Kako je Pejton Pričard postao Šesti čovek godine: Sveske, "Squid Game" treninzi i inat nevernim Tomama | Skaut Sport

Kako je Pejton Pričard postao Šesti čovek godine: Sveske, "Squid Game" treninzi i inat nevernim Tomama

23.04.2025. 08:53h

Main Article Image
Slika: Guliver/AP Photo/Michael Dwyer

149

0

Kevin Mekhejl, Bil Volton, Malkolm Brogdon... nagrada koja nosi ime Džona Havličeka (najboljeg košarkaša u istoriji lige od svih onih koji se ne pominju u tim debatama), i od sinoć Pejton Pričard.

 

Momak iz Tualatina, gradića od jedva 20-ak hiljada stanovnika na istoimenoj reci, iz države Oregon, drugačija je sorta košarkaša.

Bio je velika NCAA zvezda na Oregonu, i već na koledžu je dobio jednu nagradu koja nosi ime keltskog rojalitija – Boba Kuzija, za najboljeg plejmejkera u NCAA.

Na draftu 2020. godine Boston ga je uzeo sa 26. pozicije, a samim tim što je stigao do NBA bilo je ogromno skidanje jednog i preuzimanje drugog tereta.

Pejton je često bio meta podsmeha – "niski belac koji mašta o košarkaškoj karijeri, kako da ne".

Beležio je sve takve komentare još kao dečak u svoj notes, koji je prerastao u svesku, koja je prerasla u biblioteku.

I dan-danas beleži sve – akcije, svoju igru na svakoj utakmici, šta je radio dobro, šta je mogao bolje, akcije protivnika, kretanje protivnika.

Njegovi rukopisi mogli bi da budu pravo jedno skauting blago.

U Bostonu je dobijao šansu, ali borba za minute bila je i te kako prisutna.

Posle nekog vremena profilisao se kao "kralj nemogućih šuteva".

I dalje se pamti njegova trojka protiv Dalasa u finalnoj seriji prošle sezone, sa 15 metara.

Nakon titule bio je svestan da je odbrana koju igra sada ona prava, ali da je napad "presušio". I umesto da preko leta slavi prsten, napravio je sopstveni košarkaški "Squid Game".

Pozvao je dva-tri koledž igrača, nekad i profesionalce, i igrao sa njima po dva-tri sata svakodnevno, gde su imali samo jedan zadatak – da ga zaustave.

I tu je bio temeljan, pa je gledao da to uvek bude jedan bek, jedno krilo i jedan centar, kako bi simulacija realnih situacija bila na maksimumu.

Jedan od njegovih drugara iz detinjstva, i sam košarkaš, Bruks DeBišop (sada igrač Betisa, zajedno sa reprezentativcem Crne Gore Dinom Radončićem), bio je redovan gost na njegovim treninzima i svedok neverovatne posvećenosti.

"Ako bi video da neko od nas ne daje dovoljno, ukorio bi nas, tražio je da igramo na maksimumu, čak je osmislio i novčani fond za nagrade ko uspe da ga zaustavi", rekao je on.

U finalnoj seriji sa Dalasom pogodio je dve trojke sa polovine terena, ali je u celoj seriji šutirao 7/28, a za tri 3/16 i to je hteo da promeni.

Radio je na šutu iz driblinga, dodao više kretanja u igri bez lopte i podigao izdržljivost. Učio je da čita odbranu, da zna koji šut da izabere u kojoj situaciji.

Rezultati – vidljivi već ove sezone. Najbolja poenterska sezona je za njim sa 14,3 poena po meču, šut za tri mu je na 41 odsto na 28,4 minuta koje je provodio na terenu. Imao je 3,8 skokova i 3,5 asistencija u proseku.

Odigrao je 80 utakmica, a startovao samo tri puta; u 77 mečeva sa klupe postigao je 1.079 poena i pogodio 246 trojki — postavivši NBA rekord za trojke jednog rezerviste, srušivši prethodni rekord Vejna Elingtona (218 trojki za Majami 2018. godine). Ove sezone je peti trojkaš u ligi ukupno, ima samo 10 manje od Derika Vajta, saigrača iz Bostona koji ima 300 minuta više na parketu.

Sa Vajtom će da ispiše istoriju kao jedina dva igrača u istoriji lige sa 19 pogođenih trojki na jednom meču, i prvi tandem najtrofejnije franšize u NBA koji je dao po 40 poena na jednom meču (pobeda protiv Portlanda 128:118) u martu ove godine.

Recimo i to da je Džejson Tejtum, prva zvezda Seltiksa, na samo jednoj pogođenoj trojci više od "Fast PP-a".

Posebno je impresivan njegov sezonski +/-. Sa njim na parketu Seltiksi su na +428 poena – najviše od svih rezervista u ligi.

Nije zaboravio nasleđe ove nagrade i franšize u kojoj igra.

„Mislim, mnogo je ljudi u organizaciji Seltiksa koji su važni za ovu nagradu — naravno, počevši od Džona Havličeka po kojem nagrada i nosi ime“, rekao je Pričard u intervjuu nakon proglašenja.

„Kevin Mekhejl, pa i još neki momci — Malkolm Brogdon, bio sam tu kad je on osvojio ovu nagradu... Bil Volton. Tako da je stvarno čast“.

Osvrnuo se i na to kako je igrati u timu kakav je Boston.

„Definitivno postoji proces prilagođavanja kada igrate sa ovoliko zvezda koliko ih Boston ima“, rekao je Pričard. „Na koledžu se sve vrtelo oko mene, a ovde igram sa gomilom zvezda. Još uvek učim, osećam da postajem sve bolji. Radi se o čitanju igre, shvatanju kada se odbrana fokusira na Tejtuma ili Džejlena Brauna i ostavlja prostor koji moraš da iskoristiš“.

Što se glasanja tiče, dobio je od 100 medijskih predstavnika čak 82 glasa za prvo mesto, i tako je daleko iza sebe ostavio sjajnog Malika Bizlija iz Detroita na drugom (13 glasova za prvo mesto) i Taja Džeroma iz Klivlenda na trećem.

Bizli je ubacio 319 trojki (drugi u NBA ligi, rekord Pistonsa), ali je 233 dao kao rezervni igrač. Drugi je strelac Pistonsa ove sezone, i jedan od ključnih faktora za preporod slavne franšize ove sezone.

Taj Džerom je ove sezone na sjajnoj selekciji šuta – 50 odsto iz igre, 40 za tri poena, 87 sa linije penala.

Njegov poenterski učinak bio je najbolji među svim igračima koji su igrali manje od 20 minuta po meču (19,9 minuta).

Ostale nagrade koje NBA liga dodeljuje trebalo bi da budu dodeljene u narednim danima.