Italijanska Serija A nije imala osvajača Lige prvaka od Intera 2010. godine i sve više izgleda da ćemo se do sljedećeg italijanskog prvaka Evrope još zadugo načekati. 

Daleko su godine kada je Milan žario i palio po evropskoj sceni, gomilajući do trona uništene rivale. Juventus, ni kada je bio najmoćniji tokom prošlog desetljeća, nije mogao ni sanjati o evropskom trofeju. 

Nešto slično kao prošlosezonski Inter - provukli bi se do finala, pružili i neke veoma dobre partije, ali bi se na kraju uvijek ispriječila puno bolja ekipa, poput Barcelone ili Real Madrida. 

Prošlogodišnje finale je još jedan dokaz te zablude nostalgičara zaljubljenih u Calcio s kraja prošlog i početka ovog stoljeća. Mislilo se da će moći parirati PSG-u, pa su na kraju s pet komada vraćeni kući, da sebi postave neka bolna pitanja. 

A njih je, uistinu, mnogo. 

Glavni problem su finansije. Igrače koje dovode Napoli (prvak) i Inter (viceprvak), kao dvije daleko najsnažnije ekipe Serije A, daleko su od svojih najboljih godina. Tek im se ponekad zadesi igrač kao Lautaro Martinez ili Khvicha Kvaratshkelia. 

S druge strane, velikani iz ostalih „liga petice“ skupljaju takve igrače poput sličica u albumu, pa se nerijetko desi da imaju u isto vrijeme nekoliko najskupljih igrača svijeta. Nema više Gullita, Van Bastena, Savičevića ovog svijeta da dolaze u redove italijanskih klubova. Takva klasa igrača ima svoju cijenu, a Italijani je ne mogu platiti. 

Jednostavno, finansijska nestabilnost je ravna samoubistvu u svijetu sporta. Automatski ispadate iz borbe za one najbolje, a onda vam preostaje da se okrenete svojoj djeci. 

Tu dolazimo do sljedećeg problema. Koji je posljednji italijanski fudbaler za kojim je svijet ludio? Bastoni i Barrella su dobri igrači i odlično se snalaze u dodijeljenim ulogama, ali da li su oni ti koji će napraviti neko čudo? Malo je vjerovatno. 

Dovoljno o svemu govori da igrači poput Darmiana – svaka čast na karijeri – još uvijek imaju mjesta da igraju redovne minute. Ni Napoli nije ništa bolji, možda to malo bolje kriju, pa nekako od Scotta McTominaya uspiju napraviti reinkarnaciju Zidana. 

To nije dovoljno za evropski vrh. O ostalim ekipama ne vrijedi ni trošiti riječi. Juventus nije sjenka nekadašnjeg velikana, Atalanta je u svojim problemima, koji će pogotovo biti eksponirani odlaskom Gasperinija. Milan, Roma i Lazio su jedna tužna priča. 

„Kada ne možete priuštiti superzvijezde, jedini način je da se oslonite na kolektiv i igru“, savjetovao je legendarni Arrigo Sacchi italijanske klubove, pa im to i mi preporučujemo. 

Drugačije nemaju šanse za neki uspjeh. Jedino će se moći zadržati u zabludi.