Od simbola Kelta do nedostajućeg dijela ratničke slagalice

Neke odluke u NBA ligi izgledaju kao kraj jedne ere, iako su se nazirale mjesecima unaprijed. Odlazak Ala Horforda iz Bostona u Golden Stejt Voriorse spada u tu kategoriju. Glasine su kružile od samog početka ljeta, još dok se nisu ni ohladile emocije poslije plej-of eliminacije Seltiksa, a sada je postalo stvarnost: jedan od najpoštovanijih veterana lige, čovjek čiji je mir u svlačionici bio podjednako važan kao i njegov šut sa distance, odlučio je da zakorači u posljednje poglavlje karijere na zapadnoj obali.

Boston je oduvijek bio više od posla za Horforda. Njegova dva mandata u zelenom dresu obilježila su šampionski naslov, dva finala NBA lige i još pet puta u finalu Istočne konferencije. Ali i pored te istorije, okolnosti su ga odvele na drugu stranu Amerike. Ove sezone imaće 40 godina kada se završe plej-of serije, i realnost je neumoljiva: više nije mogao čekati. Povreda Džejsona Tejtuma, skučeni budžet kluba i potreba da Boston smanji troškove bili su kombinacija koja je značila da su Seltiksi možda zatvorili svoj prozor za osvajanje titule. Horford, koji je već u poznim igračkim godinama, izabrao je put za koji vjeruje da mu daje bolju šansu.

Strateška odluka Voriorse

Za Golden Stejt je ovo bio potez koji se uklapa u njihove duge planove. Već godinama traže profil centra koji može da se uklopi u njihov način igre, da širi teren, a da pritom ne remeti dinamiku Kerovih postava. Prošle sezone su, više iz nužde nego iz izbora, gledali Drejmonda Grina kako igra previše minuta na petici. Iako Grin svojom snagom i inteligencijom može da nadoknadi nedostatak visine, to je fizički iscrpljujuće i dugoročno neodrživo. A i najpoznatiji "lajavac" lige nije baš više u naponu svoje snage.

Dolazak Horforda rješava dio tih problema. On je „stretch“ centar, sposoban da pogodi šut sa distance, ali i da održi odbranu na perimetru, što ga čini rijetkim draguljem u ligi. Njegov šut od 36% za tri prošle sezone možda ne djeluje spektakularno, ali treba ga posmatrati u kontekstu prethodnih godina, kada je šutirao preko 40%. To je baza koja Golden Stejtu otvara prostor u napadu, posebno pored Karija i Batlera, koji će najveći dio akcija kreirati na spoljnim pozicijama.

Uz to, Horford omogućava Grinu da se vrati na svoju prirodniju poziciju krilnog centra. Manje fizičkog kontakta u reketu znači više svježine i bolju defanzivnu energiju u kasnim fazama sezone. A svi znamo koliko Grin može biti dominantan kada je fokusiran na ono što najbolje radi – preuzima, vodi odbranu i diktira tempo.

Fit sa Batlerom i Karijem

Džimi Batler, najveće prošlosezonsko pojačanje Voriorsa, nikada nije bio igrač koji će razvući odbranu šutem. On živi od prodora, od igre iz kontakta i stvaranja prednosti jedan na jedan. Njegov šut za tri je rijedak i više signalizira da ga uzme kada baš mora. Zbog toga je svaki igrač oko njega koji može pogoditi sa distance zlata vrijedan. Horford donosi upravo to.

Stef Kari, čak i sa 37 godina, ostaje najopasniji šuter na planeti. Ono što mu je potrebno da i dalje bude neuhvatljiv jeste prostor – a upravo to Horford otvara. Kada na parketu imate Karija koji privlači pažnju odbrane i Horforda koji ne dozvoljava protivnicima da se skupljaju u reket, Batler ima mnogo više prostora da radi ono što najbolje zna.

