu biti mali, ali jako važni detalji.

Edin Džeko u Schalkeu nije nekakva nostalgična, romantična priča, nego racionalan potez. Za ovaj klub četrdesetogodišnji napadač može biti upravo taj važan, presudan detalj na putu povratka u Bundesligu. I zato ovaj transfer, barem iz današnje perspektive, izgleda i logičan i savršen - za Schalkeovu ambiciju i za Edinov labuđi pjev koji još traje.