Kristaps Porzingis i borba sa nevidljivim protivnikom - konačno otkrivena bolest koja je mučila Letonca

Prošlog proljeća, dok su Boston Seltiksi pokušavali da ponove šampionski pohod, Kristaps Porzingis nije ličio na sebe. Tijelo mu je počelo da popušta, a energija je nestajala kao da je neko isključio struju. Samo nekoliko mjeseci ranije, Letonac je izgledao nezaustavljivo – kroz 42 utakmice regularnog dijela sezone dominirao je na obje strane terena, bilježio 20 poena, sedam skokova i skoro dvije blokade po meču. Bio je idealni komad šampionskog mozaika. A onda se, niotkuda, sve raspalo.

Kako su plej-of utakmice odmicale, bilo je jasno da nešto nije u redu. Protiv Njujork Niksa više nije mogao ni da izdrži duže periode na parketu. Disanje mu je postalo plitko, pokreti usporeni, ritam nestalan. 

Ostaće i onaj video iz svlačionice u kojem proba da obuje čarape i patike, a vidi se da se bori za vazduh.

ž"Pogodilo me kao kamion. Radio sam sve što sam mogao da se osjećam bolje, ali moj motor jednostavno nije radio kako sam želio“, konačno se otvorio Letonac.

Dugo se nije znalo šta se tačno dešava. Dok su navijači nagađali da je riječ o povredi ili iscrpljenosti, ljekari su otkrivali nešto sasvim drugo. 

Dijagnoza je glasila: posturalni ortostatski tahikardni sindrom – POTS. Stanje koje, naizgled bezazleno, mijenja osnovni način na koji tijelo funkcioniše. Kada osoba ustane, broj otkucaja srca naglo poraste, krvni pritisak padne, a energija iscuri iz organizma.

"Znaš ono kad ljudi kažu da su umorni? Ja to nikad nijesam govorio“, rekao je Porzingis. "Ali tada sam stvarno bio takav. Mogao sam samo da ležim na kauču i budem kućna mačka“.

POTS je podmukla dijagnoza. Tijelo ne uspijeva da uskladi reakciju krvnih sudova i srca, pa krv ne kruži onako kako bi trebalo. Gravitacija povuče krv u noge, a mozak ostane bez dovoljnog dotoka – nastaju vrtoglavica, slabost, ubrzani otkucaji. 

Klivlendska klinika navodi da ovo stanje pogađa između jednog i tri miliona ljudi u SAD, najčešće žene između 15 i 50 godina. U nekim slučajevima pojavljuje se nakon virusnih infekcija, povreda ili autoimunih bolesti.

Za profesionalnog sportistu, čije tijelo mora da bude savršeno usklađena mašina, to je ogroman udarac. Porzingis se našao u situaciji u kojoj je i najobičnije ustajanje iz kreveta ubrzavalo srce do 130 otkucaja u minuti. Ipak, umjesto da se preda, odlučio je da nauči kako da živi s tim.

Ljekari su mu objasnili da lijek za POTS ne postoji, ali da se simptomi mogu kontrolisati. Ključ su disciplina, kretanje i promjene u ishrani. Više soli i vode, češći manji obroci, hrana bogata vlaknima – sve to sada je postalo dio njegove rutine. Uz to, uveo je strogo planiran ritam odmora, dan strukturisan do detalja, i tijelo mu je ponovo počelo da se vraća u ravnotežu.

Ljeto je donijelo test – nastup sa reprezentacijom Latvije na Eurobasketu. Bez problema, bez slabosti, bez ijednog traga bolesti. 

"Osjećao sam se normalno, kao ja“, rekao je tada kratko. I to je bilo dovoljno".

U međuvremenu, promijenio je sredinu. Boston ga je poslao u Atlantu, gdje će pokušati da pronađe novi početak, daleko od sjene dijagnoze i šampionskog pritiska. Hoksi otvaraju sezonu protiv Toronto Reptorsa, a Porzingis je spreman – ne samo fizički, već i mentalno.

Jer sada zna da svaka utakmica, svaka trka za loptom, nije samo duel sa protivnikom, nego i dokaz da je pobijedio ono što se ne vidi. Da je, nakon svega, ponovo svoj.

"Naučio sam da slušam tijelo“, rekao je nedavno. „Nekad moraš da znaš kada da usporiš, da bi kasnije mogao da ideš punom brzinom“.

Možda neće biti isti igrač kao prije, ali sada ima nešto što nikad nije imao – svijest da se i najveći rivali ponekad kriju u vlastitom organizmu. A on ga je, makar za sada, pobijedio.