Ovaj trojac, zajedno sa Grinom, čini jezgro tima koje kombinuje iskustvo i pobjednički mentalitet. Sva četvorica su među 10 aktivnih igrača sa najviše minuta u plej-ofu. To nije puka statistika, to je podsjetnik na ono što znači znati kako se pobjeđuje u najvažnijim utakmicama.

Upravljanje minutima i izazov regularne sezone

Boston je prethodnih godina naučio lekciju: Horforda ne možete koristiti kao da ima 28 godina. Zato su pažljivo dozirali njegove minute. Nije igrao obje utakmice u „back-to-back“ rasporedu još od marta 2022. godine, a prosjek mu je bio ograničen na 28 minuta po meču. Sve to iako su Seltiksi često bili bez Kristapsa Porzingisa.

Golden Stejt će morati da primijeni isti pristup. Regularna sezona je duga, i biće presudno da mladi igrači poput Trejsa Džeksona-Dejvisa i Kvintena Posta ponesu teret. Njihova uloga možda neće biti glamurozna, ali je od suštinske važnosti. Ako Voriorse uspiju da očuvaju Horforda svježeg, u plej-ofu će dobiti verziju igrača koja može mijenjati tok serija.

Finansijska strana priče

Ovaj potez nije samo košarkaški, već i finansijski izazovan. Voriorse se nalaze blizu tzv. „drugog aprona“, što nameće stroga ograničenja. Horford je potpisao ugovor preko „taxpayer midlevel exception“, što automatski aktivira tvrdi limit. Ali klub je odlučio da je rizik vrijedan, jer je profil igrača koji su tražili gotovo nemoguće naći po nižoj cijeni.

Pored toga, još uvijek je u toku priča oko Džonatana Kumingae. Njegova ograničena slobodna agencija traje predugo i opterećuje planiranje. Ako Voriorse popune roster minimalnim ugovorima za Seta Karija, D’Entonija Meltona i Gerija Pejtona II, ostaje im oko 24 miliona dolara da ulože u Kumingin ugovor. To je dovoljno prostora da mu ponude fer višegodišnji aranžman koji bi ujedno bio i lako „tradeable“.

Boston bez Horforda

Seltiksi će najviše osjetiti Horfordov odlazak na onim nevidljivim nivoima igre. Na terenu su gubili iskusnog centra koji širi napad i zatvara reket, ali u svlačionici gube lidera kojeg su mladi gledali kao uzor.

Šta donosi budućnost

Za Golden Stejt, ovo je potez koji ima jasno definisan cilj: još jedan napad na titulu. Dinastija možda više nije onoliko dominantna kao nekada, ali sa Karijem, Grinom, Batlerom i sada Horfordom, Voriorse ulaze u sezonu s ogromnim iskustvom i jasnom strukturom. Međutim tu su i godine. Kako kaže jedam meme nekada su bili "splash brothers", kada su potentni Kari i Klej trčali kroz blokove i pogađali, danas su "splash uncles" gdje četiri prva imena tima imaju zbirno skoro 150 godina.

Za Boston, ovo je podsjetnik da se ciklusi mijenjaju. Povreda Tejtuma, skučeni finansijski okvir i sada gubitak Horforda znače da će morati tražiti novi identitet.

A za Horforda lično, ovo je šansa da zaključi karijeru na način kakav zaslužuje. Jedna titula je već u džepu, ali druga bi ga zacementirala kao jednog od najuspješnijih veterana svoje generacije.

Horfordov prelazak u Golden Stejt je mnogo više od običnog transfera. To je presjek trenutnih kretanja u NBA ligi: balans između finansijskih pravila, zdravlja veterana i neumoljive potrage za još jednom titulom. Boston gubi lidera i stub svlačionice, a Voriorse dobijaju upravo ono što im je falilo – iskustvo i šut sa visokih pozicija.

U 39. godini, Al Horford ulazi u novo poglavlje, a NBA dobija još jednu fascinantnu priču, još jedan "posljednji ples". Ovoga puta momka koji je ispod radara, ali kojeg i saigrači i protivnici obožavaju.