Polemika oko toga ko je zaslužio da bude "Najkorisniji igrač“ (MVP) u NBA ligi svake godine postaje sve žešća i žešća. 

Za prvu osvojenu nagradu je potreban blagi faktor iznenađenja, dok za svaku sljedeću morate pojačati statistiku u skoro pa svakoj kategoriji, a i igra tima je uvijek vrlo važna. 

Doduše, ako igrač postiže 25 poena u ekipi koja ne pobjeđuje, onda je čest slučaj da je taj igrač samo malo manje loš od saigrača. 

NFL, liga američkog fudbala, odavno je riješila taj problem. MVP je nagrada za igrača bez kojeg bi se tim, praktično, raspao, a za igrača koji odigra fenomenalnu ofanzivnu sezonu je napravljena nagrada "Najboljeg ofanzivca godine“ (OPOY). 

U posljednjem desetljeću, ova nagrada bi bila itekako potrebna. James Harden je tri godine zaredom bio najbolji ofanzivac, ali je osvojio samo jedan MVP, koji čak nije došao ni u najboljoj statističkoj sezoni. 

Nikola Jokić taj problem ima posljednjih pet godina. Osvojio je tri MVP nagrade, a u tek nedavno završenoj sezoni, kada je bio daleko najveći faktor, jer bi se Denver, da se ne lažemo, raspao bez njega, nije osvojio nagradu. 

Ona je otišla kod Shai Gilgeous-Alexandera, a jednom je već dobio tu nagradu Joel Embiid za vrijeme "Joktature“, da se poslužimo slangom Shaquille O'Neala. 

O tome koliko je puta dodijeljen MVP nekom igraču za vrijeme najboljih godina LeBrona Jamesa, Michaela Jordana ili Kareema Abdul-Jabbara, ne vrijedi ni pričati. Eto toliki je broj.

Tu temu je nedavno na svom podcastu upravo i otvorio LeBron James, a kada jedan od najvećih svih vremena priča, onda i čelnici lige slušaju. 

Sigurno je da bi uvođenje te nagrade jasno definisalo za šta si tačno kvalificiran – najboljeg napadača ili najkorisnijeg igrača. 

Tako bi se otvorila vrata i za neke igrače koji doprinose mnogo na obje strane parketa, ali ne bilježe između 30 i 35 u prosjeku, da budu počašćeni jednom od glavnih nagrada u svijetu sporta.