Morant je osvojio London, pokazao tattoo Grizlisa, ali da li je to oproštaj ili prilika za drugu šansu?
Ali ako je oproštaj, onda je bio dostojanstven. Bez pompe. Sa loptom u rukama, glavom gore i igrom koja podsjeća zašto je, uprkos svemu, Dža Morant i dalje jedan od onih zbog kojih se košarka gleda.
19.01.2026. 10:36 h
U nekom drugom kontekstu, nedjelja u Londonu bila bi jedna NBA utakmica van Sjedinjenih Država. Onaj spektaktl sa svim zvijezdama evropskog sportskog džet seta u prvim redovima i promocija najjače košarkaške lige na svijetu.
U ovom sve se vrtijelo oko jednog igrača - Dža Moranta.
Problematična superzvijeda se vratio na teren nakon šest propuštenih mečeva i uradio ono što je godinama radio Memfisu – dao mu ritam, smisao i energiju.
U pobjedi Memfisa nad Orlandom 126:109, Morant je za 28 minuta na parketu ponovo dao boju i ton ekipi iz Tenesija - 24 poena, 13 asistencija. Fenomenalna selekcija šuta 3/4 za tri poena.
An ELECTRIC return for Ja Morant ⚡️
24 PTS
13 AST
5 REB
3 3PM pic.twitter.com/wSxhnNCuSc
Brojke koje same po sebi ne traže objašnjenje, ali ga ipak nose.
Jer, kontekst je nemoguće ignorisati.
Trejd glasine nijesu došle ni tiho ni slučajno. Memfis sluša, vaga, ispipava, ostatak lige zna. Tu je i "secnond apron" koji dosta maštu suzbija, pa se tako crtaju tek oni koji bi mogli da pošalju ponudu za momka koji je trebao da bude zaštitno lice lige.
A Morant, iako govori o lojalnosti i pokazuje tetovažu Grizlisa na leđima, djeluje kao neko ko razumije da ponekad to nije dovoljno.
"Ako me iko ovdje poznaje, zna da sam veoma lojalan tip", rekao je Morant nakon nedjeljne utakmice. "Imam logo na leđima, tako da bi to trebalo tačno da vam kaže gdje želim da budem".
Nije se radilo o jednoj povredi, jednoj suspenziji ili jednoj seriji koja je išla na dolje.
Radilo se o godinama koje su bile previše burne za tim koji pokušava da se ponovo pronađe.
Zato je prvi dio utakmice u Londonu izgledao kao podsjetnik svima – i Memfisu, i ligi, i njemu samom.
Jer je već do poluvremena imao dabl-dabl sa 20 poena i 10 asistencija.
Napadi na obruč, pravovremena dodavanja, šutevi koji ulaze, usmjeravanje ekipe.
Ja Morant being the leader we’ve all wanted him to be 🥹 pic.twitter.com/zPr07zs4E5
Ne “gledajte mene”, nego “ovako se igra”.
I baš u toj normalnosti i ležernosti njegovog ponašanja ležala je sva njegova snaga.
London je reagovao instinktivno.
Prva pogođena trojka, eksplozija sa tribina O2 Arene.
Morant nije morao da animira publiku – bilo je dovoljno da igra.
This Ja Morant celebration. 🥶
(h/t @EricTweetsNBA)
pic.twitter.com/dLwRdrqFk8
A kad je na terenu, Grizlisi su bili plus 26. To nije slučajnost, nego potvrda da Memfis i dalje zna kako izgleda kad ima vođu.
Trener Tumas Isalo je govorio o energiji, o ritmu, o načinu na koji Morant “kvoterbekuje” ekipu.
Protivnički trener Džamal Mozli rekao je jednostavno ono što je očigledno – to je All star nivo.
I možda je baš to suština ovog meča. Ne dramatika, ne izjava za naslov, ne poruka upakovana za društvene mreže. Već čista košarka, kao argument. Morant je govorio o tome koliko mu igranje znači, koliko mu je terapeutski da bude na terenu. Govorio je i o mladim navijačima, bez defanzive, bez gorčine. Kao neko ko zna da reputacija može da se popravi samo djelima.
Možda se ništa neće desiti do 5. februara. Možda hoće. Možda je ovo bio samo jedan dobar dan u komplikovanoj sezoni. A možda je bio i početak kraja jedne priče koja je obećavala više nego što je stigla da ispuni.
Ali ako je oproštaj, onda je bio dostojanstven. Bez pompe. Sa loptom u rukama, glavom gore i igrom koja podsjeća zašto je, uprkos svemu, Dža Morant i dalje jedan od onih zbog kojih se košarka gleda.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram